DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 18 <-- 18 --> PDF |
nog tla poticati od toga, što u gornjim slojevima glinenog tla ima mnogo pješčanih primjesa, koje omogućuju porozitet. U primorskom dijelu vlastelinstva dolazi vapnenac i dolomitno kamenje raznih formacija (Kreda, Jura i Trias), te čini plitko, mjestimice klisurasto vapneno tlo. Kako je ta uvala isprepletena dubokim dolovima i vrtačama, to se u njima staložili netopivi ostaci kalcijeva karbonata »terra rossa«, koje je kišnica s visova isprala i sa sobom u dolove donijela. No i od takovog inače plodnog tla mala korist, budući da su ove udubine poprište stalnih i jakih mrazeva, uslijed kojih su one eamo puste plješine obrasle kržljavom vegetacijom (Calluna, Erica, Vaccinium) alpinskom borovicom (Juniperus nana) pa podsjećaju na tresetišta. Izdaleka daju romantičan izgled svjetlo zelenih mrlja u dubinama ovih tamnih šuma. Uslijed silno visokog visinskog smještaja ovo tlo daleko zaostaje za tlom istog sastava u Gorskom Kotaru. A taj se nazadak očituje u prvom redu u maloj dubini (maksimalno do 0.15 met. dubine), koja je nešto veća prema dolovima u blizini spomenutih mrazišta. U drugom se pak redu očituje u neznatnoj suvislosti i vlazi. Ove su okolnosti prema dolovima bolje (svježe, rahlo) a prema vrhovima sve slabije (suho, sipko). Humozni je pokrov srednje dobrote i ako je izložen čestom ispiranju i razvejavanju vjetrom. Uzrok je tome ovdje dominirajuća bukva sa svojom poznatom snažnom produkcijom šušnja. Živi je pokrov malovrsan i slab, kako u primorskom visočju tako i u Gorskom Kotaru. Razlog je tomu. što je obrast ovih eastojina vrlo dobar, a prema prirodi vrsti glavnog stabalja (jela, bukva i smreka) ne dobiva tlo dovoljno svjetla, koji bi omogućio razvitak živog pokrova. Ukoliko bi i on bio spomena vrijedan, došle bi u glavnom ove vrste u obzir: a) na šumskim rubovima Sorbus aucuparia, Lonicera caprifolium, Evonymus europaea, razne vrste Cytisusa i Juniperusa, Pinus montana te vrste Rubusa (frueticosus i idaeus) ; b) u unutrašnjosti šuma Daphne mezereum, Rhamnus carniolica i Frangula, Aspidium filix mas, te napokon Gentiana lutea i purpurea. Gleđom na inklinaciju dolazi u Gorskom Kotaru ponajviše koso (11°—20°) a u Primorju strmo tlo (21°—30°). Ekspoziciju pak u glavnom razlikujemo samo NO i SW, jer je smijer ovih planina zapravo gorskih kosa paralelan s morskom obalom. Pritom glede upliva ekspozicije na dobrotu tla, valja razlikovati iste strane u Gorskom Kotaru od onih u Primorju. Tako eu NO strane u Gorskom Kotaru vrlo povoljne, jer su vlažnije i hladnije od jugozapadnih strana, pa osobito konveniraju uzgoju smreke i jele. SW strane imađu osim što su izložene toplini i suši još i taj nedostatak, što su na udaru juga (scirocco), koji je vjetar u Gorskom Kotaru najsnažniji. U primorskom su visočju prilike protivne radi ovdje dominirajuće bure. Tu su NO položaji daleko slabiji, budući da su izloženi uticaju jakog vjetra, nego SW položaji, koji su u zavjetrini. Napokon SW ekspozicije stoje pod uplivom juga, koji je ovdje vrlo slab. Sto više za ovu krš i koristan, jer donosi sa sobom vlagu i kišu. Klima. Šume ovog velikog posjeda pripadaju pojasu kraškog visočinskog podneblja (Vessely). Njegove su značajke: a) dugačka snježna zima, b) nagle i žestoke vremenske promjene, c) kratka vegetaciona perioda, d) niska prosječna godišnja temperatura, e) velika vlaga uzduha, f) snažni 416 |