DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 20     <-- 20 -->        PDF

ćenja. Osim toga on je nosilac velikog obilja vlage odnosno kiše, pa je
osobito u doba ekvinokcija primaran uzročnik poplava, bujica a i opuzina.
Područje vladajućeg juga obasiže u cijelosti gospoštiju Brod. Južna mu
je granica pravac Veliki Risnjak-Bitoraj (kod Fužina).


B u r a (bora, grego-levante) je suh i hladan sjeveroistočnjak, poznati
vjetar jadranskih obala. Njezino se područje nastavlja na spomenutu
granicu juga i pruža prema morskoj obali. Predominantna je u primorskom
dijelu vlastelinstva, gdje je njezino djelovanje najsnažnije u čitavom
Gornjem Primorju. Duva na mahove (refoli), a ti su tako snažni,
da se računa brzina vjetra poprečno 120 km na sat. Njezin je upliv na
vegetaciju dobro poznat, pa se na primorskom dijelu vlastelinstva u svakoj
sastojim mogu opažati posljedice njezine djelatnosti (zakrivljenost
debla, deformacija krošnje, ekscentricitet debla itd.). Bura redovno nebo
razvedri, ali vrlo cesto, naročito u proljeće, donosi nagle pljuske i grad,
pa je tako štetna i za poljske usjeve. Njezino isušivanje tla ne dolazi za
vlasteosike šume toliko u obzir zbog silnih oborina, koje u primorskom
visočju prevladavaju.


Gleđom na uplive atmosferilija, spomena je vrijedan snijeg i magla.
Snijeg prouzrokuje u Gorskom Kotaru najčešće snjegolome i to isključivo
u smrekovim kulturama bez obzira na visinske regije ekspozicije. U primorskim
planinama prouzrokuje snijeg krivljenje debla, što je redovna
pojava kod bukovih sastojina na visokim pristrancima (juž. strana Vel.
Risnjaka). Upliv se magle osjeća u cijelom vlastelinstvu, ali je ograničen
na uske doline i kotline. Očituje se u pojavljivanju bujne mahovine na
deblu (bukva) i na krošnji (jela). Ova je potonja pojava u mnogo navrata
tako snažna, da čini uzgoj jele u nekim uvalama gotovo nemogućim.
Jelovo stablo uplivom magle odnosno uslijed iste porasle mahohovine
gubi snagu transpiriranja, pa je posljedica toga vrlo mali prirast
kako u debljinu tako u visinu. Nije rijedak slučaj, da se stablo i posuši.
Ova je pojava to jača, što su spomenute depresije veće nadmorske visine.


S as t o j i n e


U vlasteoiskim šumama tvore sastojine pretežno jela i bukva. One
tvore dijelom čiste a dijelom mješovite sastojine. Čiste jelove sastojine
dolaze u nižim NO nagnutim uvalama, dok pristranke čine mješovite s
bukvom. U najvišim položajima prevladava čista bukva, pa s njom i završuje
i vegetacija (Risnjak). Kako su ove dvije vrste uzgojno srodne, to
je uzgoj njihov u mješovitim sastojinama osobito povoljan. Nu pošto je
Gorski Kotar područje daleko jače relativne uzdušne vlage a i mnogo
niže od primorskih šuma, to je tu uzgojno jela jača od bukve, dok je u
Primorju opet bukva uzgojno jača od jele. Ovo je interesantna pojava
već radi toga, što su primorske planine daleko škrapovitije od onih u Gorskom
Kotaru, pa bi se očekivala jela kao uzgojno jača vrsta. Medjutim
protivno, ona se tu spustila samo na najniže položaje, gdje su žestoki
mrazevi sasvim dotukli bukvu. Prema tome izilazi. da je ovdje više prevladao
momenat vazdušne vlage nego stanišne prilike. Koliku je pak ulogu
u tom pogledu vršilo zahvatanje čovjeka, bit će riječ u drugom dijelu
ove radnje.


Jel a (Abies pectinata) je glavna vrsta, s kojom se u vlastelinstvu
gospodari. Prosječno se uspinje do 1200 m. visine i to na NO ekspozicijama
više, a na 6W niže. U mlađoj dobi nije rijetka pojava »zastarče


418