DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1928 str. 23     <-- 23 -->        PDF

konidija napreduju na račun masnih tjelešaca, a hife dospiju u krv i po
tom nastupa smrt. U to vrijeme biva gusjenica sva ispunjena micelijem
te gljive. Nakon smrti gusjenice izbiju hife obično napolje na površinu
tijela.


GLOGOVNJAK — APORIA CRATAEGI L.


Taj leptir medju evropskim vrstama leptira bijelaca (Pieridae) najveća
vrsta. Raskriljen mjeri 6—7 cm. Dužina tijela mu je oko 4—5 cm.
Krila su mu prekrita blijedo-žutim ljušticama, koje nisu gusto poredane,
te su krila mjestimice gotovo prozirna. Ticala su sivo-crna, dugačka a na
kraju kijačasta. Tijelo je crne boje, u prednjem dijelu pokrito sivim dlakama,
a na zatku bijelim ljušticama. Noge su crne. Mužjak se razlikuje
od ženke po vanjskom obličju samo po veličini, jer je ona veća od njega,
a inače samo po genitalnom aparatu. Prema pojavljivanju našao sam
medju 200 leptira 90 mužjaka, a ostalo su.bile ženke. Stelhvaag (1924.)
veli, da je razmjer između mužjaka i ženki 80 : 100. Iako ženke dolaze u
većini, ipak ta razlika nije baš velika. Leptiri vole medonosno bilje, gdje
nalaze dosta slatkih sokova. Naročito vole luk. Stoga preporučuje Rossikov,
da se sadnjom luka primame leptiri, koji su inače tromi, te lako hvataju
osobito s večera. Obično ih često nalazimo na vlažnim mjestima, gdje
traže vodu. Oplodjuju se na cvijeću, na koje dolaze zbog sisanja sokova.
Ženka iza nedjelje dana stane odlagati svoja jaja i ta postavlja u redu po
8 komada, a odloži ih po 100 i više. Jaja su konična oblika oko 1 mm velika.
Boje su blijedo-žute i imaju 7 duljili i 7 kraćih uzdužnih rebara. Ja
sam ih najviše nalazio na šljivovom i glogovom listu. Na hrastovom listu
nisam vidio jaja, ali sam u proljeće kod Sunje našao dosta gnijezda i gusjenica
na hrastu, osobito ondje, gdje je bilo u blizini gloga ili šljive. Leptiri
se u nas pojavljuju drugom polovinom maja.


Gusjenica se izvali iz jajeta za 20—25 dana. Dok je još sasvim malena
glava joj je crna, a tijelo blijedo-crveno. Na tijelu,se vide pojedinačne
dugačke dlake. Kasnije postane tijelo tamnije boje, te se stanu na njemu
pojavljivati svijetle i tamne linije, a čitavo tijelo pokriju kratke dlačice.
Odrasla gusjenica ima na hrptu tamnu srednju, a kraj nje sa svake strane
jednu crvenkasto-žutu liniju. Pod ovom žutom linijom je opet tamna crta.1
U području stigma gusjenica je zelenkasto-sive boje. Gusjenica se izvali
iz jajeta obično polovinom juna, te se kroz dva mjeseca dvaputa presvuče.
U trećem stadiju prezimljuje u gušnjaku. Na proljeće se još dvaputa
presvuče. Mlada gusjenica je velika oko 2 mm, a odrasla oko 4 cm.


Mlade gusjenice, što su se ljeti izvalile, počinjaju neznatne štete nagrizajući
list samo sa gornje strane. One živu sve do svoga petoga stadija
zadružno. Tek onda se razilaze i traže svaka za sebe hranu. U prva četiri
stadija izlučuju gusjenice uvijek pređu te na taj način vezuju pojedine
listove. List se zbog nagrizanja polagano suši i kovrči. U takovu listu
mlade gusjenice prezimljuju i povezu rubove lista predjom. U jednom
takovom listu nalazimo po deset i više gusjenica. Već pod kraj jula spremaju
se gusjenice, koje su se po drugiput presvukle, na zimski počinak.
Pošto su takova gnijezda sastavljena samo od jednoga lista, razlikuju se
ona od zlatokrajevih gušnjaka, koji su sastavljeni od više listova i smotani
uz grančicu. Na proljeće izlaze gusjenice iz tih gnijezda i povlače se prema
vršcima grana, gdje izgrizaju pupove. Da se zaštite od zla vremena,


237