DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Langhoîfer navodi podatke nadsavjetnika Anderke za 100 stabala iz šume Banovdol, koji su donekle protivni podacima, što ih ja iznosim za Jelas: na visini 1—2 m nađeno 2.880 gnijezda prosječno 29 » » 2—4 » » 1.029 » » 10 » » 4—6 » » 614 » » 6 » » iznad 6 » » 497 » » 5_ Ukupno 5.020 gnijezda prosječno 50 Dok je u Jelasu nađen najveći broj gnijezda u visini od 3—6 m, u Banovdolu našlo se najviše gnijezda do 2 m. Broj gnijezda u Banovdolu mnogo je veći, nego je broj njihov u Jelasu. Svakako je i zaraza bila tu veća, nego u Jelasu. Ovi svi primjeri pokazuju, da tu nema nikakve stalnosti niti u broju gnijezda, niti u visini odlaganja. Ali je jedno ipak jasno, da broj jaja u visini od 6 m dalje već znatno opada. A to je i posve razumljivo gledom na građu tijela i nespretnost gubareve ženke. U Jelasu na glogu nađeno je iste godine još 50.000 gnijezda. Jaja su po svome obliku okrugla sa prosječnim promjerom 1 mm. Ali ih ima i većih i manjih. Po tumačenju Kulaginovom iz većih izlaze ženske gusjenice, a iz manjih muške. Lupina jajeta je tvrda, boje blijedožute. Jaja su dlačicama dobro zaštićena od nevremena, zime i vode. Tako je opaženo, da jaja ne propadnu, ako drvo leži neko vrijeme pod vodom, na pr. za vrijeme poplave, ali ako su jaja istrugana iz gnijezda, onda ona stradaju. Mlade su gusjenice, kad se izvale iz jaja, tamno maslinaste boje i imaju sa strane dugačke dlake, dok su na hrptu te dlake kraće. Po svojoj građi kao i po duljini razlikuju se te dlake. Duge dlake imadu dužinu 3 mm i nose po sebi kratko izmjenično poredane dlačice. Kratke dlake imadu dužinu oko 1.5 mm u polovini svojoj su odebljale poput zgloba i tu se lahko prelome. Duge dlake sigurno pomažu nošenje tijela pomoću vjetra, a o tome govori i Langhoîfer (1927.). Prema Nunbergu mogu da se nazovu aerostatičkim dlakama ili pak toxophorama po Cholodkovskom i Ingenickome, u što se ja ovdje neću upuštati. Za kratke dlake mogu kazati, da su to one dlake, koje se lahko kidaju i mogu da dođu i na čovječju kožu, te izazivaju svrbež ili zapaljenje. Langhoffer ne vjeruje u boli, koje bi mogle izazvati dlake gubarevih gusjenica. Ja ću ovdje, da kažem par riječi iz vlastita iskustva, koje sam stekao pri radu sa tim gusjenicama. Svrbež i bol, što je izazivaju dlake pojedinih gusjenica, a poglavito one od četnjaka, kod čovjeka je individualne naravi. Jedan čovjek dobije svrbež, a drugi ne, kod nekoga je opet taj svrbež skopčan sa upalama, kod drugoga prođe bez upale. To ja sudim po sebi. Ako sam imao mnogo posla sa gubarevim gusjenicama bilo u insektariju ili radio u šumi, gdje je bilo puno tih gusjenica, ja sam već po svrbežu na rukama i vratu znao, da u šumi ima gubarevih gusjenica, pa makar i ne bila njihova pojava tako očita, jer su se one možda zadržavale više na vrhovima drveća. Taj svrbež trajao je kod mene uvijek po dva sata nakon rada ili zadržavanja u takovoj šumi. Na takovim mjestima, gdje mi je zapela u koži dlaka, bila je koža malo upaljena. U pogledu gusjenica nisam se nikako prevario. Ukoliko bi mi u šumi izbjegla prisutnost četnjaka, nije mi se to moglo dogoditi pri radu u insektariju. Razlika je u toj pojavi samo u tome, da je svrbež i upala od dlaka četnjakovih mnogo jača i opasnija, nego od dlaka gubarevih. 188 |