DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-7/1928 str. 14     <-- 14 -->        PDF

redu možemo suzbijati paljenjem. I to je lakše provesti u voćnjacima
nego u šumama, iako se tim načinom može i u šumama mnogo učiniti.
No ipak je opaženo, da se one i poslije vrlo pomnoga uništavanja s pomoću
bakalja i paljenja, znaju doseliti iz drugih susjednih voćnjaka ili šume.
U tom načinu suzbijanja trebala bi jedna precizno organizovana borba.
Povrh toga trebali bi se nakon paljenja upotrijebiti i Ijepivi prstenovi, da
se time spriječi selenje gusjenica sa jednog drveta na drugo. Taj način
suzbijanja gusjenica je svakako dobar, ali traži mnogo truda i dosta
troškova. A kad uzmemo u račun ogromne komplekse hrastovih šuma,
onda bi ta stvar bila dosta skupa.


Kad nam ne pomaže mehanički način suzbijanja, onda bi trebalo,
da se prihvatimo kemijskih sredstava. Od kemijskih sredstava, prema
današnjem stanju kemijske metode suzbijanja, u našem slučaju dolaze
u obzir otrovi, koji smrtonosno djeluju na gusjenice. Te možemo upotrijebiti
u obliku rastopine ili u obliku praha. Rastopine, s kojima/ bi se
mogli poslužiti protiv gusjenica jesu barijev klorid i arsenovi preparati.
Kad bi htjeli s njima raditi u šumama, trebali bi upotrijebiti za taj posao
motorne prskalice. No kad uzmemo u račun, kakovi su putevi u našim
posavskim šumama i kakovo je tlo, onda bi taj posao bio teško izvediv,
jer po lošim putevima i na podvodnom tlu kretanje takvih velikih
prskalica bilo bi vrlo oteščano.


Jedini način suzbijanja u šumama bila bi upotreba aeroplana.
Danas je_upotreba aeroplana poznata s te strane dobro u Americi, Njemačkoj,
Čehoslovačkoj i Rusiji. O tome su izneseni prijedlozi u člancima
i kod nas (Langhoffer, Gradojević, Kovačević). Svakako bi to i za nas
bilo najpodesnije i moglo bi se dosta lahko izvesti, ako bi za to bila dana
materijalna sredstva. No dva razloga govore donekle protiv toga načina
suzbijanja kod nas. Prvi je razlog način gospodarenja odnosno iskorišćivanja
hrastovih šuma poglavito onih, koje potpadaju pod Imovne
Općine. Poznato je da pravoužitnici i zakupci žira u hrastovim šumama
borave sa svojom stokom i svinjama gotovo čitavu godinu u šumama.
Radi otrovnog sastava arsenovih preparata moralo bi se u šumama, gdje
je provedeno suzbijanje gusjenica s pomoću tih preparata, zabraniti neko
mjesec dana ulaženje stoke u takove šume. Poznavajući psihu našega
seljaka, bilo bi to teško provedivo.


Drugi razlog, s kojim bi se moralo kod upotrebe arsena u prahu
odnosno arsenovih preparata računati, baš s obzirom na našega seljaka,
jest vrsta preparata, koji se za tu svrhu upotrebljava. U Americi se
primjerice mnogo upotrebljava olovni arsenat. U Njemačkoj je upotreba
arsenovih preparata takovog sastava u posljednje vrijeme zabranjena.
Kod upotrebe kalcijevog arsenata »Silesia«, koji sadrži u sebi 40% As2 05,
pokazalo se u Njemačkoj, da je ovaj štetan za toplokrvne životinje u dosta
jakoj mjeri. »Esturmit« sa 12% As2 05 pokazao se kao odlično sredstvo
za uništavanje gusjenica, a bez nepovoljnih posljedica za toplokrvne
životinje (Escherich 1927.). Taj momenat morao bi se osobito kod nas
uzeti u obzir. No kemijska industrija tako brzo napreduje, da ćemo kod
slijedeće zaraze imati već sigurno novih i sigurnih sredstava otrovnih
za štetnike, a neopasnih za toplokrvne životinje. Jedno moram ipak
ovdje naglasiti, da zasada jedino upotrebom aeroplana u
našim posavskim šumama mogli bismo kod jače zaraze uništiti
gusjenice i spriječiti njihovo daljnje napre


276