DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1928 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Ose najeznice, pa muhe gusjeničarke i razni drugi korisni insekti,
a uz njih još i ptice, pomažu nam pri suzbijanju i uništavanju štetočina
kao čisti prirodni faktori. No gljive iz roda Entomophtora, pa poliedrija
i pebrina pokazali su se kao najjači neprijatelji gusjenica. Prema tome
najbolje sredstvo u biološkoj metodi suzbijanja štetočina bili bi ovi faktori.
Samo praktična upotreba tih neprijatelja kao i svih njima sličnih leži
zasada još suviše u rukama same prirode.


ZLATOKRAJ — EUPROCTIS CHRYSORRHOEA L.


Zlatokraj je treći leptir, čije gusjenice uz gubara počinjaju najveće
štete u hrastovim šumama. Tijelo i krila su mu posve bijele boje. Samo
na kraju zatka viri čuperak zlatno-žutih dlačica. Na prednjim krilima
vide se obično postrance uz prednji i uz stražnji rub dvije crne tačke, a
na kraju krila po jedna. Međutim ima primjeraka, koji uopće tih tačaka
nemaju ili imaju samo dvije uz prednji rub. Ticala su češljasta i bijela.
Bijele su i noge. Dužina je tijela oko 1,7 cm, a širina razastrtih krila oko


3.6 cm. Leptiri se javljaju kao i oni kod gubara i suznika u ljetu t. j . u
mjesecima junu i julu. Ženka odlaže oko 300 jaja na donju stranu lišća
i prekrije ih dlačicama kao i ona kod gubara. No ta jaja ne preuzimlju
kao ona kod suznika i gubara, nego se iz njih već za dvije-tri nedjelje
izvale mlade gusjenice.
Mlade gusjenice jedu samo gornji sloj lišća i prema tome počinjaju
u to vrijeme t. j . do jeseni vrlo male štete svojim skeletiranjem lišća. Pod
jesen gusjenice povezu pređom list, na kojem su se izlegle, sa susjednim
listovima i načine dosta velik gušnjak, u kojem one zadružno prezime.
Ti se gušnjaci obično nalaze u vršcima grana te se svojom veličinom
razlikuju od gušnjaka glogovnjakovih. Zlatokraj ima veliki gušnjak, a
glogovnjak mali. Pupovi unutar takova gušnjaka budu izgrizani. Na proljeće
izlaze gusjenice oprezno iz tog gušnjaka i zadržavaju se u njegovoj
blizini. Tek kad nastupi povoljnije vrijeme i drvo se počne jače zeleniti,
počinju one sa brštenjem listova. Najprije u blizini, a onda odilaze dalje
po drvetu, a prelaze i na druga drveta. Mlade gusjenice su tamno-žute
boje, crne glave i gusto dlakave. Imaju 4 reda crnkastih tačaka. One
dosegnu do jeseni svoj drugi stadij i u drugom stadiju prezime. U proljeće
postizavaju prije razilaženja po drvetu svoj treći stadij. Tada su crvenkasto-
smeđe i na njima se ističu osobito dvije crveno-žute bradavice na
dva predzadnja segmenta, koje se mogu pružiti i uvući. Odrasla gusjenica
t. j . gusjenica IV. i V. stadija ima na hrptu dva reda bradavica sa
žuto-smeđim dlakama, a sa strane dva reda bijelih dlaka. Qlava joj ječma,
a i ovdje se jasno ističu Ijevkaste narančaste bradavice. Odrasla
gusjenica dosiže dužinu od 3—4 cm. Dlake ove gusjenice izazivaju svrbež
na čovječjoj koži.


Zlatokrajeve kukuljice su sjajne, crno-smede boje, te 1.5 do 2 cm
dugačke.


Gusjenice nisu izbirljive u pogledu hrane. Napadaju sve vrste voćaka,
zatim hrast, brijest, grab, pa glog i neke druge grmove. Od šumskog
drveća najradije jedu lišće hrasta. Orevelius navodi, da one napadaju
93 vrste biljaka, a prednost imaju one biljke, koje sadrže u sebi tanina.
Kulagin veli, da će one jesti lišće i onih biljaka, koje inače ne jedu (Stel


234