DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Gusjenice u slučaju potrebe prelaze i preko vode plivajući i kod toga prelaženja mnoga gusjenica i zaglavi, osobito kada je takav prelaz širok. Ovakova putovanja gusjenica osobito starijih stadija opažena su u više navrata. Gomila takovih putujućih gusjenica znala je biti tako velika, da je zastao vlak pri svome prelaženju preko tračnica, jer su se točkovi vlaka uslijed množine zdrobljenih gusjenica počeli klizati. Kada je gusjenica postigla svoj potpuni razvoj, a to biva u nas obično početkom mjeseca juna, onda si gusjenica načini na listu, na kori drveta, na granama ili između njih, rijetki zapredak i zakukulji se u tamno-smeđu kukuljicu. Kukuljice mužjaka su manje od onih ženskih. Obično se nade po više kukuljica jedna kraj druge. Vrste biljaka, što ih gubareva gusjenica napada, po svom su broju prilično mnogobrojne. Tako Šugarov kaže, da gubareva gusjenica napada 53 vrste raznih biljaka. Ali od svih tih biljaka najmiliji joj je hrast. U Rusiji, veli Šećerov, ona najviše napada hrast i lipu. Lindenmann navodi, da gubar najradije napada ove biljke: brezu, topolu, hrast, vrbu, lijesku, jabuku, višnju, šljivu, breskvu, klen i bukvu. Fiske, Beorges i Rogers dijele drveće, što ih gubar napada, u tri grupe: A) Prvu grupu sačinjavaju razne vrste hrasta. To drveće poslije jakog napada gubarevih gusjenica pogiba. B) Drugu grupu sačinjava drveće, koje u jednoj polovini ili u tri četvrtine propada uslijed napada gusjenica. Ovamo ubrajaju vrbu i brezu. C) U treću grupu spada drveće, koje biva rijetko napadnuto od gusjenica, a to su jela, omorika, jasen, kesten i bukva. Nije poznato, da bi se to drveće uslijed toga napada sušilo. (Kulagin 1923.) Po opažanjima, koja su u nas vršena, nije opaženo, da bi gubar napadao jasen. Štaviše izgleda, da ga on uopće izbjegava. Ovo potvrđuju i navodi Langhoffera (1926.). Osim toga opaženo je u jednoj šumi u okolici Đakova, da je gubareva gusjenica napala razno drveće i do gola obrstila, ali je poštedila dudove, koji su se u toj šumi nalazili. U našim šumama najradije brsti gubareva gusjenica hrastovo lišće, a u voćnjacima šljivu. Samo u najvećoj nuždi ždere on lišće jasena, oraha i crnogorice. Ja ga pri svojim istraživanjima nisam nikada vidio na tom drveću, iako je bilo prilike za takav brst. Što se tiče starosti hrasta izgleda, da najradije brsti na drveću u dobi od 40—80 godina starosti, a manje napade mlađe i starije sastojine. Navodi, po kojima Piske, Beorges i Rogers grupiraju drveće po posljedicama1 jakoga napada gubarevih gusjenica, baš se ne slažu sa našim prilikama. Uzevši hrast kao glavnu i najmiliju hranu gubarevih gusjenica, pokazalo se, da do godine 1910. nisu se hrastove šume ni nakon potpunog brsta od strane tih gusjenica posušile. To je sušenje slijedilo tek iza napada kasnijih godina. Kod velikih napada gusjenica prije 1910. hrast je samo zaostao u svome prirastu, ali do sušenja nije došlo, ako tome nije bio koji drugi razlog. Tek iza godine 1910. t. j. kada se pojavila kod nas na hrastovima medljika (Microsphaera alphitoides), počinje sušenje hrastova na većim površinama a iza napada gubarevih gusjenica. U godinama najvećeg pojavljivanja gubara dolazi do osobitog izražaja i napad medljike. Gubar se pojavio u zadnja dva decenija u najvećoj mjeri 1910/11. i 1923/24., a medljika je po navodima Manojlovića počinila najveće štete 1911. i 1924. Dakle upravo u onim godinama, kada je bio i napad gubara najjači. Manojlović (1923.) tvrdi, da je medljik a primarni uzrok sušenja hrastova, dok je mišljenje mnogih drugih stručnjaka, da hrast propada odnosno suši se samo onda iza 190 |