DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 26     <-- 26 -->        PDF

uzmemo u obzir, da u našim nizinama između Save i Drave pretežu
jedinstvene hrastove šume, onda nam ono tumačenje Escherichovo postaje
dovoljno jasno. U tim šumama glavno je drvo hrast, a onda tek
dolazi ostalo drveće kao topola, joha, brest, grab i jasen. Oubar kao neprijatelj
bjelogoričnog drveća napada sve spomenuto drveće osim jasena,
a ta činjenica samo pomaže širenje gubara i njemu sličnih neprijatelja.
K tome moramo još dodati, da se u blizini tih šuma u samim selima i
uopće nastanjenim mjestima nalaze voćnjaci poglavito šljive i jabuke,
a lišće toga drveća je vrlo omiljela hrana spomenutih gusjenica.


Kad se pojave gusjenice u većoj mjeri, obrana i suzbijanje istih provodi
se tek djelomično i pojedinačno, a ne možda jednim organiziranim
načinom bilo koje metode. Tako vlasnici voćnjaka uništavaju paljenjem
i skidanjem gnijezda u svojim voćnjacima pojedinačno. Dok se jedan
vlasnik oko toga posla muči, dotle je njegovih deset susjeda skrstilo ruke
i gleda skeptički, kako će te godine ostati njihove voćke bez ploda. U
sebe i svoj posao se uopće ne pouzdaju i smatraju ga suvišnim. Naredbe
od strane vlasti, koje se u takovim slučajevima izdaju, ostaju mrtvo slovo
na papiru.


U šumama provesti organizovano suzbijanje vrlo je težak a za danas
kod nas još dosta problematičan posao. Taj se posao sveo na mehanički
način suzbijanja, dok za moderni kemijski način, koji traži malo više
sredstava, valjda nema kredita. Dakle, tko upravo provodi temeljito
suzbijanje štetočina? Sam a priroda , koja je i dopustila, da se ti
neprijatelji naše narodne imovine u tako velikoj mjeri pojave!


Pa ako bacimo pogled unatrag, isti je početak i svršetak tih zaraza
bio od godine 1869. pa do danas. Uvijek se bilježi pojava gubara, njezino
trajanje i prestanak. Tek u novije vrijeme kreće se ta stvar nešto boljim
pravcem.


No baš stoga razloga pokušat ću ovdje, da na temelju Escherichovog
tumačenja protumačim i pojavu zaraze gubara i njemu sličnih neprijatelja
kod nas. Flora i fauna šuma u posavskoj nizini je dosta jednolična,
nema tu velikih razlika kaošto to vidimo primjerice u zapadnoj Hrvatskoj
ili u Bosni. Fauna neprijatelja lisnatog drveća je prilično dobro poznata
i nije u pogledu insekata tako bogata u vrstama. Ali za to kad se ti neprijatelji
pojave, načine čitava čuda. Ako se s time složimo, da je flora i
fauna dosta jednolična, onda će biti i broj neprijatelja jednoličan. To vidimo
najbolje kod neprijatelja gusjenica: gubarevih, suznikovih, zlatokrajevih
i glogovnjakovih. Kod svih tih vrsta gusjenica dolaze mnogo
puta iste vrste osa najeznica i muha gusjeničarki. Pošto ti neprijatelji,
bolje reći paraziti, živu od istih domadara, to u nestašici potonjih i njihov
broj znatno spadne. Oni nemaju gdje da odlože svoja jaja ili larve, pa im
tako veliki broj jaja ostane nerazvijen odnosno iz mnogo jajeta ne izađe
larva, a po tom ni razvijeni insekat.


Da je tome tako dokazuje nam periodičko pojavljivanje pomenutih
štetnika. Kad se pojavi bilo koja od tih gusjenica, redovno se one kroz
jednu ili više godina rašire do svoje kulminacije, jer su prilike za raširenje
tih štetnika bile povoljne. Taj napredak u širenju zaraze je to jači, što su
klimatske prilike povoljnije za dotičnog štetočinu. Do tako naglog širenja
jedne vrste štetnika moglo je doći samo na taj način, što je u prirodi
nestalo faktora, koji je sprečavao preobilno širenje njegovo. U tom slučaju
su to bile ose najeznice, muhe gusjeničarke, gljive i bolesti, kao


184