DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1928 str. 13 <-- 13 --> PDF |
lako biološka metoda još danas nije dovoljno izrađena, ipak bi se i kod nas moglo ubuduće mnogo učiniti i s te strane na korist naših šuma. Evo za to jednoga primjera, i ja se nadam, da mi ne će nitko od naših stručnjaka poreći korist takovog prijedloga. U Carskom Lugu kod Mošćenice postojala je prošle godine Stanica za uzgoj parazita odnosno t. zv. tahinarij. Kukuljice muha slale su se u Ameriku. Uzmimo kada bismo imali samo dvije takove stanice, koje bi služile na korist naših šuma, koliko bi se pomoglo time rasprostranjenju parazita u našim šumama? Takova stanica imala bi se osnovati za pojave jake zaraze u jednoj šumi ili u njezinoj neposrednoj blizini. Na takovoj stanici mogla bi se u prvom redu vršiti promatranja o pojavi parazita, mikoza i epidemija. Zatim bi se mogli u većoj množini odgajati jajni paraziti, koji ne trebaju ništa za svoju prehranu, a onda bi se mogle uzgajati gusjenice i čuvati kukuljice. Sav taj posao tražio bi povremeno obilaženje stanice od strane jednoga stručnjaka i jednog pomagača, koji bi vodio brigu oko te stanice i brinuo se za hranu gusjenica. Dakako takova zaražena šuma imala bi biti za ulaz domaćih životinja kroz to vrijeme, dok se tu vrše istraživanja, zatvorena. Jednako bi se morali i ljudi upoznati sa svrhom toga rada, jer bi se uz proučavanje parazita mogla u toj šumi provesti i organizirana zaštita ptica. Ako bi se kod tih proučavanja primijetio! vrlo jak napad parazita na gusjenice, onda bi se mogli paraziti puštati ne samo iz takove stanice u tu šumu, nego i prenositi u druge šume, gdje je pojava parazita slabija. Time bi bilo vrlo pomoženo širenju parazita. Osnutak takove stanice i čitavi rad na njoj ne bi iziskivao velikih troškova. Takova bi stanica vrlo dobro došla zasada, dok se ne uvede jedan način mehaničkog ili kemijskog suzbijanja tih štetnika, koji ne bi iziskivao velikih troškova. MEHANIČKA I KEMIJSKA METODA O suzbijanju i uništavanju jaja i gusjenica od spomenutih štetnika napisano je u našoj literaturi osobito u posljednje vrijeme više članaka. Zato se ja opširnije u razmatranje te teme ovdje ne ću upuštati, jer to nije niti prava svrha ove radnje. Kod posljednje zaraze ponajviše su uništavana gubareva legla struganjem i katranisanjem. Jedan i drugi način vrlo je dobar. Ali on nije dostatan, ako je zaraza preotela preveliki razmjer. Struganjem i katranisanjem mogu se uništiti tek legla do visine od 10 m. Međutim je poznato, da ih zna biti i na većim visinama stabla i na pojedinim granama. Taj način suzbijanja je osobito podesan na početku same zaraze. Kad bi se to provelo svuda po šumama u početku zaraze, rezultati toga rada bili bi svakako dobri. No iako je taj način suzbijanja dobar za uništavanje gubara, ne može se on primijeniti kod zlatokraja i suznika. Uništavati legla zlatokraja gotovo je nemoguće. Protiv njega možemo tek postupiti, kad je on načinio svoje velike gušnjake. Njih treba skidati pomoću makaza, a to je u šumama vrlo teško provesti. I suznikova je jaja nemoguće uništavati, jer su ona po svome načinu odlaganja s te strane vrlo dobro zaštićena, to je tek donekle provedivo u voćnjacima. Nakon uništavanja gubarevih legla i zlatokrajevih gušnjaka u slučaju zaraze najveća borba ima biti uperena protiv gusjenica. Gusjenice glavne trojice štetnika, a tako i ostalih, koji dolaze u masama, u prvom 275 |