DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 6 <-- 6 --> PDF |
hovitije. Onda su bile samo katarke polomljene, a jedra razdrta. No sad je slomljeno i kormilo. Na stražnjem trapu zinula je šupljina, kroz koju šiklja voda. Na palubi jezovita pometnja. Jedna hrpa mornara mirno čeka propast broda, uzdajući se u svoje sigurne pojaseve za spašavanje. Druga hrpa sakupila se oko krmilara i klikće pana vjere a spasenje brodu i sebe. A krmilar ispustio iz ruku kormilo i prepustio brod udesu. Desnicom zavitlao nagajku da digne smalaksale. Ljevicom zahvatio u džak pun zelena biserja, omaške ga rasipa da nagradi postojane. A sirene i delfini promaljaju glavu iz vode i dočekaju biserje što pršti zapjenjenom pučinom. No valovi sve jače biju, brod se naginje a vjetar ga goni sve dalje. Za njim se otišla hrpa gladnih morskih pasa sa ostrva Istine i Pravde. Daleko od trupine silnog broda vidi se sitna brodica, lako malena kao orahova ljuska, još se drži. Valovi je zapljuskuju, ali su na njojjedra nerazdrta, katarke nepolomljene a vesla čitava. Nekoliko hrabrih ruku njima zamahuje. Krmilar upravio pravo kopnu. Kad stigosmo brodicom na ostrvo Istine i Pravde, nađosmo ondje majku Otadžbinu bez zelena biserja na njenome prebijelome vratu. A u daljini pred ostrvom Goleti i Krša brod tek što nije potonuo... Kud sam prizdravio i stao da razmišljam o tome jezivome priviđenju, nisam više znao da li ga je bolesna uobrazilja satkala iz prede, što je donesoh sa zbora, ili je to trag Vagnerovog »Ukletog Holandeza«. No užasnuta me sličnost priviđenja i zbilje te sam i zdrav ponavljao riječi: »Brod tone...« 164 |