DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1928 str. 38 <-- 38 --> PDF |
ŠUMARSKA POLITIKA I UPRAVA Šumske glavnice, prihodi i potrajnost. Svakako je dobro, što je u ovoj raspravi i sa strane uredništva izneseno načelno mišljenje u ovom predmetu. Još bi bolje bilo, da se uredništvo izrazilo pobliže o ispravnosti svoga gledišta. Uredništvo je izjavilo, da se ne smatra kompetentnim ulaziti u tumačenje pojma nepotrošne glavnice i vanrednoga prihoda, no podvlači pretpostavke, važne za konstruisanje pojmova nepotrošne glavnice i vanrednoga prihoda. Ovo dvoje nije daleko jedno od drugoga. Trebalo bi nastaviti započeti posao te protumačiti te pojmove ili ih uopće ne pokušati korist ruisati. Osvrnimo se na jednu takvu pretpostavku. Uredništvo je ustvrdilo »da je taksatorski za prosuđivanje vanrednoga prihoda neke gospodarske jedinice uopće vrlo važno, odkada se počinje računati početak ophodnje«. Iz teorije mi ovo nije poznato. Iz prakse znam, da se gospodarska osnova sastavlja ex nunc t. j. prema stanju sastojina iz vremena taksiranja. Držim, da se početak ophodnje ne može proizvoljno računati već mora da je vezan na izvjesno vrijeme a to je ono, kad´ započne vršenje gospodarske osnove prema specijalnoj porabnoj osnovi. Sastaviti gospodarsku osnovu znači likvidirati sa prošlim, zavesti red i sigurnost u gospodarenju za buduće izvjesno ili neizvjesno vrijeme. Dakle iz neizvjesnoga, nesređenoga i nesigurnoga doći u izvjesno, uređeno i sigurnije stanje. Stanje u gospodarstvu prije uređivanja izvjesne šume svakako će uredivaču dobro doći kao historijat objekta, ali ne vidimo opravdanoga razloga, da taksator sa stanjem u prošlosti računa u svojoj novo sastavljenoj osnovi, koja regulira gospodarske odnošaje u budućnosti. Taksator konstatuje, da je zbiljna drvna zaliha jednaka, veća ili manja od normalne, pa nastala ta diferencija bilo iz koga razloga. Kad je zaliha veća, utvrdi se postojanje vanrednoga prihoda. Nije odlučno, iz koga je razloga ta zaliha veća, već s tom konstatacijom vanrednoga prihoda ima taksator da računa samo za budućnost. Taj prihod ima po mojem mišljenju svoj određeni znčaj i svoju određenu svrhu, koju prema pravnoj prirodi vlasnika kadkad naročiti propisi drukčije normiraju. Drugo je pitanje, mogu li ti propisi podnijeti jednu načelnu stručnu kritiku. Što su u času taksiranja konstatovane ustednje na redovitom prihodu, nije odlučno za buduće uređenje, jer smo obračunali sa stanjem iz prošlosti. U svim našim šumama, dok su bile u intaktnom stariju, nagomilane su, taksatorski mišljeno, ustednje, jer se nije crpio redoviti prihod, već je postojalo samo propadanje i obnova individua, naturalni etat, da ga tako nazovem. Tih tolikih uštednja ipak ne nalazimo. Kad smo pristupili prvom uređenju šuma, nismo u pravilu bili dužni, da pitamo za krsni list šume ili datum promjene vlasnika šume li kakav važan događaj u gospodarstvu, od kojega bi imali računati početak turnusa. Pa to, držim, ne bi trebalo činiti ni onda, kad vlasnik šume sastavlja novu osnovu s razloga, da svoje gospodarstvo za budućnost uredi, jer je primjerice, dosadanje njegovo već uređeno gospodarenje poremećeno te želi da svoje šume bolje uredi. Nesumnjivo je vrlo važan razlog, zbog kojega se pristupa uređivanju neke šume. Primjerice kod Krajiških Imovnih Općina nije gotovo ni jedna prvobitno sastavljena osnova ostala nepromijenjena na snazi, već je bilo krupnih i čestih promjena od njihovoga postanka do danas.* Nije nam poznato, da li je kod kojega šumovlasnika u Hrvatskoj gospodarska osnova, sastavljena pred više decenija, realizirana bez većih i krupnijih promjena po obavljenim revizijama. * Vidi u »Šum. Listu« g. 1915., br. 7. i 8. radnju: »A. P. Studija o temeljnim principima šumskoga gospodarstva Krajiških Imovnih Općina s osobitim osvrtom na Gradišku Imovnu Općinu. 252 |