DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1928 str. 31 <-- 31 --> PDF |
bolja stabla. Tako su ostajala lošija stabla, koja su nakon postignutoga kulmena tekućega prirasta vegetirala, vegetiraju još i danas kraj minimalnoga prirasta od 0.5 do 0.9 ms po jutru, a vegetirati će još vrlo dugo. I upravo zato se živo zagovaralo, da se njihovo uporabno doba što više produži u pretpostavci, da će slavonska hrastovina postati luksus drvo i da će biti sve skuplja, što je bude manje. Treba da se još upitamo, da li danas zemljišna renta starih hrastovih sastojina nosi u opće jedan pozitivan kamatnjak? Ja za sebe ne vidim tako daleko veću vrijednost u starim hrasticima nego normalnim hrastovim sastojinama u 140-godišnjoj ophodnji, kako to gosp. N. navada. Kad uvažimo i to, da se kod sadanjih prestarih hrastika radi o produkciji u periodu od neko 200—350 godina, da treba u tom periodu vremena naći i odgovarajuću rentu tla, onda nam ta daleko veća vrijednost biva mnogo manja. Pa kad bi ona i bila znatno veća, kakve bi to veze imalo sa abnormalnim razmjerom dobnih razreda, sa potpunom prazninom srednjodobnih sastojina? Nauka o uređenju šuma smatra izvjestan šumski kompleks kao jednu produkcionu cjelinu. Nekad su sve šume izgledale stare i jednolike. U njima se probiralo. Po izvršenoj sječi digle su se mlade šume, najmlađi dobni razred, i tako je išlo redom. Sječa prostorna po šestarskim metodama kod Imovnih Općina novijega je datuma i mi, jasno, nismo još stigli do srednjedobnih sastojina, već se u starim vrlo proređenim sastojinama u onom slabom tekućem godišnjem prirastu nalazila djelomice fiktivna masa srednjedobnih sastojina, kako smo to u našoj raspravi i naveli. Mi dakle moramo ostati na terenu nauke o uređivanju šuma i držati se njezinoga kompasa, inače zapadamo u kaos. Dakle pošto ne postoji velika razlika vrijednosti sadanjih prestarih i normalnih 140-godišnjih hrastovih sastojina, te pošto bi i eventualni višak takvih vrijednosti imao po principima nauke o uređenju šuma u šumama, a po načelima stroge godišnje potrajnosti, ići na račun vakantnih dobnih razreda — ne može se u starim hrasticima raditi o vanrednom prihodu. Pošto ne postoji vanredni prihod, ne postoji ni nepotrošna glavnica, kako sam to u svojoj radnji naveo. Nastojat ću, da ovo i konkretno dokažem čim prikupim podatke. Što su dobri stručnjaci onoga doba (Durst) stvarali zakon o Imovnim Općinama i u §-u 27. Naputka A. uvrstili ustanovu o vanrednom prihodu u prestarim šumama, a što su noviji još bolji stručnjaci (Borošić) donošenjem pomenutoga Naputka od g. 1903., dakle poslije 30 godina, taj propis o postojanju i zaračunavanju vanrednoga prihoda u starim hrastovim šumama posve dokinuli i na osnovu novijih i ispravnijih načela u nauci o uređenju šuma propisali određeniji i jasniji pojam vanrednoga prihoda — znak je rada i napretka u toj1 grani šumarstva. Moje je mišljenje, da su potonji u pravu i na tome sam bazirao svoje glavno tvrđenje u pogledu negacije vanrednoga prihoda u starim hrasticima. Poznato mi je, da su ovi potonji propisi na snazi i da su za mnoge šume, koje stoje pod osobitim javnim nadzorom, sastavljene osnove i obračunavani vanredni prihodi po Naputku iz g. 1903. Za to ne razumijem, što je gosp. profesor istom povodom mojega pisanja uzeo u raspravu 29 |