DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1928 str. 7 <-- 7 --> PDF |
i na njihove parazite. Dok nam je štetnik, koji napada veći broj kulturnih biljaka, po tome i,veći neprijatelj, dotle nam je parazitički kukac, što napada veći broj štetnika, toliko korisniji od onoga, koji napada manji broj štetnika. Monofagi kukci dosta su rijetki. Dapače postoji sumnja, da isključivih monofaga i nema, jer je za mnoge ose najeznice, za koje se prije držalo da su monofage, dokazano, da napadaju više domadara. Prema Schmiedknechtu u rodu Pimpla ima 36 vrsta, koje su monofage, a 23 vrste, koje imaju po više. domadara. Među njima se ističe osobito Pimpla altemans, koja napada 20 vrsta domadara (Stellwaag 1921.). Osobiti primjer jedne polifage osice daje nam jajni parazit Trichogramma evanescens Westw., koja sama napada jaja od 66 vrsta kukaca, a među tima i suznikova jaja i jaja.od lipova prelca (Hase 1925.). Isto takovu važnost ima polifagost i kod muha gusjeničarka, te što one imaju veći broj, domadara, to je i njihova vrijednost veća. Među ovim polifagim vrstama ističu se ove: Lydella nigripes, koja napada 30 vrsta domadara, Tachina larvarum 45, Phryxe vulgaris 63, a Compsilnra concinnata 67 (Baer 1921.). Muhe gusjeničarke izgleda da su još važnije od osa najeznica. Jednako je tako i tu od važnosti broj generacija. Što je veći broj generacija, to je i korist od njih veća. Tako Compsilnra i Lydelladaju tri generacije na godinu. Za širenje tih polifagih parazita je uvijek od veće važnosti miješana šuma od jedinstvene, jer će u njoj naći paraziti uvijek lakše svoje domadare nego u jedinstvenoj. Tako nam kulturna metoda pruža ovdje dvostruku korist. S jedne strane sprečava širenje štetnika, a s druge pomaže širenje parazita te time pomaže na jedan skroz prirodan način biološku metodu i olakšava čovjeku posao suzbijanja štetnika. No sama polifagnost parazita može imati i svoju lošu stranu, koju nazivamo hiperparazitizmom t. j . korisni kukac može biti štetan, ako parazitira u korisnom parazitu. Takav slučaj hiperparazitizma nalazimo među inače vrlo korisnim osicama familije Chalcidida. Kao hiperparazit kod Apanteles-roda dolaze DybrachisBoucheanus, Euritoma appendigaster, Hemiteles i Mesochorus-vrste (Stellwaag 1921.). Apanteles glomeratus, koji je inače vrlo koristan parazit, imade 27 vrsta hiperparazita (Vukasović 1926.). Među hiperparazitima imade i takovih, što baš napadaju larve drugih parazita, koje se već nalaze u svome domadaru. Takav je na pr. Tetrastichus vinulae Ratz., jer njegova larva živi u larvi Apanteles glomeratus-a. Ova pojava hiperparazitizma odnosno superparazitizma svakako je na štetu, jer ti insekti u koliko mogu biti korisni, što uništavaju štetnike, mogu biti i štetni, što parazitiraju u korisnim kukcima. Kao daljnji korisni momenat kod parazita igra veliku ulogu način odlaganja jaja, broj jaja i broj larvi u jednom domadaru. Ose najeznice i muhe gusjeničarke odlažu jedna tek po jednu, a druge po više larvi u jednoga domadara. No broj larvi kod pojedinih domadara zavisi o veličini njihovoj. Što je veći domadar, to može primiti u sebe veći broj larvi. To isto vrijedi i za samoga parazita, t. j . što je larva parazita veća, to ih možemo manje naći u jednome domadaru. Što se tiče napadaja osa najeznica na svoje domadare, postoji izvjesna razlika u načinu napadanja i u stadiju, koji može biti napadnut. Od parazita može biti napadnut svaki stadij domadara počam od jajeta pa do razvitoga kukca. Iz specijalnog dijela ove radnje se vidi, da neki 269 |