DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1927 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Izvodjenje same gradnje vrši se prema poznatim naučnim zasadama, s primjedbom, da se cestovno tijelo na tvrdom vapnenom terenu usiječe polovinom svoje širine u tlo, a na mekanom glinenom tlu cijelom svojom širinom, pri čemu se otkop naslaže na vanjskom rubu kao utvrda. Utvrđivanje građevine biva u pravilu kamenom lomljenjakom, tučencem itd. (šosiranje), a rjeđe, i to tek na vrlo močvarnim mjestima, drvenom kaldrmom. Situacija se gotove ceste snima pomoću busolnog teodolita, a. pad pomoću Stampferovog stroja. Troškovni k je nadasve jednostavan. On obuhvata ukupne troškove i račun rentabiliteta. Kako se izvodjenje gradnje vrši u vlastitoj režiji, kod čega se radništvo akordira po tekućem metru, nije iskaz troškova ništa drugo nego produkat dužine projektovanog poteza i jedinične cijene po tekućem metru. U ovim krajevima iznosi ona prosječno 70—80 Din. Eksploziv nabavlja sama šumska uprava i predaje radnicima uz kupovnu cijenu. Račun rentabiliteta bazira na početnoj vrijednosti periodične rente, koja predstavlja uvećanje novčanog prihoda uslijed izgradnje u toku izvjesnog broja idućih godina. Troškovi uzdržavanja cesta na ovom vlastelinstvu dosižu 800 hiljada dinara godišnje. To je najbolji dokaz, da su na ovom posjedu prometala ne samo dobro razvijena, nego da se i valjano uzdržavaju. Danas su ove ceste u daleko boljem stanju nego javne državne ceste, a kudikamo su u boljem stanju nego općinske ceste, s kojima je upoređenje uopće nemoguće. Vlasteoske ceste u Gorskom Kotaru vrše važnu funkciju ne samo kao transportna sredstva šumskih produkata, nego — prolazeći u svom toku livade i polja — služe i zemljoradničkom svijetu, — a svojim stalnim pravcima omogućuju žiteljstvu kontinuiranu zaradu (svaka šumska uprava ima pored ostalog radništva i jednog stalnog cestara). Tako svi izdaci oko uzdržavanja ovih cesta, kao i oni vlasteoskog zgradarstva, dolaze u ruke domaćeg pučanstva. Istu ulogu — samo potenciraniju, jer se radi o pasivnijem kraju — vrše vlasteoske ceste u Primorju. Nažalost, tu se ispoljuje teška mana ovih prometala, da te ceste slijedeći prirodnu gravitaciju terena, vežu ove površine s krajevima onkraj državne granice (Italija, Istra). A to je nenadoknadivi ekonomski gubitak, to teži, što se radi o pasivnom primorskom kraju, za čije su pučanstvo ove šume nepristupačne i izgubljene. Postojeće su spojke vlasteoskih šuma s Primorjem tehnički nedotjerane i manjkave, pa je isključena mogućnost, da služe današnjim zahtjevima, kako sam to već u početku ove radnje naglasio. Ovo je pitanje već prije rata nastojala riješiti vlasteoska uprava. Međutim ono nije bilo tako akutno kao danas, jer su krajevi Istre, kamo prirodno gravitiraju ove šume, bili u sklopu jedne države. Uz to su prilike života bile u Gornjem Primorju povoljnije, a napokon i tadanja razmjerno niska cijena drva ovih šuma nije podavala ni potrebe ni jamstva, da će se izgradnja jednog tehnički dotjeranog prometnog spoja isplatiti. Radi toga je ovo pitanje ostalo do danas neriješeno. Osnivanjem današnje naše države ulazi ova stvar u novu fazu. Neprirodna državna granica otcijepila je ove šume sasvim od naselja unutar države, a k tome oduzela našem narodu vrelo zarade, grad Rijeku (Fiume). I tako su nastale teško podnošljive prilike, koje što dalje, 510 |