DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1928 str. 12 <-- 12 --> PDF |
bolesti kod pčele medarice uzročnik jedan patogeni praživ iz podreda Microsporidia. No dok nam pebrina i nozema nanose štetu, jer uništavaju korisne insekte, dotle bi nam Plistophora mogla da posluži na korist. Ja sam tu bolest otkrio slučajno u potražnji da riješim pitanje, da li starije gusjenice u nepovoljnim klimatskim prilikama pogibaju od nevremena ili je tome koji drugi razlog. Ja sam se nadao, da ću kod gubara kao i kod suznika i zlatokraja godine 1925. pronaći poliedriju ili Entomophthoru. Po mojem mišljenju mogu nepovoljne prilike da unište pojedinačno gusjenice, ali da bi ove u masi pogibale od toga, u to ne vjerujem, jer sam uvjerenja, da svako takovo propadanje gusjenica prouzrokuje neka bolest. Osobito mislim, da za to ima najviše prilike baš u vlažnim godinama. Ja mislim, da su starije gusjenice pogotovo one petoga stadija dosta otporne protiv vremenskih neprilika i u slučaju pomanjkanja one će svakako potražiti si mjesto, da se nešto ranije zakukulje. Pošto je u junu 1926. bilo dovoljno kiše te su mnoge šume u Posavini bile gotovo stalno pod vodom, to sam se nadao, da ću u takovim šumama naći gusjenica, koje su bolesne, osim onih, koje su od vode i prevelike vlage možda i poginule. Gusjenica je uistinu bilo u prije spomenutim šumama malo, jer je bilo previše vode, ali sam nalazio na drveću već dosta kukuljica. Međutim sam našao na stablima i pod korom pojedinačno starije gusjenice, koje su po svojoj vanjštini pokazivale, da nisu potpuno zdrave, pa sam ih sabrao i ponio sa sobom. Pri istraživanju i seciranju tih gusjenica našao sam sasvim nešto drugo nego što sam očekivao. U njima nije bilo niti poliedara, a još manje gljivinih hifa. Vanjština gusjenice gotovo je pokazivala simptome poliedrije, ali kada sam ju secirao, našao sam mjesto poliedara u krvi masu nekih ovalnih vrlo prozirnih zrnaca u srednjem crijevu. Po obliku i građi tih zrnaca bio sam siguran, da je to jedan mikrosporidij, ali se u daljnji studij nisam mogao upustiti, jer mi je manjkala nužna literatura. Stoga sam se zadovoljio, da si načinim par mikroskopskih preparata i da pričekam na priliku, dok utvrdim, koja je to bolest i da ju malo dalje proučim. Gusjenice oboljele od te pebrine bile su neobično tamne boje tako, da su se na njima svjetla mjesta jedva opažala. Te gusjenice nisu htjele da jedu, nego su se polako povlačile po insektariju, a tijelo im je iz dana u dan postajalo kraće. Nastupila je kontrakcija. Gusjenica je uginula, a pri tom je izgledalo kao da je smrt nastupila od poliedrije. Ja sam obavio sekciju na živim gusjenicama. Prema Zwôlferovom opredijeljenju je ta bolest u sistematici mikrosporidija nova, te ju je on prozvao gubareva i zlatokrajeva pebrina (Plistophora Schubergi), koja se razlikuje po svome obliku, građi i razvoju od pebrine kod dudovog svilca i nozeme kod pčele medarice. Razlikuje se od ostalih vrsta mikrosporidija time, što njezin pansporoblast nema stalni broj spora kao drugi oblici iz te grupe, jer broj spora u jednom pansporoblastu varira od 6 do 80 i više spora. Ja ću ovdje sasma u kratko navesti, što veli o razvoju te bolesti Zwôlfer. To je jedna nova bolest, a interesantna je činjenica, da je ta bolest do sada bila gotovo nepoznata. Ona je nađena — mogli bismo reći — u isto vrijeme po Zwôlferu u Njemačkoj i po meni kod nas. Ova bolest dolazi kod gubareve gusjenice, kukuljice i leptira; radi se o parazitu crijeva dakle najopasnijem po život gusjenice. Što se tiče njezinog razvoja, razlikujemo i tu stadij šizogonije i stadij sporogonije. 226 |