DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 5/1928 str. 18     <-- 18 -->        PDF

POLIEDRIJA


U mjesecu maju godine 1925. primjetio sam, da su suznikove gusjenice
u posljednjem stadiju svoga razvoja prestale da žderu i počele naglo
ugibati. Prvi simptom, po kojemu sam primjećivao slabo zdravstveno
stanje gusjenica, bio je, da su gusjenice bile u to vrijeme vrlo mekane i
slabo reagirale na dodir. Imao sam tih gusjenica preko sedam hiljada,
ali za par dana ostalo mi je na životu samo nekih desetak primjeraka.
Svježi materijal, koji sam donio iz jednog voćnjaka doživio je istu sudbinu
kao i onaj prvi, koji sam pred mjesec dana metnuo u insektarij. 0 odgajanju
parazita nije tada bilo ni govora, jer su sve gusjenice propale. Slika
toga pogibanja bila je ova: Gusjenice su prestale jesti i smještale se ili
na zaklopac kutije ili na grančice u kutiji. Zatim su se pričvrstile svojim
trbušnim nogama za podlogu i visjele kao prelomljene. U početku je tijelo
gusjenice bilo samo mekano. Kasnije se gusjenica primirila i počela
tamniti. Na dno kutije kapala je neka smeđa tekućina. Za kratko vrijeme
gusjenica se utanjila, koža joj je posve pocrnila te je izgledala kao trula.
U tijelu je bila samo ona tamna tekućina neugodnog jetkog vonja. Jasni
simptomi poliedrije.


Ove vrste epidemije, koje izazivaju neki patogeni mikroorganizmi,
poznati su pojavi kod insekata. Osobito kod onih, koji živu u velikim
zajednicama. Takova je zaraza poznata kod pčela pod imenom pčelinja
kuga (Faulbrut). Druga je takova bolest sanenica (Flacherie) kod gusjenica
dudova svilca, pa pebrina kod istoga leptira. Ove bolesti, jer dolaze
kod korisnih insekata, nama su na štetu. Ali slične bolesti za nas su
korisne, kada dolaze kod štetočina. Tako n. pr. kod omorikova prelca
(Liparis monacha L.), pa kod gubara poznata je kao zarazna bolest poliedrija.
Kod te bolesti mogu se u krvi i tkivu gusjenica naći poliedri t. j .
kristali, koji jako lome svjetlo. Broj se poliedara iz dana u dan jako
povećava. Na kraju oni ispunjaju čitavu nutrinu tijela, koja se gotovo rastvori
u neku tekućinu, te po malo otkapava. Po obliku naliče ti poliedri
obično tetraedru. O naravi i uzrocima te zarazne bolesti gusjenica nisu
stručnjaci još ni danas na čistu. Prowazek označuje uzročnike te bolesti
kao posebnu grupu živih organizama tako zvana Chlamydozoa, koji po
sistematici stoje između bakterija i protozoa. On drži, da su Chlamydozoauzročnici bolesti te veli: »Die Polyeder entstehen intranuklear und werden
unter Einwirkung- des toxischen Reizes des Erregers von der Kernsubstanz
als blosse Reaktionsprodukte gebildet.« Dakle poliedri nisu uzročnici
bolesti nego samo produkt reakcije. Knoche misli, da su poliedri samo
stanoviti razvojni stadij (Dauerform) nepoznatog parazita. Escherich i
Miyajima kažu, da poliedrunisu uzročnici bolesti nego oni u sebi kriju
samoga uzročnika, a taj bi imao biti jedan Gyrococcus.


Komarek i Breindl izučavali su poliedriju ili kako se ta bolest u našem
jeziku-zove vršikovan j e kod omorikova prelca. Oni su mišljenja,
da je uzročnik te bolesti neki organizam sličan bakterijama, ali nije s njima
identičan. Taj uzročnik je manji ođ Cocca i Diplococca, a dolazi u formi
sličnoj Goccima. Oni se-slažu s Prowazekom u pogledu naziva tih organizama
kao i samoga života uzročnika, pa vele, da su se Chlamydozoa
prilagodili intranuklearnom životu i prema tome se razlikuju od bakterija.
Na kraju citiranoga rada vele ovi stručnjaci: »Die Chlamydozoa -.sind
kleinste und primitivste bisher bekannte Urbakterienformen, die sich dem


232