DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1928 str. 8 <-- 8 --> PDF |
paraziti najradije napadaju samo mlade gusjenice, drugi samo svježa jaja i t. d. Ovdje treba da spomenemo, kako uopće dolazi do; infekcije od strane parazita, jer je to od važnosti za biologiju parazita i za praktičnu njegovu upotrebu u biološkoj metodi. Do infekcije od strane raznih parazita može doći da: 1. ženka parazita odloži svoje jaje u blizini domadara, 2. ženka parazita odloži jaje na domadara, 3. ženka parazita uloži jaje u domadara. Među osama najeznicama prvi i drugi slučaj je rijedak. Oblici, koji odlažu svoja jaja u blizini domadara, ili na njega, redovno su ektoparaziti, koji živu izvana na svome domadaru i isisavajući ga prouzrokuju njegovu smrt (Elasmus flabellatus, Perilumpus hyalinus) (Stelwaag 1921.). Kod osa najeznica najčešći je treći način odlaganja, gdje jaja dospiju pomoću leglice u domadara i tu larve žive kao endoparaziti. Kod muha gusjeničarki odlaganje jaja i inficiranje domadara mnogo je različnije nego kod osa najeznica. Kod njih je najčešći slučaj, da ženka odloži jaja u blizini domadara. Sami ovi načini odlaganja jaja i larvi, da ovi dospiju u domadara, pokazuju, da je tu dosta velika borba, dok dođe do infekcije domadara, jer se domadari redovno brane od ovakovog neugodnoga napadaja. Broj jaja kod svih tih parazita vrlo je različan. I tu ima sijaset raznih danas u mnogočem još nejasnih primjera gledom na broj jaja. čini se, da sve to stoji u vezi s time, na koji se način vrši infekcija. Ujedno to stoji u vezi i sa dužinom života pojedinoga parazita. Razvita osa najeznica, koja vrlo kratko živi, tek možda jedan ili dva dana, odlaže vrlo brzo dosta veliki broj jaja. Druse ose, koje kao razviti kukci dulje živu, odlažu obično u početku veći broj jaja a kasnije manji broj, jer imaju priliku, da za duljeg života lakše nađu domadara i veći broj nego one, kojima je život kratak. Kod ektoparazita i kod muha, koje odlažu jaja ili larve u blizini domadara, obično je broj njihov velik, jer u takovom slučaju dođe teže do infekcije. U vezi sa odlaganjem jaja stoji i partenogeneza, koja se javlja kod osa najeznica te na taj način ona jaja, koja nisu bila ili koja nisu mogla biti oplođena, ipak daju potomke. Svi paraziti, što ih spominjemo kao neprijatelje štetnika navedenih u ovoj radnji, jesu endoparaziti. Oni živu u pomenutim domadarima, a hrane se njihovom krvi i masnim tvarima. A što je interesantno: domadar obično živi tako dugo, dok se larva njegovog parazita potpuno ne razvije. Kod leptira dešava se prema tome, da gusjenica tek onda pogiba, kada ju ostavlja njezin parazit, jer u tom slučaju ili taj parazit pojede njezinu čitavu nutrinju u ono vrijeme, kada se i sam treba da zakukulji, pa od napadnute gusjenice ostane samo koža (Lydella nigripes) ili pali gusjenica živi, dok ju njezin parazit ostavlja, a tek onda uslijed oštećenja i nestašice hrane u njezinom tijelu pogiba (Apanteles glomeratus). U trećem slučaju dospjela je gusjenica da se zakukulji, a tek onda strada od svoga parazita, koji se sam u njezinoj čauri onda zakukulji i ostavlja kao gotovi kukac prazni hitinski oklop kukuljice (Pimpla instigator). Jajni paraziti obično utroše za svoju prehranu jajni sadržaj svoga domadara i ostanu u jajnoj lupini domadara do svoga potpunog razvoja. 270 |