DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1928 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Nije uputno, da taksator za prosuđivanje vanrednoga prihoda neke gospodarske jedinice uopće po volji računa početak ophodnje, već se taj početak ima računati s onim vremenom, što ga propisuje specijalna pora b na osnova dakle godinom razrađivanja gospodarske osnove. A sad konkretno. Imovne Općine nisu u početku svoga postanka imale gospodarskih osnova. Nastavilo se iskorišćavanjem po onom redu, koji je važio za vrijeme segregacije. Par godina njihova života, u kojima se dosta slobodno gospodarilo, prisililo je njihovu nadzornu vlast, da Zakonom od 11. VII. 1881. odnosno tomu Zakonu spadajućm Napucima A, B, C, propiše, da se šume urede. Ono je više manje ubrzo i izvršeno. Nastaje pitanje, jesu li tadašnji taksatori računali kao početak ophodnje godinu postanja Imovne Općine ili godinu početka izvršavanja gospodar, osnova. Naputkom B nije to propisano. Poznato mi je, da su nekoje računale godinu početka izvršavanja osnove. Možda su i ostale. Pretpostavimo, da su sve. U onim gospodarskim jedinicama, gdje su konstatovali, da je zbiljna drvna zaliha veća od normalne, imali su taksatori taj vanredni prihod privesti nepotrošnoj šumskoj glavnici. Ali — i tu je počela naša rasprava — § 27. Nap. A, zatim §§ 31. i 40. Nap. B. predviđaju ipak vanredni užitak, premda taj isti § 27. naglašava, da »preko redovite zalihe drva nikakova viška ne ima«, a § 40.: »Pošto veći dio šuma Imovne Općine ima pretežno samo mlado drvlje i veoma stare, većinom već prokrčene sastojine staroga drvlja, ne će biti na više mjesta uprkos viška starog drvlja s jedne strane nikakovog viška nad normalnom zalihom...« Taj § 27. propisuje, da se raniji užitak t. j . takva izvanredna poraba starih hrastika, koji propadaju, ima smatrati »prisiljenim načetkom šumske glavnice i za to uvijek unovčiti, a unišli utržak kao u novac pretvoreni dijel šumske glavnice ulaganjem u državne papire ili u prioritete takovih željeznica, koje od austro-ugarske države zajamčene kamate imaju, za sva vremena osigurati.« Sastavljači pomenutih Naputaka naglasili su već u samoj instrukciji za sastav osnova, da nema viška nad normalnom zalihom. Po našem shvatanju nema prema tomu govora o takvom vanrednom prihodu kod Imovnih Općina. Ipak su tadašnji stručnjaci na nestručan način konstatovali, da se raniji užitak starih hrastika ima smatrati vanrednom uporabom a ta upotreba prisiljenim načetkom šumske glavnice, a nisu imali u vidu polučenje bar neke normalnosti i kontinuiteta u dobnim razredima, od kojih su srednji dijelom ili potpuno manjkali, te ih je trebalo popuniti. Čime? Taksator to mora nastojati popuniti drvnom masom ili novcem. Po našem shvatanju stručno i jednostavno riješenje jest u tom, da se to učini sa prijevremenim (u taksatorskom smislu) iskorišćavanjem prezrelih hrastika, a to smo nazvali prehvatom na račun djelomičnoga ili potpunoga vacuuma. U tom nas je shvatanju utvrdio i § 36. Naputka za sastav gospodarskih osnova od 23. IV. 1903., br. 23.152. kako smo to sve pobliže naveli u članku: »Nepotrošne glavnice i vanredni prihod. U kritičko raspravljanje ovoga predmeta upustili smo se s razloga, što se uredivači šuma Brodske Imovne Općine prilikom sastavka nove gospodarske osnove nisu držali propisa § 36. pomenutoga Naputka, koji tačno diferencira vrsti prihoda, već su odredili vrst prihoda po § 27. Naputka A. t. j. proračunavali vanredni prihod i stvarali nepotrošnu glavnicu, dok se po našem mišljenju imala iz prehvata stvarati potrošna glavnica. Dodajemo ovdje, da su naše Zemljišne Zajednice kao agrarne asocijacije, kao realne, gospodarske općine, u svojoj suštini posve srodne Krajiškim Imovnim Općinama. I kod njih postoji vanredni prihod i naročite glavnice. § 26. Zakona od 26. IV. 1894. o uređenju Zemljišnih Zajednica u drugoj alineji, glasi: »Od izvanrednih prihoda šumskih mora se u šumsko-gospodarslvene svrhe zemljišnih zajednica obratiti onaj dio, koji je potrebit za uspostavu prijašnjega prihod a u šumah i za trajno namirenje poreza«. 253 |