DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI JU sr COO/NA S2. FBBR^UAK. 192A* ALEKSANDAR UORENOVIĆ ZAKON 0 ŠUMAMA R R ezultat šumarskog zakonarstva od dana stvaranja naše nacionalne države do danas, dakle nemalo jedan decenij, posve je negativan. Najveća je negativnost ovoga rada u samoj činjenici, da se i sam projekat Zakona o Šumama još uvijek nalazi u teškim porođajnim mukama. Nije koristilo, da je Ministarstvo Šuma i Rudnika od najprvih početaka nailazilo na živu inicijativu i konzultativnu saradnju najjačeg foruma šumarskih stručnjaka, Jugoslovenskog Šumarskog Udruženja. Nije koristilo, što je to Udruženje donijelo dva gotova projekta sa opširnim i temeljitim obrazloženjem (Ružićev i Ugrenovićev). Nije vrijedilo ni to, što je u taj nesebični rad uložen golem trud, i što su predstavnici našeg Udruženja, pored toga rada, uzimali učešća u brojnim sjednicama i anketama, sazivanim po vlasti a u cilju pretresanja Zakona o Šumama. Uvijek su sa promjenom političkoga kurza odnosno režima zastali radovi oko izrade zakona ili su se pomaljali u vidu novih redakcija. Posve je razumljivo, da je u ovako dugom procesu stvaranja Zakona o Šumama morao da pretrpi kojekakove izmjene u pozitivnom i negativnom smjeru. Izgleda kao da bi ove godine Zakon o Šumama, na kraju krajeva, ipak morao da dođe pred Skupštinu. Naše Udruženje, čim je saznalo za ovu mogućnost, smatralo je potrebnim, da i ovaj put rekne svoje mišljenje o najnovijem projektu Zakona o Šumama, koji je izrađen u Ministarstvu Šuma i Rudnika. Upravi Udruženja uspjelo je da dobije jedan primjerak, da ga umnoži, da ga razdijeli među svoje članove i da ga stavi na dnevni red svoga vanrednoga zbora, koji bi se imao uskoro održati u Beogradu. Upravni Odbor Udruženja pozvao me da izradim mišljenje o tom najnovijem projektu i da preuzmem dužnost izvjestioca na odnosnom zboru. Ja sam se prihvatio prve dužnosti, da iznesem svoje mišljenje o pomenutom projektu. No nažalost nisam mogao da preuzmem druge dužnosti — dužnosti izvjestioca na samome zboru. Da udovoljim prvoj i važnijoj želji nagnao me osjećaj moralne odgovornosti, da kao autor projekta, koga je u svoje vrijeme prihvatilo Udruženje odnosno njegova 65 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Uprava kao projekat većine, istrajem do kraja u borbi za načela, koja sam i dosada branio, No nisam mogao da prihvatim, za me častan poziv, da budem lično izvjestilac na samome zboru. Tko poznaje moje zdravlje i moj rad u Udruženju zna vrlo dobro, da ja već čitav niz godina otklanjam sve one funkcije i časti u Udruženju, koje su vezane o fizički napor putovanja. Kako je poznato, ja sam posljednji put uzimao učešća na zboru u Ljubljani godine 1923. No i onda sam, radi oboljenja, morao da ostavim zbor i da se vratim u Zagreb. Na zborovima u Sarajevu (1924.), Dubrovniku (1925.), Zagrebu (1926.), i Beogradu (1927.), uopće nisam uzimao učešća, osim što sam o proslavi 50-godišnjice Udruženja prisustvovao samo otvaranju zbora u Zagrebu. Ovo sam dužan naglasiti, da se ne bi i ovaj put našlo ljudi, koji bi iz ovih činjenica povlačili posve proizvoljne i tendencijozne zaključke. Povodom toga što ne ću moći da sam lično branim projekat Udruženja i prigovore, koji su izneseni protiv najnovijeg ministarskog projekta, zamolio sam druga gosp. ing. dr. Žarka Miletića, inspektora Ministarstva Šuma i Rudnika, da on u ime moje preuzme funkcije izvjestioca. Ovo sam učinio iz razloga, što je gosp. ing. dr. Žarko Miletić najistrajnije zajedno samnom branio prvotni projekat našeg Udruženja, pa i onda, kad su odnosne ankete kod Ministarstva Šuma i Rudnika trajale i po nekoliko sedmica. Da bi omogućio i široj šumarskoj javnosti da se za vremena upozna sa sadržinom moga referata odnosno mišljenja, iznosim ga evo u Šum. Listu. Prirodno je da pretpostavljam, da je čitalac proučio moje dosadanje radove o Zakonu o Šumama, koji su izlazili u Šumarskom Listu u posljednjih 5 godina, a naročito publikacije iz godine 1923.1 2: U ovom referatu ograničit ću se samo na najvažnije. Jedno iz razloga, što beogradski zbor, koji ima tako obilni dnevni red a vrlo malo vremena, ne će nikako moći da uđe u onaj detalj, kako je to moguće na sjednicama i anketama, koje traju ne samo dane i sedmice već i mjesece. Drugo iz razloga, što je sav detalj, u kojem su izneseni prigovori i gledišta Udruženja, razrađen u pomenutim publikacijama, pa bi posve suvišno bilo ponavljati sav taj detalj. No radi preglednosti ja ću ovo svoje mišljenje razraditi u dvije zasebne grupe kao opće i kao specijalne primjedbe. Na kraju svojih izvoda povući ću iz tih primjedaba zaključke načelne prirode odnosno iz njih izgraditi predlog: kakovo gledište treba da zauzme naše Udruženje prema najnovijem projektu Zakona o Šumama. OPĆE PRIMJEDBE Zakon nema obrazloženja (motiva). Ovo je najveći njegov nedostatak. Izrađivači´ kao da su pregledali fundamentalnu važnost obrazloženja, iako je i publikacijama i na anketama svagda naglašavana ta važnost. Dok je za provođenje nekoga Zakona, koji je već stao na snagu, odlučan u prvom redu njegov tekst, dotle je za raspravljanje nekoga Zakona, koji se nalazi tek u stadiju stvaranja, daleko važnije obrazloženje nego sam tekst. Zakon sam kao takav nije krajni cilj. On je samo 1 .........: „..... o ......" (.....). ....... 1923. s Ugrenović: »Šumarsko-politička Osnovica Zakona o Šumama« (Motivi). Ljubljana 1923. 66 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 5 <-- 5 --> PDF |
sredstvo, samo instrumenat, kojim se misli doseći neki cilj. Zakon o Šumama samo je instrumenat šumarske politike. Poznavanje instrumenata još nikako ne mora da znači poznavanje cilja. Zakon ne smije da bude prosta i mrtva brojanica ili šareni mozaik zakonskih članova. On treba da je sistematski izgrađeni te šumarsko-političkim, nacionalnoekonomskim i pravnim načelima duboko oduhovljeni organizam, koji je tačno podešen cilju, za kojim ide zakonodavac. Nestašica obrazloženja povlači za sobom čitav niz defekata. Prije svega iz gologa teksta nije moguće prosuditi, kojima se načelima rukovodio izrađivač najnovijega projekta Zakona o Šumama, da bi dosegao izvjesni šumarsko-politički ili nacionalno-ekonomski cilj. A ne vidi se ni koji su to sve ciljevi. Ovaj defekat ima još zasebnu važnost za najnoviji ministarski projekat. Istorijska je činjenica, da je naše Udruženje, rukovođeno interesom otadžbine, jednoć već porušilo jedan ministarski projekat i izgradilo novi svoj projekat, kojega je Ministarstvo Šuma i Rudnika uzelo za osnovicu svoga rada. No prebačeno je težište rada na obrazloženje a ne tekst. U tom obrazloženju opširno su objašnjene sve neispravnosti i svi nedostaci prvog ministarskog projekta. Najnoviji projekat Ministarstva Šuma i Rudnika trebao je obrazloženje iz dva naročita razloga. Jedno, da se oslabe ili obezkrijepe svojevremeni argumenti Udruženja, a drugo, da se opravdaju i odbrane argumenti Ministarstva. Zakon o Šumama obuhvata suviše heterogenu i komplikovanu materiju, da bi se moglo napuštati obrazloženje a iznositi tu materiju u formi suštoga zakonskoga teksta. Bez obrazloženja težak je studij nekoga Zakona i samim stručnjacima a kamo ne će biti Narodnoj Skupštini, čiji su poslanici u pitanjima šumarstva laici. Naposljetku, obrazloženje jest od neosporno velike važnosti za provodjenje zakona. Baš se njega hvata praksa, kadgod nedostaje mrtvo slovo zakona i kadgod treba utvrditi, koje su intencije rukovodile zakonodavca kod stvaranja samoga zakona. Grupisanje materije provedeno je u glavnome prema projektu Udruženja. No učinjene su ipak dvije promjene. Prije svega šumarskopolicijska naređenja, pod imenom »šumsko-zaštitne odredbe«, zamijenila su svoj položaj sa propisima o šumskoj upravi. Drugo, umjesto samih prelaznih naređenja nalazimo u posljednjem dijelu najnovijeg ministarskog projekta još i završne odredbe. Permutacijom šumarsko-policijskih i šumarsko-administrativnih naređenja poremećen je prvotni logički i sistematski slijed grupa. Iz zakonskog teksta nije moguće da se razbere, zašto je to učinjeno. No neopravdanost ovoga permutiranja posve je očita. Ne samo sa gledišta nauke (veća važnost tla nego sastojine po šumarsku privredu) već i sa čisto praktičnog zakonskog gledišta (veća važnost policijskih ograničenja, koja vrijede za sve kategorije sopstvenika) ovo je permutiranje posve neumjesno. Donositi propise o organizaciji šumarske službe prije nego li je izložena priroda i´ obim onih radova, s kojima se ima da se bavi ta služba, bilo bi od prilike onako, kao kad bi se u tehničkom opisu neke mašine najprije prikazivalo funkcionisanje neke mašine, a onda tek opisivale njene česti i rad tih česti — umjesto obrnuto1. Ova nezgrapnost naročito iskače, kad se uoči, da administrativni postupak (čl. 39. do 48.) govori o formalnostima samoga postupanja vlasti a da čitaocu nije jasno, o čemu se zapravo govori. Da je ostao nedirnut prvotni raspored ma67 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 6 <-- 6 --> PDF |
terije, ne bi došlo do ove neumjesnosti. Mi ne znamo, da li su to premještanje izvodili šumarski stručnjaci ili partijski ljudi. Ako su to učinili stručnjaci, onda su dokazali, da ne poznaju niti naučne osnovice toga pitanja niti savremenog zakonodavstva. Najsavremeniji evropski Zakon o Šumama, švajcarski," govori o šumarskoj policiji prije čl. 1., 2., 3. i 4. nego; i o jednom drugom pitanju. Ako je u igri upliv partijskih ljudi, onda je to, izgleda, učinjeno, da se ne bi odmah na početku Zakona povredila ona osjetljivost naroda u pitanju zaštite šume, pred kojom strahuju svi narodni poslanici bez razlike, kako nas je poučilo protezanje čl. 133. Šumarska policija. U ovoj glavi ima jedna osnovna i golema grješka. Iz osnova je pogrešno izuzimanje državnih šuma ispod šumarsko - policijskog nadzora, kako je to učinjeno kod zabrane krčenja, zabrane pustošenja, dužnosti zašumljavanja i šuma trajno i privremeno zaštitnih. To pogrešno shvatanje posljedica je nelučenja države kao imperija) od države kao sopstvenika. Šumarsko-policijski nadzor jest funkcija države ka´o imperija. Uprava i ekonomisanje državnim šumama jest funkcija države kao sopstvenika i privrednika. Ovakovo nelučenje je neodrživo. Projekat Ministarstva morat će se i u ovoj tačci vratiti na redakciju Udruženja. To bezuslovno traže načelni pravni razlozi, potreba saglasnosti sa Zakonom o Opštoj Upravi, koji je već na snazi, i diktat pravde u odnosu države kao privrednika prama građanima kao privrednicima. Sa pravne strane ovo je pitanje jasno i njemu ne treba zasebnog komentara ni u ovom slučaju. Pravnički se ne može dopustiti, da šumarska policija ne bude čest opće državne policije. To će reći, ona mora da bude funkcija one državne vlasti, koja se stara o općem i javnom interesu te javnom poretku. Da ta funkcija nije identična sa privrednim funkcijama, što ih provodi državna šumska uprava kao organ države kao sopstvenika i privrednika, mora da je jasno i svakom laiku. U toj distinkciji nema razlika ni u savremenom šumarskom zakonodavstvu. Švajcarski Zakon odmah u uvodu (čl. 2. tač. a.) izrično propisuje, da pod šumarsko-policijski nadzor spadaju i šume državne. Izuzimanje državnih šuma ispod šumarsko-policijskog nadzora bio je jedan pravnički i šumarsko-politički kuriozitet, što ga je praktikovala Austrija u bosanskim šumama.4 U tome je neosporno ležala vješto prikrivena tendencija jedne antinacionalne i policijske države, da si osigura što slobodnije ruke u postupanju sa državnim šumama uopće a u načinu njihova eksploatisanja napose. To je mogla da učini nenarodna država, gledajući u Bosni i Hercegovini svoju koloniju, koju treba što bolje iskoristiti, ne pitajući za posljedice toga iskorišćavanja po sam narod i njegova naselja u budućnosti. Ta valjda ne misli naša nacionalna država da udari istim putem kao i Austrija, proširujući tu crnu bosansko - hercegovačku praksu na čitav teritorij današnje naše države. 3 »Eidgenossisches Forstgesetz vom 11. Oktober 1902. inklusive Revision der Art. 30 und 46 Ziff 7 vom 5. Oktober 1923. »Die Forstlichen Verhâlttiisse der Schweiz«. Zurich 1925. Anhang. »Loi fédérale sur les forets«, du 11 octobre 1902 y compris la revision du 5 octobre 1923 (art, 30 et 46, chiffre 7). »La Suisse Forestiere«. Lausanne. 1926. Appendice. 4 Dimitz: »Die forstlichen Verhâltnisse und Einrichtungen Bosniens und der Hercegovina). Wien 1905. Str. 143. 68 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Evropski klasičan no pozitivan primjer lučenja države kao imperija od države kao sopstvenika jest pravni odnos bivše madžarske države kao posjednice državnih šuma prema maloj Hrvatskoj. Makar su Madžari tako energično zavitlavali bič državne misli nad autonomijom Hrvatske, ipak je madžarska državna šumska uprava u pitanjima šumarske policije morala da se pokori šumarskoj policijskoj vlasti autonomne Hrvatske i bila pred njom tretirana kao i svaki drugi sopstvenik šume.5´G Ta valjda nitko ne misli da u našoj rođenoj demokratskoj i nacionalnoj državi treba biti reakcionarniji od bivše nedemokratske i antinacionalne madžarske države. Tačno lučenje države kao imperija od države kao sopstvenika mora se bezuslovno provesti i u Zakonu o Šumama prosto iz razloga, jer je to diktat Zakona o Opštoj Upravi od 26. aprila 1922., koji je već na snazi. Neunošenjem ove distinkcije prosto bi se derogirao pomenuti Zakon, što parlamenat ne će dopustiti. Opširnije vidi o tom precizna pravnička izlaganja Krbekova.7 Naposljetku, izjednačenje države kao sopstvenika šuma sa ostalim sopstvenicima šuma postulat je pravde i osnovni uslov da se otklone konflikti između države i njenih građana. A van svake je sumnje, da u protivnom slučaju mora doći do sporova i pravnih zapletaja između državne i njenih građana, što nikako nije u interesu njenog prosperiteta. Poznato je, da je opći i javni interes nekoga kraja uvelike zavisan o tome, kako se postupa sa šumom u izvjesnim područjima. Hidrološki i mehanički učinak po poljoprivredno zemljište, po ljudska naselja, objekte i živote ljudi, što živu pod tim šumama, tako je velik, da su sve evropske države o ovoj zaštitnoj funkciji šume vodile zasebnog računa u svojoj šumarskoj politici i zakonodavstvu. Jasno je, da se ne može prepustiti postupanje sa šumom isključivo samom sopstveniku. 0 tom, do izvjesne granice, imaju prava da govore i svi oni, čiji su životi i imetak ugroženi even-tualnim lošim i nesavjesnim postupanjem sopstvenika šume pa bila to i sama država. Mi vjerujemo, da će se i sam osjećaj našega naroda i njegovih samoupravnih tijela, buniti protiv toga, da se u pitanjima općeg i javnog interesa postupi tako da njegov upliv bude posve eliminovan. Da bi osvijetlio ove načelne i teorijske izvode, ja ću se poslužiti jednim konkretnim primjerom. Uzet ću ga iz one oblasti šumarske policije, koja primarno predstavlja najmanji stepen ograničenja, a to je oblast, na koju se proteže zabrana krčenja. No prije ulaženja u tipični šumarski primjer, a u želji da objasnim opću funkciju policije, učinit ću jedno opće poređenje između građevne i šumarske policije. Svaki građanin, koji gradi kuću, mora da zatraži i da dobije dozvolu za građenje od nadležne građevno-policijske vlasti. To traženje dozvole uslovljeno je na jednoj strani interesom onih, koji će se zadržavati u tom objektu, a na drugoj strani interesom onih, koji se zadržavaju ili prolaze pored toga objekta. Qradevno-policijska vlast u interesu javnom i općem utvrditi će i propisati sopstveniku, koji kani graditi, izvjestan niz građevno-tehničkih ograničenja (regulatorski pravac, 5 Goglia: »§ 2. Šumskog Zakona». »Š. L.«, str. 560. 6 Goglia: »Uredovna zbirka gumarskih propisa«. Zagreb 1912., str. 13. 7 Krbek: »Šumar i pravnik kao saradnici«, »Pola stoljeća šumarstva«. Zagreb 1926. Str. 188 do 201 69 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 8 <-- 8 --> PDF |
debljina temeljnih zidova, nosivost greda, dopustivo opterećenje, opasnost od požara i t. d.) i izvjesna pravna ograničenja u interesu javnom ili privatnom. Ako država (n. pr. Direkcija Šuma) hoće da gradi, i za nju će se provesti sa strane građevno-policijske vlasti jednak postupak i propisati slična ograničenja kao za svakog privatnika. Opasnost eventualnog rušenja kuće, poništavanja ljudskih života i susjednih objekata, potreba pridržavanja regulatorne osnove, jednako postoje za kuću privatnu kao i državnu. Dakle iz ovog općeg primjera vidimo, da nema govora o tome, da bi u nekoj pravno uređenoj državi mogla da država sama podiže neku građevinu a bez prethodnog provođenja propisanog postupka i donošenja punovažnog riješenja nadležne policijske vlasti. Šumarska policija puni je aualogon građevnoj policiji. Da bi osvi jetlio opću važnost šumarske policije, poslužit ću se jednim tipičnim školskim primjerom, čije osnovice poznajem iz ličnog praktičnog rada. Kroz neku državnu šumu prolazi željeznica normalnog kolosjeka. Željeznica je svojina nekog dioničarskog društva, no služi javnom saobraćaju. Šuma i željeznica leže na tlu, koje je izloženo otiskivanju (glissement, RiUtschung). Dioničarsko društvo utrošilo je u posljednjih 40 godina, a troši i danas, velike sume za smirivanje i učvršćivanje tla građenjem prokapnica i terasiranjem. Sastojina poviše željezničkog tijela nosi karakter šume zabrane, iako formalno kao takova nije proglašena. Ona, posve očito, zaštićuje objekat ispod nje. Ona svojim korijenjem mehanički vezuje tlo, priječi naglo oticanje vode površinom tla i usporuje prodiranje vode u tlo. Jednoga dana dolazi nadležnoj šumskoj upravi nalog Ministarstva Šuma i Rudnika, da u toj šumi na nagnutom terenu, koji se nalazi iznad željezničkog tijela a duž državne ceste, iskrči 10 ha šume kao deputatno zemljište za šumarsko i čuvarsko osoblje. Nadležna državna šumska uprava striktno udovoljava nalogu Ministarstva i izvršuje krčenje. Kod prve navale jakih i trajnih proljetnih kiša silaze velike mase vode, naglo otječu prema željezničkom tijelu, odnose uzoranu zemlju i zatrpavaju prugu i objekte. No, što je mnogo važnije, jedan dio vode razmekšao je uzorano tlo i prodro do nepropusnog sloja, što je nagnut prama željezničkom tijelu. Voda, koja je prodrla do nepropusnog sloja, omogućuje utiskivanje velikih masa zemlje — ukratko izvodi tipično odronjivanje tla. Ta se masa zemlje spušta na željezničko tijelo, zatrpava prugu i objekte te zaustavlja saobraćaj. Nastaje potreba da se pruga očisti, objekti uspostave, a pruga konsoliduje. Saobraćaj se uspostavlja tek postepeno i vrši se samo upotrebom malene brzine. Čitav dotadanji rad oko stabilizovanja željezničke pruge dolazi u pitanje i traži nove žrtve. Po sopstvenika pruge nastaje šteta od milijuna. I sad se rađa pravni zapletaj. On kulminira u traženju naknade za pretrpljenu štetu, što ga prema državi podiže sopstvenik željeznice tvrdeći, da je šteta nastala nepravilnim postupanjem sa šumskim tlom. Stvar dolazi putem korespondencije pred državnu šumsku upravu, a zatim pred sudske vlasti. Kako se vidi iz ovog tipičnog primjera, jedna na oko prosta stvar uvelike se komplikovala. A komplikovala se zato, jer se u začetku stvari nije vodilo računa o širem i javnom interesu. To je bilo moguće samo zato, jer je državna šumska uprava bila »iudex in causa propria« a na 70 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 9 <-- 9 --> PDF |
osnovu neispravnog gledišta, da u pitanju krčenja odlučuje Ministarstvo Šuma i Rudnika u prvoj i posljednjoj instanciji. Iz ovoga se primjera tačno vidi, kako nelučenje pojmova države kao imperija od države kao sopstvenika te nelučenje šumarsko-policijskih funkcija od privrednih funkcija državne šumske uprave može dovesti do vrlo velikih neprijatnosti. Vidi se posve očito, kako bi izgledalo u praksi, kad bi se pridržalo gledišta najnovijega projekta Ministarstva Šuma i Rudnika. U posve drukčijoj slici ukazala bi se stvar, kad bi se u ovom konkretnom slučaju postupilo po propisima našega projekta. Po našem projektu državna bi šumska uprava zatražila od nadležne sreske vlasti dozvolu za krčenje onih 10 ha. Sreska vlast pozvala bi intercsovana lica (predstavnika državne šumske uprave, predstavnika željezničke uprave). potrebne šumarske stručnjake, izvidila stanje stvari u terenu, saslušala želju molitelja, prigovore interesovanih strana, mišljenje šumarskih stručnjaka i na osnovu svega toga donijela riješenje, držeći u vidu opći i javni interes. Protiv toga riješenja bio bi nezadovoljnoj stranci otvoren put na još dvije instancije (oblast i Ministarstvo Šuma). Na taj je način dana mogućnost da stvar bude riješena najobjektivnijc, najpravednije i da se a priori otkloni mogućnost pravnoga spora između države i njenih građana. Kad bi se prihvatilo načelo nelučenja šumarske policije od privrednih funkcija, kako to hoće najnoviji ministarski projekat, onda bi mi — pored gornjih negativnosti — imali zakon, koji bi bio u tom smjeru najlošiji od svih evropskih zakona. Ta i najstariji zakon o Šumama, francuski Code Forestier od godine 1827., propisuje ovakav šumarskopolicijski put, o čemu smo na drugom mjestu već govorili.8 Prelazna naređenja, što ih sadržaje najnoviji projekat Ministarstva Šuma i Rudnika, nisu to u običnom smislu riječi. To je jedan čitav specijalni Zakon, koji je očito tečajem brojnih redakcija priklopljen samom Zakonu o Šumama, jer u prvim redakcijama odnosnih članova uopće nije bilo. Ta prelazna naređenja u bitnosti sadržavaju zakonske propise o izdvajanju općinskih i ostalih šuma i ispasišta te o odvajanju kolonizacionih objekata u Bosni i Hercegovini. U šumarsko-političkom odnosno agrarnopolitičkom smislu ta prelazna naređenja zapravo normiraju čitav postupak o uređivanju servitutnih odnosa, o kolonizaciji, arondaciji i komasaciji u Bosni i Hercegovini. Smatramo da je posve deplasirano o Opći Zakon o Šumama, koji bi imao da vrijedi za teritorij čitave države, vezivati specijalna agrarnopolitička pitanja, koja drže u vidu samo jednu pokrajinu. Logički bi bilo, da se pitanje regulisanja servitutnih odnosa riješi zasebnim zakonom i to prije donošenja općeg Zakona o Šumama. No izgleda kao da su neki zasebni politički računi diktovali ovo uturivanje specijalnih i pokrajinskih pitanja u opći Zakon o Šumama. Zakon o Šumama ima da reguliše postupanje sa šumama uopće (policija, privreda, nadzor, unapređivanje, uprava, kažnjavanje) i odnos .........: ........... ........ ....... „.. JI." 1925., .... 387. — .... joui: Loi du 18 juin 1859 art 219. 71 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 10 <-- 10 --> PDF |
toga postupanja prama javnom interesu i poretku. On kao takav treba da nađe sređene pravne odnose i regulisane prilike svojine, a ne da ih tek on sređuje i reguliše. Sa gledišta jedinstvene državne agrarne politike nema opravdanja, da se pristupa nepotpunom regulisanju servitutnili odnosa, kolonizacije, komasacije i arondacije samo u jednoj pokrajini. Te odnose treba regulisati i u ostalim pokrajinama. Mi imamo neuređenih servitutnih odnosa i u drugim pokrajinama, a naročito u Hrvatskoj i Sloveniji. Iako ti odnosi po istorijskom podrijetlu, po pravnoj, a možda ni po ekonomskoj prirodi nisu posve identični sa onima u Bosni i Hercegovini, ipak nema dovoljno jakih razloga, da se ta pitanja tretiraju zasebno. Na taj način se mi svjesno udaljavamo od jedinstvenog agrarnopolitičkog zakonarstva. Ukratko, naše je uvjerenje, da pitanje servitutnih odnosa, kolonizacije, komasacije i arondacije nije samo bosansko-hercegovačko pitanje, već opće agrarno-političko pitanje, koje treba obuhvatiti jedinstvenim zakonom, a ne smije se tek uturivati u opći Zakon o Šumama. POSEBNE PRIMJEDBE U ovoj ćemo se glavi zadržati samo na onima zamjerkama, koje se odnose na najvažnije negativne strane samoga projekta. U sam detalj nije moguće da ulazimo iz više razloga. Prije svega, suviše je kratak rok za jedan dublji studij detalja. Kako to svjedoči prvi naš rad, ovakav studij traži redovno i posve novo redigovanje teksta. Uslijed grješaka u prepisu na mnogim mjestima nije moguće razabrati tačan smisao izvjesnoga zakonskoga člana. Svakako se u čitavoj redakciji zakonskoga teksta razbire, da je on mnogo puta prepravljan i popravljan, da mu je štošta dodavano i oduzimano i da je mijenjana stilizacija samoga teksta. Usljed toga ne dostaje samom Zakonu potrebna i dosljedna uniformnost, a naročito mu fali ona do krajnosti izbrušena pravnička konciznost i pregnantnost, kojom mora da se odlikuje svaki Zakon. Među posebnim primjedbama podcrtat ćemo samo najvažnije. Pojam šume (šumskog zemljišta) [čl. 1.] nepotrebno je i nelogično je proširen. Kad je već dana definicija šumskog zemljišta, onda je posve izlišna zasebna definicija šume. Jer postupak sa zemljištem, a ne sa sastojinom bez obzira na zemljište, jest pravni kriterij za utvrđivanje pojma šume u zakonodavnom smislu. Neka šumska čistina, koju je sopstvenik s jeseni zasijao žirom, jest šuma u zakonskom smislu — a samo o tome se ovdje radi — iako se još na njoj ne vidi drveće. Šuma je to u smislu zakona iz razloga, jer je sopstvenik zasijavanjem te čistine manifestovao odluku, da će mu to zemljište služiti za proizvodnju šumskih produkata. Naprotiv zamislite livadu, na koju je vjetar iz susjedne šume zanio lako brezovo sjeme te je ona — za vrijeme, dok je sopstvenik 10 godina bio na ratištu — obrasla brezovom 10-godišnjom sastojinom. Sopstvenik želi da, odstranivši brezu, tu livadu i dalje iskorišćava za produkciju trave odnosno sijena. Ovo zemljište, ma da je obraslo šumskim drvećem, nije šuma u zakonskom već samo bijološkom smislu. Zato je naivno i laički, kad projekat kaže »Pod šumom u smislu ovoga Zakona podrazumeva se svako zemljište obraslo šumskim drvećem« (čl. 1.). 72 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Definicija apsolutnog ili relativnog šumskog tla posve je izlišna. Prije svega zato, što je pojam apsolutnog i relativnoga šumskoga tla čisti stručni a ne pravnički ni zakonski pojam. A stručni se pojmovi nigdje na svijetu ne kodifikuju. Njihovo kodifikovanje značilo bi vezivanje ruku stručnjaka i tutorisanje same struke. Sa jednakim opravdanjem moglo bi se u Zakonu o Šumama unijeti tumačenje stručnih pojmova visoke, sitne i srednje šume. Na taj način Zakon o Šumama postao bi neobična stručna instrukcija, u kojoj stručne pojmove kodificiraju nestručnjaci. Uostalom čl. 2. alineja 2. prosto — i to nepotpuno i loše — ponavlja alineju 2. člana 1. Naposljetku, na drugom smo mjestu opširno dokazali, da je pojam apsolutnog i relativnog šumskoga tla i u stručnom smislu vrlo rastezljiv i promjenljiv prema prilikama. Prama tome taj pojam nije lako ni stručno obuhvatiti, a kamoli koditikovati. Dakle čl. 2. treba u cijelosti izostaviti. Šume zaštitne i zabrane. Pobrkano je nazivlje tih šuma. Čl. 130. nije kongruentan sa čl. 131. i 132. U čl. 130. treba da glasi tekst a) stalno zaštitne, b) privremeno zaštitne. Šumsko zaštitne odredbe. Projekat je zadržao naš tekst, tek je raspored izvraćen. Sve to uprkos važnih stručnjačkih i pravnih razloga, koji traže, da se zadrži naš raspored. To znači naš poredak: krčenje, pustošenje, zašumljavanje šume zaštitne i zabrane teče sada natraške. Ne vidi se zašto je to urađeno. Propise o opraštanju poreza za izvjesne šume unositi u Zakon o šumama ne koristi. Oni treba da uđu u Zakon o Porezima, ako hoćemo da oni budu zaista efikasni. Propisivanje i ubiranje poreza ne izvršuje Ministar Šuma i Rudnika već Ministar Finansija i to na osnovu Finansijskog Zakona. Ministar Finansija moći će lako mimoići Zakon o Šumama izgovarajući se, da o toj pogodnosti za šume nema riječi u Finansijskom Zakonu. Dosljedno tome potrebno je pogodnost opraštanja poreza unijeti u Zakon o Porezima. Zaštita šuma od vjetra. U toj tačci zadržani su naši argumenti. No fali osnovni uslov, da se ograničavanje u interesu zaštite od vjetra može susjednom vlasniku nametnuti samo onda, ako mu još nije izdana dozvola za sječu. . U protivnom slučaju može naknadno traženje susjedovo da ometa pravilni rad oko iskorišćavanja šuma to jest čini smetnje, ma da je već dozvola za sječu izdana pa čak dovesti do pravnih sporova. Sječa šume. Odredbe o sječi šuma po našem uvjerenju ne spadaju uopće u Zakon o Šumama. To su mjere čisto stručno-tehničke i administrativne prirode. U savremenom zakonodavstvu one se i ne unose u zakone. Zato treba članove 36., 48., 49., 59. do 66. u cijelosti izbaciti, a eventualno neke od tih odredaba unijeti u pravilnik. Uostalom te su odredbe izbačene u redakciji ministarskog projekta u godini 1925. Šumarska nastava i prosvjećivanje. Nemoguća je alineja 2. čl. 118., da se za akademsko fakultetsko stručno obrazovanje imaju donijeti odnosni propisi u sporazumu sa Ministrom Šuma i Rudnika. Kome se to naređuje? To može biti samo Ministar Prosvjete ili fakultetski savjeti šumarskih fakulteta. Razumljivo je, da ni Ministar Prosvjete, koji odlučuje o organizaciji prosvjete uopće, a univerziteta napose, a ni fakultetski savjeti 73 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 12 <-- 12 --> PDF |
šumarskih fakulteta, dakle predstavnici autonomnih jedinica univerzitetske nastave, ne bi dopustili ovakovo presizanje u njihovu kompetenciju. Akademsko stručno obrazovanje u nas je danas na univerzitetima i može se regulisati samo zakonom o univerzitetima. Pomaganje Instituta za naučna šumarska istraživanja (Opitnih stanica) posvema je ispušteno. Pri tome je zaboravljeno, da su ti Instituti u savremenom svijetu veza između šumarske prakse i nauke. Šumarski Savijet. Pridržana je instancija Šumarskog Savjeta, kako smo je mi predložili. Samo je smanjen broj1 njenih članova od 15 na 9. Naročito je broj predstavnika šumarskih fakulteta smanjen sa dva na jednog, a i predstavnika Šumarskog Udruženja sa dva na jednog. Posve je suvišno davanje zasebnih mjesta u šumarskom savjetu predstavnicima trgovačko-obrtničkih i industrijskih komora. Kako je poznato, njima je osigurano mjesto u Privrednom Savjetu, koji je za njih od većeg interesa, dok predstavnika šumarstva ondje uopće nema. A sad se predlaže, da se i u isključivo šumarsko stručnom savjetu, dakle konzultivnom organu u užem šumarskom smislu, da mjesta predstavnicima trgovine, zanata i industrije. Uostalom interes trgovine i industrije, ukoliko on dolazi ovdje do izražaja, bio bi zaštićen po predstavnicima Šumarskog Udruženja, čiji su članovi i industrijalci i trgovci, i po predstavnicima posjednika šuma. Da bi se popravio ovaj nedostatak^ treba se vratiti na prvotnu cifru te zasigurati šumarskim fakultetima, Šumarskom Udruženju i posjednicima šuma svakome po dva predstavnika. Samo na taj način bit će moguće da Šumarski Savjet bude zaista konzultativni organ vlasti, koji će jednako pravedno zaštićivati interese šumarske privrede. Zašumljavanje krša. Tu je učinjeno jedno važno odstupanje od načela, koja su se iskristalizovala tečajem prethodnih studija o zašumljavanju krša. Utvrdili smo, da zašumljavanje krša nije samo šumarskotehnički problem. Naprotiv, to je široko nacionalno-ekonomsko pa čak i socijalno pitanje. Dalje smo utvrdili, da je pitanje paše zapravo težište krškoga pitanja. Vodeći računa o tim neobičnim značajkama krškoga problema, mi smo dali zakonskim propisima o kršu posve zaseban položaj unutar Zakona o Šumama. Mi smo smjestili zakonske odredbe o zašumljavanju krša posve odijeljeno od dužnosti redovnog zašumljavanja. Dosljedno tome mi smo iz ruku policijskih vlasti na jednoj a samovolje krškoga posjednika na drugoj strani prebacili problem zašumljavanja u ruke zasebnih krških komisija. Naročito smo u njene ruke predali sve radove oko utvrđivanja zemljišta potrebnog za poljoprivredne (stočarske) ciljeve i zemljišta, koje će se privesti kulturi šume, dalje, utvrđivanje roka za zašumljavanje i načela za gazdovanje šumom, raspored troškova zašumljavanja i doprinosa za upravu i čuvanje, naposljetku i mjere za melioraciju pašnjaka. Vjerovali smo, da je to najpravednija forma za rješavanje ovoga osjetljivoga problema. No najnoviji ministarski projekat uzima iz ruku komisija izvjesne zadatke i predaje ih u ruke Ministarstvu Šuma. To je: pitanje upotrebe i iskorišćavanja izdvojenih i utvrđenih objekata (čl. 96.) te rok za pošumljavanje (čl. 97.). Time se slabi ona načelna mogućnost sporazuma sa posjednicima krškoga zemljišta. Da nam je pred očima obrazloženje ovoga projekta, možda bi se mogli i mi dovinuti ispravnosti ovoga gledišta. Ovako nam ono izgleda nepravedno ili bar nemotivisano. 74 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Šumski Fond je načelno dobra institucija. No novi projekat donosi u tom smjeru jedan novum. Predviđa se osnivanje zasebnog šumskoga fonda za šume javnopravnih lica ili kako projekat kaže za »opštine i sela«. Projekat naređuje (51. 128.), da 6% od svih prodaja tih šuma uđe u taj fond, U isti čas (čl. 20. alineja 1.) projekat, govoreći o nedržavnim šumama, naročito naglašava, da se ne smije dirati u nijedno »pravo raspolaganja prihodima«. Dosljedno tome ne može se ni putem zakona nametnuti pomenutim pravnim licima neko prisilno raspolaganje prihodima. Zato se prva četiri stava čl. 128. moraju izbaciti, jer zadiru u privatnopravnu sferu javno-pravnih lica kao posjednika šume. Protivni smo tome da se iz Šumskoga Fonda plaćaju »radovi za ograde oko novih kultura«. To iz razloga što držimo, da je baš podizanje ograda jedan rad, koji može radom u naravi izvršiti posjednik. Protivni smo tomu da se prihodom iz Šumskoga Fonda plaćaju troškovi zašumljavanja redovnih sjecišta, jer je to posve nepravedno1. Prije svega čitava glava o »unapređenju kulture tla« nema na umu redovna sjecišta već samo krševe i goleti. Troškovi zašumljavanja redovnih sjecišta moraju se namirivati iz redovnih prihoda šuma i nikako ne iz Šumskoga Fonda. Tačka 2. d. čl. 128. suviše je uzana, govoreći samo o naučnom radu oko podizanja šuma i njihovom racionalnom gazdovanju. Trebalo bi, da se zadrži njen prvobitni tekst t. j . da se kaže, da se Šumski Fond ima upotrijebiti: d) »za pomaganje šumarske nauke, nacionalne stručne literature, Šumarskog Udruženja te za opće šumarsko prosvjećivanje i propagovanje. « Ovamo se naročito računaju šumarske opitne stanice. Uprava. Krivo je proširen tekst čl. 8. i 9., koji kaže: »najviša vlast u poslovima šuma i šumarstva kao lova i lovarstva i saveznih lovačkih udruženja u zemlji jest Ministar Šuma i Rudnika.« Mislimo da su lovačka Udruženja slobodne organizacije, nad čijim radom ne može Ministar Šuma i Rudnika da ima nikakova nadzora izuzev onaj po Zakonu o Lovu, a o tome se ovdje ne radi, već o Zakonu o Šumama. Iz činjenice da Ministar Šuma i Rudnika eventualno odobrava pravila lovačkog udruženja još se ne može zaključiti, da mu pripada pravo posebnog nadzora. Kažemo namjerno »eventualno«, jer je uopće pitanje ne će li odobravanje pravila Udruženja pasti u resor posve drugog Ministarstva. Isto je tako krnja i nepotpuna stilizacija stava 2. čl. 8., koji za; Ministra Šuma i Rudnika kaže: »on je najviša nadzorna vlast nad svim šumarskim i lovačkim ustanovama « treba da bude »on je najviša šumarsko-policijska i nadzorna vlast nad svim šumarskim ustanovama i šumama u smislu ovoga zakona«. Zemljoradničko pitanje. Čl. 41. Ustava propisuje, da će se Zakonom o Šumama odrediti uslovi »pod kojima se zemljoradnici i oni koji se uzgred bave zemljoradnjom mogu koristiti sječom drva za gradnjuogrev, kao i za ispašu stoke u državnim i samoupravnim šumama«. Kako izgleda Ustav je, donoseći ove propise, držao na umu pravedno riješenje zemljoradničkog pitanja, ukoliko je ono zavisno o šumarskoj privredi. No Zakon o Šumama mora da drži na umu pored ove još i drugu intenciju. Ta je, da se pored zaštićivanja interesa zemljoradnika zaštiti još i interes šume i šumarske privrede. Svakako treba podvući, da Ustav govori o šumama, koje su svojina države i samoupravnih tijela. Jasno je, da se pojam samoupravnih tijela nikako ne smije identifikovati sa pojmom 75 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 14 <-- 14 --> PDF |
javnopravnih lica. Samoupravna lica (tijela) samo su jedna zasebna ka tegorija javnopravnih lica. Neispravno bi bilo ono, što je Ustav predviđao samo za jednu kategoriju javnopravnih lica, propisivati za sve kategorije javnopravnih lica. Uprkos odredbama čl. 41. Ustava ministarski projekat (čl. 46.) ne određuje uslova, kojim će se zemljoradnici koristiti građevnim i ogri jevnim drvetom te ispašom. Mišljenja smo da treba udovoljiti propisu čl. 41. ustava i donijeti u Zakonu o Šumama načelne odredbe, a detalj prepustiti pravilniku, kako to predviđa čl. 46 ministarskog projekta. Opći uslovi za regulisanje zemljoradničkog pitanja sadržani su u čl. 43. našega projekta. Mislimo da ih je potrebno donijeti u formi, kako smo ih onda f ormulisali. Ona glase : »U slučaju ekonomske nužde uzeti će državne šume učešća u podmirivanju obaveza, propisanih čl. 41. Ustava, ukoliko to stanje šume i racijonalno gazdovanje šumom bude dozvolja valo. Kod toga mogu da dođu u obzir isključivo one potrebe na glavnim i sporednim produktima šume, koje čine minimum egzistencije intereso vanoga lica. ukoliko ne mogu ta lica da namire tih potreba iz svojih vla stitih šuma ili iz šuma samoupravnih i onih javnopravnih lica, kojima su pripadnici. Za te produkte plaćaće se njihova vrijednost na panju.« Šumske krivice. Moramo primjetiti, da su prilike, pod kojima je izrađen ovaj najnoviji ministarski projekat Zakona o Šumi nešto drukčije, no što su bile onda (početkom 1923.), kad smo mi izrađivali naš projekat. Nama je bio pri ruci samo prvi projekat Kaznenog zakonika od g. 1922. Naprotiv, danas je već dovršena konačna redakcija »Zakona o Istupima«," »Krivičnog Zakona« i »Krivičnog postupka«. Šta više, sva tri ova zakona već su predana Skupštini. Oni će biti izglasani prije Zakona o Šumama. Prirodno je, da će se konačna redakcija ove glave o šumskim krivicama moći definitivno redigovati tek po prihvatu pomenutih zakona. Iz toga razloga mi ćemo se ovdje ograničiti samo na primjedbe najhitnije prirode, prepuštajući glavnu riječ onima, koji će dovoditi u saglasnost Zakon o Šumama sa pomenutim zakonom. I ovdje je u glavnom zadržana naša obrada. Granična linija između istupa i prestupa nešto je drukčije udešena no je to bilo u našem projektu. Ta je granična linija spuštena od 5.000 na 2.000 dinara. Administrativne krivice nisu dovoljno jasno određene pa .ih treba pobliže označiti. Naročito treba povući granicu između administrativnih krivica na jednoj strani, a policijskih istupa i prestupa na drugoj strani. Ni pitanje naknade štete, počinjene izvjesnim protivpravnim djelima, nije dovoljno precizirano. Čl. 180. govori samo o djelima iz čl. 142. do 172. Po našem mišljenju treba bezuslovno da se ovim članom obuhvate još čl. 130. do uključivo 141. Baš oni u pitanju naknade štete mogu predstavljati najkomplikovanije slučajeve, kako se to razbire iz konkretnoga primjera, kojega sam izložio govoreći o sporu između sopstvenika šume i njegovih susjeda. (Vidi str. 70.). Rok zastarjevanja (čl. 183.), koji je za istupe propisan sa tri mjeseca, bezuslovno je prekratak. Uostalom nema razloga da on bude kraći od roka. koji je u najnovijem projektu Zakona o Istupima fiksiran sa 6 mjeseci " ....... ...... o ........ .. ......... ...., ...... . .......... ............ ...... ... 70.342 .. 3. ........ 1927. ........ 76 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 15 <-- 15 --> PDF |
(61. 30). Nama je svima iz prakse poznato, da prekratak rok zastarjcvanja šumskih krivica povlači za sobom vanredno štetne posljedice. On onemogućava progon krivaca, traženje naknade za počinjenu štetu ostaje bez uspjeha, a s njim propadaju strahovito visoke sume na štetu sopstvenika šume. Uostalom i dosada je u pokrajinama sa valjanom administracijom taj rok iznosio 6 mjeseci. Predviđeno kažnjavanje (čl. 221.) činovnika, koji skrivi zastarjevanje krivice, po Ministru Šuma i Rudnika lakše je zamisliti no provesti. Koliko mi znamo, u tom će smjeru biti uvijek važniji propisi zakona, koje nadležni ministri provađaju. Nemoguće je zamisliti da bi Ministar Unutarnjih Djela, u čiji resor spadaju upravni činovnici, mogao pristati da izricanje kazni činovnicima njegovog resora izvrši Ministar Šuma i Rudnika. Još je apsurdnije pomišljati, da bi Ministar Šuma i Rudnika mogao kažnjavati sudije, čija je nezavisnost zagarantovana Ustavom. Za šumsko-policijske istupe predviđena je u prvom stepenu nadležnost sreske vlasti, a u drugom stepenu nadležnost redovnih sudova. Nama ne izgleda, da je ono riješenje sretnije no što je prepuštanje drugostepenih presuda oblasnoj! vlasti, kako je to bilo zamišljeno u našem projektu. Od aktualne je važnosti, da je zadržana bitnost čl. 238. našega projekta u čl. 233. najnovijeg projekta. Prema tome propisu prijava šumarskih organa ima snagu potpunog dokaza po djelu i krivične odgovornosti učinioca. Taj bi član imao da bude remcdura protiv kobnog čl. 133. Zakona o Šumama od god. 1891. Udara u oči da u krivičnim odredbama fale važni uslovi za vršenje službe u cilju zaštite šuma. Prije svega čuvarima šuma nije dano pravo apšenja i predvođenja nadležnoj vlasti onih krivaca, koji su zatečeni na činu a nepoznati su. Jednako ne vidimo, da je čuvarima šuma dano pravo progonjenja krivaca, pretresa kuća i dvorišta, zapljene i transferacije ukradenih produkata. Lako si je zamisliti, da bi bez ovih prava čitava zaštita šuma i sav autoritet šumarskih lica bili vrlo oslabljeni. Čini se, da se ovdje vodilo više računa o drugim obzirima nego o šumarskoj politici. ZAKLJUČAK Na osnovu proučavanja projekta Zakona o Šumama, što ga je izradilo Ministarstvo Šuma i Rudnika godine 1927. i poređenja toga projekta sa projektom Jugoslovenskog Šumarskog Udruženja iz god. 1923., izložili smo gornje opće i zasebne primjedbe te u njima iznijeli najvažnije prigovore tome najnovijemu projektu Zakona o Šumama. Na osnovu svega izloženoga mogu se povući ovi zaključci: Jugoslovensko Šumarsko Udruženje izradilo je i publikovalo god. 1923. kompletan projekat Zakona o Šumama, angažujuči za taj rad šumarske stručnjake iz sviju naših šumarsko-privrednih oblasti. Taj je projekat, istina, poslužio kao baza i najnovijem projektu Ministarstva Šuma i Rudnika, no učinjena su izvjesna načelna odstupanja te izvršene neke izmjene i popravci, koji daju posve novu sliku Zakonu o Šumama. Smatramo potrebnim, da se konačna redakcija vrati onim osnovnim smjernicama i načelima, koja su utvrđena u projektu Jugoslovenskog Šumarskog Udruženja od god. 1923. Naročito je potrebno, da se Zakonu o Šumama izradi detaljno i stručnjačkisolidno fundirano obrazloženje. Potrebu takvog obrazloženja diktira ne samo 77 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1928 str. 16 <-- 16 --> PDF |
opći zakonsko-pravni i zakonsko-tehnički uzus već to traže interesi što uspješnijeg raspravljanja u samom parlamentu kao i mogućnost konzultovanja obrazloženja kod provođenja samoga Zakona. Grupisanje materije treba vratiti na prvotnu njenu formu. Naročito treba da se izvrši permutacija položaja šumarsko-policijskih odredaba sa položajem odredaba, koje se odnose na organizaciju šumarske uprave. Šumarsku policiju, tačnije njene odredbe, treba dovesti u potpunu suglasnost sa općim upravno-pravnim normama, a napose sa Zakonom o Opštoj Upravi od 26. aprila 1922.> koji je već na snazi i koji je već ozakonio lučenje policijskih funkcija od privrednih. Iz prelaznih naređenja treba izlučiti propise o regulisanju servitutnih odnosa, o kolonizaciji, arondaciji i komasaciji u Bosni i Hercegovini. U interesu jedinstvene državne agrarne poltike i agrarnog zakonodavstva potrebno je pomenuta pitanja regulisati specijalnim zakonom no ne samo za jednu pokrajinu već za čitavu državu. Definitivnoj redakciji Zakona o Šumama treba dati uniformnost u pogledu širine, kojom se razrađuju pojedina pitanja, te u pogledu jedinstva pravne terminologije i savršene konciznosti i pregnantnosti zakonskoga teksta. U detalju treba izmijeniti, popraviti i dotjerati ona mjesta, koja su posebno naznačena u našim zasebnim primjedbama. Naročito podvlačimo da u tekst treba da uđu odredbe o obaveznom pomaganju šumarskih stanica za naučne opite i pomaganju Šumarskog Udruženja. La loi sur les forets. Une critiQue d´un projet officiel le plus récent (1927). L´auteur de cette critique est en meme temps l´auteur du projet de l´Union Forestiere Yougoslave (1923). Les défauts principaux a reparer sont les suivants. La loi doit etre motivée. On doit faire une distinction d´entre l´état comme imperium et l´état comme propriétaire. Les droits d´usage doivent etre réglés par une loi spéciale. Rédaction 78 |