DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1928 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Berlesei) i si. — došla je ta metoda do svoga očitog praktičnog izražaja. Dugim proučavanjem prirodnih neprijatelja štetnika i pokušajima, da se u fitopaloškoj službi praktično primijene, dolazi se teškom mukom´ u nekim slučajevima do pozitivnih rezultata. Dok je Amerika već toliko napredovala, da ima ogromna uzgajališta za parazite, u Evropi se to najviše provodi u laboratorijima u obliku malih praktičnih pokusa. No to je donekle i razumljivo i za Ameriku i za Evropu. Amerika vodi veliku borbu sa štetnicima-doseljenicima, koji su većinom iz Evrope i nekih drugih zemalja preneseni u Ameriku i ovdje se silno razmnožili, te harače po raznim kulturama; gdje ne pomažu nikakva mehanička i kemijska sredstva, tu se mora zatražiti pomoć biološke metode. U Evropi imamo a poglavito u šumarstvu manje neprilika sa doseljenicima. U poljoprivredi imali smo jedan takav amerikanski slučaj sa filokserom. I tu je pomogla kulturna metoda t. j . stara loza zamjenjuje se sa amerikanskom podlogom. Sličan slučaj, ali manje opasan, je pojava hrastove medljike, koja je prenesena iz Amerike u Evropu. Ali mi imamo u tom pogledu tek tu sreću, da je ova bolest tek onda opasna, ako joj napad stoji u vezi sa pojavom gusjenica, kako smo to ranije kazali. Prema tome bismo mogli kazati, mi treba da spriječimo i uništimo gusjenice, pa onda nam ne će moći ni medljika nanijeti velikih šteta. Kod praktičnog primjenjivanja parazita treba, da im u našim šumama pružimo priliku, da se oni mogu što bolje razviti i da ne postanu plijenom neznanja. Dakako, da je to vrlo teško provesti, jer za to trebaju mnoga opažanja i upute, a uza sve to ipak kod mehaničkog i kemijskog suzbijanja moraju da stradaju i mnogi paraziti. Koliko jajnih parazita strada kod struganja ili katranisanja gubarevih legla? Ali dakako da mi ovdje od dva zla biramo manje, jer bolje je da propadnu paraziti, nego da se razmnoži gubar. Drugi takav slučaj je primjerice sa kukuljicama muha gusjeničarki, kojih možemo naći u šumama na tlu i u površnom sloju. Koliko takovih kukuljica postane plijen svinja, kod njihovog rovanja po šumi? To je eto jedna teškoća, koja smeta provađanju biološke metode. Što se tiče mikoze i epidemija kod gusjenica, tu još danas stoji nauka daleko od pozitivnih rezultata. Iako je dobro poznato njihovo vrlo korisno djelovanje pri uništavanju gusjenica, ipak danas još uvijek stojimo kod laboratorijskih pokusa, oni govore jasno o njihovoj koristi, ali većih praktičnih rezultata još danas nemamo. Escherich (1914.) i neki drugi stručnjaci kažu, da je toj nedaći razlog u predispoziciji samih gusjenica. Osim t.oga mogao bi biti po njihovom mišljenju razlog i u samoj tehnici primjenjivanja tih bolesti u prirodi. Breindl i Komarek pokušavaju to osporiti, oni kažu, da se uzročnici poliedrije nalaze u površnom sloju tla, na kome se javila epidemija, a kad bi se taj humus prenio u šumu gdje ima gusjenica, a nema poliedrije, onda bi i tu nastala infekcija, te bi gusjenice mogle stradati. Međutim ta činjenica nije još dovoljno utvrđena. U ovakovom slučaju moralo bi se najprije utvrditi, da li ne bi i bez toga prenosa humusa došlo i tamo do infekcije odnosno do poliedrije. Zwôlfer kaže, da za gubarevu pebrinu ne treba predispozicija kod gusjenica. Međutim izgleda, da će proteći još dosta vremena, dok bude čovjek mogao te prirodne regulatore uzeti u svoje ruke. 274 |