DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1928 str. 25 <-- 25 --> PDF |
« mjestima, ali u manjoj mjeri pojavio se hrastov savijač. Međutim uz ove štetnike dolazi još čitavi niz drugih, što primarnih, a što sekundarnih štetnika, kaošto su to štitaste uši, potkornjaci i drvoresci. Posljednja zaraza imala je svoj početak, čini se, prema mojim istraživanjima i informacijama, koje sam dobio, između Une, Save i Kupe. Sam početak mogli bismo omeđiti mjestima Jasenovac-DubicaKostajnica- Petrinja-Sisak. Oubar se zamjećuje u šumama između Bubice i Jasenovca već god. 1919., ali je svoju kulminaciju postigao ondje tek 1923./24. Godine 1924. on rapidno napreduje prema sjeveru i istoku i postizava svoju kulminaciju na pruzi Petrinja-Vinkovci 1924./25. Tili godina stradale su najjače šume i voćnjaci u čitavoj Posavini. Proučavajući sušenje hrastovih šuma u srezovima kostajničkom, petrinjskom i sisačkom opazio sam, idući od Save kod Crkvenog boka do Petrinje prema sjeveru, tri velika kompleksa šuma, koji su gotovo totalno uništeni od gubara i medljike. To su: »Zelenik«, hrastova šuma između Crkvenog boka i Šaša, »Piškornjača«, šuma između Blinjskog kuta i Capraga i »Mošćenički lug« između Capraga i Petrinje. No međutim ja se ovdje ne ću upuštati u nabrajanje potpuno ili jače postradalih šuma, jer bi me to daleko odvelo, tek mogu kazati, da možemo naći mnogo takovih šuma danas uzduž Save od Siska do Klenka. Hrast u propalim šumama ponajviše je srednje dobe (40—80 godina), ali ima i sasvim mladih i starih hrastova. Bilo je slučajeva, gdje je stara ili mlada šuma ostala pošteđena, a ona u njihovoj blizini srednje dobe je u 90% stradala. Takav je slučaj bio baš kod Crkvenog boka, starija šuma »Riboštak« bila je (1925.) potpuno zdrava, dok je »Zclen i k« srednje dobe potpuno stradao. Te godine viđao sam u šumama, koje su bile odsudene na propast, u proljeće rijetke kržljave zelene listove, dok je većina drveća bila potpuno bez lišća. Ovakove su zaraze kao i njoj slične autohtone naravi, jer nastaju nenadano i mi im ne znamo pravoga razloga. On- leži u poremetnji prirodne ravnoteže i samo na taj način možemo si rastumačiti, kako da se jedan štetnik pojavi najedanput u tako velikoj mjeri. Escherich to tumači kao poremetnju stanja u nekoj »b i o c c n o z i«. Sva živa bića biljna i životinjska, zajedno sa onim krajem u kome živu, čine jednu biocenozu. Kada u takovoj biocenozi ne opažamo prevlast jedne stanovite vrste životinja ili biljaka, onda u takovoj biocenozi vlada »h a r m o n i č n o stanje« ili labilna »uravnoteženost. Međutim se zna, da između organizma vlada vječna borba. U toj borbi jedni organizmi druge uništuju. To uništavanje i propadanje pojedinih individua sprečava jače razmnažanje pojedinim vrstama. No kad jedna vrsta bilo s kojih razloga izgubi uvjete svoga opstanka, ona mora brojčano da oslabi. Taj slučaj može biti, na pr. kod osa najeznica ili muha gusjeničarki. Ako ove ne nalaze dovoljan broj svojih domadara, mogu brojčano znatno da oslabe. Pošto su one glavni prirodni neprijatelji raznih gusjenica, mogu ove kroz par godina, da se silno razmnože, jer nema u prirodi mnogo njihovih neprijatelja. Tako nastaje poremetnja u prirodi, koja se opet za par godina izgubi. Po tom nam je razumljivo periodično pojavljivanje raznih šumskih štetnika naročito gusjenica. Poznato je, da uvijek jače stradaju od štetnika jedinstvene sastojine t. zv. monokulture od mješovitih. To se ispoljuje osobito u crnogoričnim šumama, a došlo je do jasnog izražaja i u našim hrastovim šumama. Ako 185 |