DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1928 str. 40 <-- 40 --> PDF |
LOVSTVO Obrazovanje lovačkog osoblja. Koliko vrijedi valjano i izobraženo osoblje za uzgoj i čuvanje lova, zna svaki lovac i zakupnik, koji je jednoč imao i upravljao svojim vlastitim lovištem. U uzgoju i unapređivanju lova stoji stoga na prvome mjestu i pitanje školanja i izobrazbe valjanog i pouzdanog lovačkog osoblja. Nažalost moram odmah konstatovati, da u nizu ostalih faktora, koji danas koče pravilno unapređivanje našega lovstva, stoji i ovo pitanje. Prije ujedinjenja, a na području lovnog zakona od god. 1893. nisu postojale zasebne škole za obučavanje lovačkog osoblja. Lovstvo se učilo u praksi u tadašnjim »lugarskim tečajevima«. Kvalifikacija se postizavala polaganjem državnog a ispit a za lugare i tehničko pomoćno osoblje te za lovno-nadzornu službu. Ti ispiti obdržavali su se svake godine kod svake županijske oblasti pod predsjedanjem županijskog šumarskog referenta. Kao ispitni povjerenici fungirali su kvalifikovani šumari sviju kategorija vlasništva (državni, imovno-općinski, političko-upravni i privatni). Kandidati, koji su polagali lugarski ispit, morali su polagati ujedno i ispit za lovno-nadzornu službu. Kandidati za lovačku službu polagali su samo taj dio ispita t. j. lovački ispit i po svršenom ispitu izdavala im se takova svjedodžba. Na taj način na području Hrvatske i Slavonije .fungiralo je svake godine osam ispitnih povjerenstva i prema tome dobivao se dovoljan broj kvalifikovanog lovačkog osoblja. Po oslobođenju i ujedinjenju stvar se okrenula u tome pogledu na gore. Dokinuti su redovni ispiti za lugarsku i lovačku službu, a osnovane 1 ugarsk e škole , i to, koliko je meni poznato, u čitavoj državi četiri; jedna u Ogulinu u Hrvatskoj, jedna u Paraćinu u Srbiji, jedna u Sarajevu u Bosni i jedna u Sloveniji. Svaku od tih škola polazi godišnje 30 do 40 kandidata, a taj broj za čitavu državu tako je malen, da će jedva moći popuniti potrebu na lugarskim mjestima, dok kandidata za lovačku službu uopće neće biti, a potreba za njima je velika. Svako lovište pojedine upravne općine moralo bi imati jednoga do dva kvalifikovana čuvara lova. Novi zakon o lovu morao bi to svakako normirati, o čemu sam već govorio na drugom mjestu. Pored toga, dok se u lugarskoj školi u Ogulinu obučava i polaže ispit iz lovstva, dotle se iz uspjeha ispita lugarske škole u Paraćinu (Vidi »Šumar. List«, br. 1, od god. 1928.) ne može utvrditi, da se lovstvo .. toj školi uopće obučavalo. Međutim to nije sve. Po oslobođenju dogodila se još jedna nezgodna stvar, na koju želim, da ovim člankom naročito upozorim. Ustrojenjem gospodarsko-šumarskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu nije nauk a o lov u (lovstvo) prvobitno ušla u naučnu osnovu šumarskog fakulteta. Tek naredbom povjereništva za prosvjetu i vjere od 1. septembra 1920. br. 30.564, uveden je taj predmet u naučnu osnovu fakultetato sa dva sata predavanja na tjedan u VII. (zimskom) semestru, no slušači nisu obvezani na polaganje ispita, već imaju za polaganje III. državnog ispita pridonijeti tek potvrdu u indeksu, da su polazili predavanja o lovstvu. Što znači to? To znači, da od god. 1918. do danas, dakle već kroz deset godina, mi ne dobivamo šumara ili inženjera šumarstva, koji bi bili ujedno i kvalifikovani lovci, jer slušanjem jednoga 150 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1928 str. 41 <-- 41 --> PDF |
predmeta, ne stiče se nikakova stručna kvalifikacija, već jedino sistematskim učenjem i polaganjem ispita, kako u toj, tako i u svim ostalim strukama i zvanjima. Ako to stanje i dalje potraje tako, to znači dalje, da za desetak godina, dok podu u stanje pokoja šumari apsolventi bivše šumarske akademije zagrebačke, mi uopće nećemo imati više kvalifikovanih šumara lovaca, a dosljedno tome niti učitelja niti odgajatelja lovačkog osoblja i lovačkog podmlatka. Tko će onda predavati lovačke predmete u lugarskim školama, tko će ispitivati i ocjenjivati kandidate za lovačku službu, i kako će nekvalifikovani proizvesti kvalificiranoga? Znamo, da to tte može biti niti u ostalim zvanjima i strukama, pače niti u zanatu. Jednako je tako i sa lovstvom, a da i ne spominjem, da će takovi šumari u praksi teško voditi lovačku referadu na pr. kod upravnih vlasti. Da me ne bi krivo shvatili moji mladi i mladi drugovi, ističem, kako ne mislim time reći, da medu njima nema valjanih i dobrih lovaca, jer konačno, mnogi će bez obvezatnog polaganja iz lovstva, stvar »sua sponte« i ».. privata diligentia« i te kako proučiti, pogotovo, ako je rođen za lovca. Ali moglo bi se dogoditi kraj obilja ostalih predmeta i drugog gradiva, da nekoji ne bi predmet, koji je dosta opsežan, temeljito proučili, stoga bi bilo najbolje, da ga svi slušači obvezatno prouče i ispite polažu, pa da budu ponosni na svoju lovačku kvalifikaciju, kako se i mi svojim ocjenama iz lovstva ponosimo. Jasno je i za interese našega lova neophodno potrebno, da se lovstvo i oružarstvo uvrste u naučnu osnovu šumarskih fakulteta, kao obvezatn i predmeti i da slušači polažu iz tih predmeta redovne ispite. Potrebno je dalje, da se taj predmet predaje na praktično j osnovi, kako sam to svojevremeno izložio u svom članku Nauka o lovu na šumarskom fakultetu« (Vidi »Šumar. List«, od god. 1923., br. 6). Tamo sam predložio, da se u VII. (zimskom) semestru predaie lovstvo dva sata na tjedan i uza to obdržavaju praktične vježbe u terenu, a u VIII. (ljetnom) semestru, da se predaje »Nauka o lovačkom oružju« ili »oružarstvo«, 1 sat predavanja i 2 do 3 sata vježbe subotom poslije podne. Kod toga svoga predloga ostajem i danas u cjelosti i ne mogu se saglasiti sa svojedobnim predlogom g. Dr. B a 1 e . a (Vidi »Šumar. List«, br. 7. od g. 1923.), da se predaje najprije oružarstvo, a onda lovstvo. Ostajem kod tog predloga iz razloga, što će se praktičke vježbe iz lovstva lakše vršiti u zimskom semestru t. j. za vrijeme lovne sezone, a vježbe iz oružarstva opet ljeti t. j. u VIII. semestru. Dalje, što je potrebno, da se slušači upute najprije u bit samoga lova i upoznaju temelje lovstva, a onda tek, da predu na oružarstvo i tehniku lovačkog oružja, kao nastavak samoga lovstva. Ovaj predmet, strogo uzevši, i nema velike veze sa samim uzgojem lova, i može se smatrati tek nadopunom lovačkog znanja, i jer se strijeljanje i streljački šport smatra zasebnim športom prema lovu. Međutim jer se uzgoj lova bez puške, kao uzgojnog sredstva, ne može zamisliti, od potrebe je, da si lovci pribave iz tehnike oružja potrebito teorijsko i praktičko znanje. Takav studij, kako sam ga predložio u gore spomenutom članku, bio bi potreban i od interesa, obzirom na najnovije tekovine i usavršenja na polju tehnike oružja i municije, i za starije lovce, a kamo li ne za mlade kandidate šumarstva. Bojazan dakle g. Dra Balena, da bi to bio »filius aute patrem«, nikako nije opravdana. To više, što ćemo danas u doba malokalibarskih streljačkih družina, dobiti na fakultetima mlade ljude, koji će ne samo poznavati sastav puške, već će biti gotovi strijelci, a ovo, što sam predložio za VIII. semestar, bili bi računi iz balistike i gola tehnika i kemija. Time sam se ponešto i udaljio od glavne teme, stoga vraćajući se na stvar, kažem, da i to još nije sve, što koči valjan uzgoj lovačkog osoblja. Zamislite si, da u čitavoj našoj državi nema na hrvatsko-srpskoin jeziku jednog valjanog »udžbenika« ili »priručnika« za lovačko osoblje, iz kojega bi kandidati mogli učiti i pripravljati se za tu službu. Jedino djelo ili knjiga, koja tu u obzir dolazi, bilo bi Kesterčanekovo 151 |