DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1928 str. 57     <-- 57 -->        PDF

Dr. Petračić dokazuje, da bi troškovi pošumljavaiija mogli biti znatno manji, kada
bi se pazilo na to, da sječine prije dovršenog sjeka budu dovoljno prirodno pomladjene.
Ovim bi uštedili troškove pošumljavaiija, a sačuvali bi šume. Prihodi naših
šuma iscrpljuju se samo za pošumljavanje, za čega treba vrlo mnogo novaca. Umjetno
pošumljavanje trebalo bi da dodje u obzir samo tamo, gdje je prirodno pošumljavanje
nemoguće, a gdje je pošumljenje bezuvjetno potrebno.


Dr. Jovanović: Mi u našem budžetu a i u praksi imamo znatan broj mjesta i
pozicija, koje bi se mogle reducirati, jer nisu potrebne i tim bi uštedili znatne sume
novaca. Kao primjer navada Pomoćnika Generalnog Direktora, koja je pozicija za
nas sasma suvišna.


Koprivnik: Nije dovoljno da se u budžetu istakne koliki je faktični prihod šuma
u novcu i to samo od prodanog drveta, dok mi svi znamo, da se velike količine drveta
poklanjaju besplatno ili daju uz sniženu taksu. U budžet se ne unaša prihod paše,
lova, bilja, stelje i t. d., koji su prihodi također znatno veliki. Mi se kod gospodarenja
moramo držati starih instrukcija, a ne smijemo si vezati ruke sa zakonom o državnom
računovodstvu, jer nam je svima poznato, da mnogo puta radeći po ovome zakonu,
štetuje čista dobit države iz šumskih produkata.


Dr. Miletić: Kod nas se vodi vrlo loše šumsko gospodarenje. Privrednih planova
neima, a i gdje ih ima, tamo se ne poštivaju, jer se sječe mimo njih i preko njih.
U Francuskoj potpisuje privredne planove sam Ministar predsjednik i oni se poštivaju
i izvršuju, kao i svaki drugi zakon.


Članom 252. dana je mogućnost izmjene ugovora, ali pod kontrolom, pak je krivo
naše Ministarstvo, koje sa dodatcima ugovora, povišuje trulež, snizuje postotak
građe i t. d.; te time snižava prihode naših šuma, koji su pali na minimum. Tko danas
zna kakove su naše šume. Nikada se nije pitalo, kolike su rezerve u našim šumama.
Godine 1912. zapitao je jedan Nijemac, kada je bivša Austrija počela sa eksploatacijom
bosanskih šuma — dokle će to trajati. Pitao je to zato, jer je ima više srca za naše
šume, nego što ga mi imamo. Danas, dok mi nemamo kruha, naše šume žele komercijalizirati
i to po članu 242., a što će biti onda, kad nastanu vacuumi na zrelim
sječivim sastojinama u našim šumama. Šuma Garjevica je bila naša posljednja šuma,
ali je ipak prodana po naredbi Ministarstva Šuma i Rudnika. Zar je i zato kriv Ministar
Financija i Zakon o državnom rčunovodstvu. Mnogo je krivice na nama svima,
pak popravljajmo dok je vremena.


Dr. Balen: Koprivnik je rekao, da je zakon o državnom računovodstvu nama
kriv za naše loše šumsko gospodarenje, pak pita da li je taj zakon kriv i u onom
slučaju, gdje je ugovor o sječi jedne šume produljen i bez licitacije. Dokazuje kako
treba više štediti sa sječom šuma a više trošiti oko podizanja šuma.


Koprivnik dokazuje, da on nije mislio da je zakon o državnom računovodstvu
uopće štetan, ali u njemu ... i odredaba, koje su štetne po naše šumsko gospodarenje.
Na pr. po zakonu o računovodstvu moraju biti na svakoj licitaciji barem tri licitanta.
U koliko ih toliko nema, licitacija nije valjana, premda je postignuta najbolja cijena,
a dok se raspiše druga licitacija, povoljna konjunktura pada, a drvo u šumi trune.
Kada je on govorio o starim instrukcijama mislio je na prilike u Sloveniji, gdje se po
tim instrukcijama] radilo ne na štetu, nego na korist države. Mi moramo tražiti mjesto,
gdje se pogrješke nalaze i tamo ih liječiti. Protivan je, da se iz budžeta izdvoji bujičarstvo,
kojim rukovode šumari političke uprave, jer ovi poslovi moraju bezuvjetno
i dalje ostati skoncentrisani u Ministarstvu Šuma i Rudnika.


Dr. Jovanović: Rezolucija koju je predložio Manojlović nije dobra po njezinom
redu, jer se ista na prvom mjestu bavi sa nazivima šumarskih činovnika, što je sada
od sporedne važnosti i što treba da dođe na posljednje mjesto, pak predlaže, da se
izmijeni red u rezoluciji i popuni sa njegovom rezolucijom.


319