DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1927 str. 10 <-- 10 --> PDF |
imati u vidu i lokalne prilike, koje se u ovim šumama ispoljuju u dvije nijanse t. j . kao momenti šumsko-igoepodareke (prebirno gospodarenje, rasijanost malih «jedina), te i eminentno tehničke prirode (klizavo tlo, strmine i kotline). Sa šumsko-tehničkog gledišta na problem šumskih prometala jedino je moguće riješenje izgradnja glavnih šumskih cesta (Hauptwege), povezanih u jednu cjelinu mrežom šumskih kolnih puteva (Seitenwege). Izgradnju ostalih prometala, željeznica, točila, klizova i žičara čine momenti lokalne prirode nemogućom i nepotrebnom. Razlika u tehnici gradnje izmedju cesta i šumskih kolnih puteva bazira na tom, što šumski putevi imadu manju širinu, manje radije krivina, a upotreba im je povremena. Stoga ih je veliki dio zarasao. Vlake i nogostupi služe više manje u čuvarske i uređajne svrhe, dok kao sredstva za transport šumskih produkata dolaze u malom obimu i sporadično. Širina se tih građevina kreće od 1—2.5 met., a pad u smjeru izvoza od 8—15 posto. Gradnja je njihova vrlo jednostavna, često su to samo kontinuiranom uporabom utrti saobraćajni potezi. Glavno je prometno sredstvo u ovom kraju cesta , čija gusta mreža uzdiže ovo vlastelinstvo daleko nad okolne komunalne i državne šume, pa se na nju moramo malko pobliže osvrnuti. Mali dio današnjih šumskih cesta datira još iz drevne prošlosti (Kamenjak—Platak— Gerovo; petnaesto stoljeće), ali pretežna ih je većina izgrađena posljednjih 30 godina. A ta se pojava lako tumači, jer rapidno dizanje cijena građevnom drvu zahvata u glavnom tri minula decenija. Mimogred budi rečeno, da svi tehnički radovi, koji se odnose na gradnju šumskih prometala, spadaju po propisima ovog vlastelinstva u područje šumarske kompetencije. Uspon odnosno pad (naravno u smjeru izvoza) kreće se kod vlasteoskih cesta od 5—8 posto; protupađovi se toleriraju maksimalno 5 posto. Širina krune iznosi najmanje 3 metra sa ugibalištem, a 5 metara bez njih. Donja se granica širine cestovne krune (3 metra) pokazala dugim iskustvom premalena, pa se svi popravci većeg obima u novije vrijeme na cestama ove širine izvode zajedno s proširivanjem krune. Odvođenje vode vrši se tizduž cestovnog tijela postranim grabama (Seitengraben), a popreko ceste češće putem utorenih jaraka (file, Quermulden) a rjeđe putem propusta. (Durchlasee). Valja napomenuti, da je voda najveći neprijatelj ceste, naročito u šumama Gorskog Kotara, gdje je daleko štetnija kao stagnirajuca nego kao tekuća, čemu je opet uzrok gusta zasjena okolne četinjave šume, koja priječi normalno ishlapljivanje. U Primorju je obratno; tu je daleko opasnija otičuća voda (nagli pljusci), dok stagnirajuće vode zapravo i nema. Uzrok je tu terenski porozitet i jakost insolacije, čega svega ni izdaleka nema u toj mjeri u Gorskom Kotaru. Sve je to utvrđeno skupim iskustvom uzdržavanja, pošto je vlasteoska uprava — unatoč pohvalnom uzdržavanju svojih cesta — poklanjala premalo pažnje isušivanju cestovnog tijela. Ukazuje se to u pitanju »svijetlih pruga« duž cestovne linije, čijem se otvaranju tek u najnovije doba pristupilo. Pokosi na glinenom tlu stoje u omjeru 1:1, a na vapnenom 1:1/3. Gledom na svedenost cesta valja istaći, da visina raspona luka obično ne premašuje 10 cm. 508 |