DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-7/1928 str. 20 <-- 20 --> PDF |
JUGOSLOVENSKO TRŽIŠTE DRVETA MARCHÉ AU BOIS YOUGOSLAVE ZAGREB,, 1. JUNA 1928. — ZAGREB, LE 1 JUIN 1928 TEČAJEVI ZAGREBAČKE BURZE. Cijene po m3: Din Din Hrastovi trupci: I. vrste 1200 1300 P. St. utovara II. » 700 900 III. » 300 400 za oplatu (furnire) 3500 4500 » Ispiljeni polovnjaci: I- vrste (Wainscoat-Logs) . . . 4500 5000 » Kladarke: I-» (Boules) 2000 2400 » Neokrajčane piljenice: I. » 2—5.90 m dulj 1500 2000 Okrajčane piljenice: blistače (Quartier) I. vrste . . 2800 3500 « II. » . . 2300 2600 blistače (Quartier) I. vrste -. 2000 2400 » » II. » . . 1600 2000 Listovi (Feuillets): 2 m blistače (Quartier) I. vrste . . 3600 4200 » II. » . . 3000 3600 bcčnice (Sur dosse) I. vrste . . 3000 3600 » II. » . . 2400 3200 Popruge (frizi): I. vrsti 25—95 cm 4— 6 cm . . 1250 1500 » I. » 25—95 cm 7—13 cm . . 1700 1900 I. vrsti blist. 1.00 m i više 7—13 cm 2200 2400 I. vrsti boč. 1.00 m i više 7—13 cm 1900 2100 Četvrtače (Chevrons): od 50 cm dulj. na više .... 1600 2100 » Grede (kvadrati): od 25/25 cm 1000 1500 Francuska dužica: 1000 kom. 36/1. 4—6 M . . . . 6000 7000 Bačvarska roba: I. vrste od br. .. —2^ .... 50 90 « I. » » br. 3 na više ... 50 90 Bukovi trupci: I. » 200 400 » Okrajčane piljenice: I. vrste (parene) 1100 1300 » Neokrajčane » I. » » 1000 1250 » Okrajčane » I. » (neparene) 1000 1250 » Neokrajčane » I. » » 950 1100 » Popruge (irizi): I. » (parene) 700 900 Javorovi trupci: I. vrste 400 600 » Jasenovi » I. » 600 1000 Brijestovi » I. » 200 500 Grabrovi » I. » 300 600 Mek o drvo : Merkantllna tesana građa: 260 300 » Piljeno koničasto drvo I—III. probirak 425 475 » » paralelno » I—III. » 475 600 » Cijene po komadu: Hrastovi brz. stupovi 7 m dugi — — » 8 » » — — » 10 » » — — » Hrastovi željez. pragovi 270 cm 15/26 cm ....... . "4 65 » 250 cm 15/25 cm , 50 60 220 cm 14/20 cm 18 24 180 cm 13/18 cm 14 18 Bukovi željez. pragovi 250 cm 15/25 cm 35 39 » Gorivo drvo: Cijene po 10.000 kg Bukove cjepanice: I. vrste sa do 15% oblica . . . 2000 2400 » » sječenice: 1400 1600 Hrast, cjepanice: sa do 15% oblica 1600 1900 » sječenice: 1200 1400 Drveni ugalj: bukovi 7500 8000 hrastovi 6000 /000 rinfuza 282 |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1928 str. 21 <-- 21 --> PDF |
ISKORIŠĆAVANJE ŠUMA Smolarenje u narodu. Povodom rasprave g. dra Ugrenovića »Smolarenje u Francuskoj « u »Šumarskom Listu« br. 3. od ove godine rad sam da iznesem neke podatke o primitivnom iskorišćavanju smole u našem narodu. Sa tim podacima ograničiti ću se na Primorsko-Krajišku Oblast t. j . u glavnom na Kapelske šume i Gorski Kotar. Narod toga kraja bere i sakuplja smolu u gjlavnom jedino sa smrek e (Picea excelsa). Smolari u tu svrhu odabiru srednja smrekova stabla od 20—40 cm prsnog promjera. Na takovim stablima naprave u jese n dvije vrsti ran a (kare) za dobivanje smole. Ili na stablu u prsnoj visini) ogule koru do bijeli za dlan široko i do 50 cm dugačko sa jedne, sa dvije, pače i sa četiri strane, već prema debljini debla. Ili na stablu zasijeku oštrom sjekirom u prsnoj visini ili nešto niže dva zasijeka, tačno jedan ispod drugoga, u razmaku od 20—30 cm tel izbiju španj. Takova je rana duboka od 1—3 cm. Iz takovih rana preko zime curi i sakuplja se u njima smola. Takovu smolu kupe smolari od proljeća preko ljeta do slijedeće jeseni 2—3 puta na istim ranama na slijedeći način. Ako je oguljena kora sa stabla, onda struže sa sjekiricom izašlu smolu. Ako je španj, onda sa džepnim nožem vadi sakupljenu smolu1 iz španja. Tako sakupljenu smolu, naročito ako je starija i ukrućena, svaljaju u grude teške od 1—3 kg, ili ako je mlada i više tekuća pohranjuju je u kuzole . Kuzol naprave također od oguljene kore sa mladih smrekovih stabala na taj način, da podbjeljuju smrekova stabla, odguljenu koru preklope po polovini i te dvije pole spoje sa drenovom ili ljeskovom šibom, koju u obliku luka smotaju, a krajeve zabodu u spojene kore. Taj im luk služi kao ruča za nošenje kuzola. (Takove kuzole prave također pastiri i djeca naročito od javorovih i ljeskovih stabalaca i beru u njih jagode.) Osim takove smole sabire narod u tim šumama sa smrekovih stabala i t. zv. »smoli ć«. To je smola, koja izbije ponajviše iz mladih i tanjih smrekovih stabala u obliku suza, sama od sebe t. j . bez umjetno izvedenih ozljeda na stablu. Tako iz otvora, nastalih na mjestu otpalih, snijegom polomljenih ili posušenih grana, dalje iz pojedinih manjih pukotina na kori i t. d. To je najbolja, najfinija, najbjelja i najčišća smola, a prema narodnom vjerovanju i najljekovitija, kako ćemo poslije čuti. Teškoća je jedino u| tome, što se smolića može srazmjernO´ malo sabrati. Za takovo se sabiranje troši mnogo više vremena pa se treba penjati po stablima. Poznato mi je, da mjestimice i iznimno sabiru\ smolu1 i sa starih, debelih, ranjenih španjanih jelovi h stabala, ali takova je smola više suha i kruta, ne vrijedi mnogo niti u narodu, a za1, lijek se nikako ne upotrebljava. Sabranu smrekovu smolu, narod upotrebljava dijelom za vlastitu upotrebu, a dijelom je prodaje. Smolari iz Oomirja (srez ogulinski) mnogo su! nosili smolu u mjesta preko Kupe, u Sloveniju, i tamo je prodavali. Prije rata prodavao se mali kuzol od Vi kg za 30 fil., a sada se traži za takov kuzolić oko 15 Din, prema tome bi cijena za 1 kg smole danas bila oko 60 Din. Narod upotrebljava smrekovu smolu: A. Za poslove kućnog obrta, i to 1. Za brda, koja su sastavni dio stana za tkanje. Zubci u brdu, zarezani u gornji i donji okvir, ovezani su jakim koncem i omazani smolom. U tu svrhu se metne 283 |
ŠUMARSKI LIST 6-7/1928 str. 22 <-- 22 --> PDF |
smola u tavicu, koja je na dnu šuplja, pristavi k vatri, a ispod nje podmetne zdrava posuda (lončić). Smola brzo zakuha i kaplje u tui posudu kao tekućina crne boje. Istopljena smola pomiješa se sa voskom, još jednom prekuha, a dobivena smjesa zove se »dve k a«, koja] se upotrebljava za brda. 2. Drveno posuđe (kace, kablovi, bačve i t. d.), ako popusti i procuri, to se mjesto dobro posuši, smolom zamaže i vrućim željezom malo zatali i tako privremeno popravi, da ne propušta tekućinu. 3. Postolari i opančari pregore smolu, procjede kroz slamu u vodu, pomiješaju sa uljem ili lojem i time osmole dretvu´ za šivanje obuće. 4. Kovači u kolarskom obrtu miješaju smolu, katran i vosak i tom smjesom mažu drvene dijelove kola, preko kojih se okiva vruće željezo, a u svrhu, da drvo ne ogori. 5. Smjesu od smole i voska upotrebljava narod za cijepljenje i kalamljenje voćaka. 6. Potpunosti radi spominjem, da slijepci i narodni guslari imaju na zdjelici gusala prilijepljen komadić smole, preko koje prevuku lučac, namjesto kolofonija. B. Za ljekarske svrhe: 1. Kod p r e 1 o m a kostiju ruke ili noge, narod pravi flaster, koji se namaze sa rastopljenom smolom i bjeljankom od jajeta, time se ovije prelomljeno mjesto i po tome obloži sa daščicama. 2. Kod reumatizma, bodacâ, protiska, udarca i slično upotrebljava narod univerzalni flaster zvan »s m o 1 j e n i c a«. U tu svrhu uzme se komad domaćeg vunenog sukna ili pak čvršći, modri papir, koji se prije iglom izbode. Na takovu krpu sukna ili papira pomeću se grudice čiste bijele smole sa mladih stabala, ugrije se željezo (ožeg, popečak) i s njime se smola rastopi; i jednako po krpi razmaze, pa dok je još onako vruća, prilijepi na bolno mjesto. Takovu smoljenicu no-si bolesnik na sebi, dok ne ozdravi, a to biva onda, dok smoljenica sama od tijela otpadne; prema tome je nosi često po dva i tri mjeseca, već prema težini bolesti, odnosno udarcu. Bolesnici (medu kojima ima i obrazovanijih ljudi) čak vjeruju da prilijepljena smoljenica putuje po tijelu i to onuda, kuda su bolnija mjesta, na pr. ako je prilijepi na leda, ona pređe neosjetljivo na rebra, pa čak i na prsa i ne otpadne, dok čovjek ne ozdravi. Narod kaže, da je smoljenica jedan univerzalni lijek, koji savršeno i ljekovito djeluje i uvijek bolna mjesta izdravi i izcijelL Jasno je, da se ovakovim primitivnim načinom iskorišćavanja smole oštećuju naše šume, kao i to, da se takovo iskorišćavanje brani svim zakonskim sredstvima i predusreće, a dozvoljava se i trpi jedino pobiranje »smolića« na opisan način. Q. prof. dr. Ugrenović u pomenutoj raspravi, aplicirajući metode smolarenja u Francuskoj na naše prilike i našu državu, ne spominje uopće i ne predlaže, da bi se smolarenje u nas primijenilo na smreku (Picea excelsa). Šume Male i Velike Kapele i one Gorskog Kotara po vrsti drveća obrasle su po polovici sa listačama, a u polovici sa četinjačama, a od četinjača ima poprečno oko 10—15% smreke. Ako se uvaži, da naše smreke, kad navrše dobu od 40 godina, počinju tehnički propadati, bivaju oko srca okružljive, nagnjile i konačno trule i šuplje, ne vidim nikakova razloga, da se ne bi u toj dobi pristupilo smolarenju na živo, odnosno smolarenju crpljenjem kroz jedan do dva perioda po 4 godine, a prije sječe tih smrekovih stabala. Na to nas upućuje kvaliteta i množina pritjecanja smole iz smolnih kanala smreke. Doduše priznajem, da se nisam potanje tim pokusima bavio, niti mi je kemizam smrekove smole poznat. Ali ono što sam sâm: vidio i upoznao, na to se mogu pozvati. Uvjeren sam, da bi se u nas moralo pristupiti smolarenju smreke. Ako je smola crnoga bora finija i bolja, nego ona primorskoga bora, onda je smola naše smreke još kud i kamo finija od svih borovih smola. A mimo toga možda će se miješanjem esencije smrekove smole moći poboljšati smola ostalih vrsta borova. 284 |