DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Ing. STJEPAN FRANČIŠKOVIĆ: ŠUME I ŠUMARSTVO VLASTELINSTVA THURN TAXIS U ZAPADNOJ HRVATSKOJ1 . Ž Ž ivimo na početku jedne velike epohe u istoriji čovječanstva. Svjetski je rat rodio veliku spoznaju, da je opća ekonomija faktor, koji narode diže ili uproipašćuje. Osnutkom naše države počelo se i u nas privoditi u život načelo, da sva dobra zemlje imadu u prvom redu služiti potrebama pučanstva, koje ju nastava. A pošto šume predstavljaju u našoj državi o´gromni kapital te gotovo neiscrpno vrelo prihoda, to mora da cilj i svrha njihovog gospodarenja, makar koliko su u svojim velikim površinama i privatna svojina, ima opći nacionalno-ekonomski karakter. Ovako´vo shvatanje valja da je ishodište za prosudjivanje svakog šumskog gospodarstva, naročito u onim krajevima, gdje je egzistencija pučanstva tijesno vezana o šumu. A to je egzemplaran slučaj u krajevima, kojima se prostiru šume vlastelinstva Thurn Taxis, gdje pretežno kraško´ tlo i visoki nadmorski položaji stežu poljoprivredu u tijesne granice planinskog gospodarstva — i gdje nestašica svake industrije osim drvne čini, da su te šume u glavnom jedino vrelo prihoda pučanstva. Šume ovog vlastelinstva obasižu u glavnom dva privredn a područja : a) Gorski Kotar (najvećim dijelom srez Delnice), b) Gornje Primorje (srezovi Sušak i Kastav). a) Gorsk i Kota r ima izraziti značaj kraško alpinske formacije, pa svojim visokim smještajem (oko 800 met.) u nepreglednom planinskom masivu, oštrom klimom i jakim oborinama (Fageturn-Picetum) čini isključivo domenu šumskog gospodarstva. Prihodi su poljoprivrede neznatni i ograničeni dijelom na plodne uvale, što ih protiču gorski potoci. a dijelom na kraška polja, što su se itu i tamo rasijala izmedju pojedinih 1 O pitanju šuma i šumarstva vlastelinstva Thurn-Taxis-a u našoj se široj javnosti mnogo govori i piše. Javljaju se neetručnjaci svake ruke i tretiraju ovu tdmu svaki sa svoga gledišta: državo-pravnog, partijsko-političkog, nacijonalno-ekonomskog, agrarno-političkog itd. Samo se šumari ne javljaju. Da bi se prikazala i šumarska strana ovoga pitanja donosimo ovaj prikaz iz pera mladog našeg saradnika g. ing. Stjepana Franoiškovića, dobrog znalca samoga pradmeta. Pošto nam je stalo samo do gole stvarnosti i istine rado ćemo ustupiti mjesta i svakom drugom stručnom, stvarnom i kritičkom prikazu ovoga pitanja. Uredništvo 2 Na izlučenje nekih šumskih površina iz kompetencije vlastaoske uprave te meljem riješenja Min. za Agr. Réf. od 20./VII. 1920. br. 11.242, — nijesam se mogao osvrnuti, pošto te izlučenje ima u smislu istog riješenja samo privremeni karakter Pisac 409 |
ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 12 <-- 12 --> PDF |
gorskih kosa i sklopova. Sva ostala površina (80%) čini apsolutno šumsko tlo. Posve je razumljivo, da u ovim okolnostima nije i ne može biti ratarstvo glavno vrelo prihoda žiteljstva. Ono je vezano na par gospodarskih bilina, koje u ovom podneblju i terenu mogu još uvijek naći uelova za svoj opstanak (repa, kupus i krumpir), a i te često stradavaju uslijed elementarnih nepogoda (mrazevi, prekratka vegetaciona perioda, gnjilež uslijed izdašnih oborina). Ostale gospodarske biline napose cerealije ne dola,ze u ovom kraju nikako, izuzev možda dolinu Kupe, gdje su klimatske i stanišne prilike nešto bolje. No to je uski koridor uz samu rijeku, pa pri općem posmatranju prilika ovoga kraja gotovo ni ne dolazi u obzir. Jasnu sliku ratarskih prilika Gorskog otara daje već sama činjenica, da je rad na polju moguć gamo u tri ljetna mjeseca, dok sve ostalo vrijeme (jake proljetne i jesenske kiše, dugačka zima i mrazevi) mora mirovati. Nešto su bolje stočarske prilike, jer planinski pašnjaci (suvati) i proplanci obiluju sočnom travom, pa omogućuju timarenje stoke makar i u malom obimu. Od vrsta dolazi u obzir samo govedo, rjeđje ovca, . izuzetno koza, pošto ovdašnji svijet zazire od držanja sitne stoke s razloga, što mu ona ne može pružati veći i kontinuirani prihod kao goveče. No one iste elementarne teškoće, koje ugrožavaju i ratarstvo, čine, da i stočarstvo kao grana privrede nije na doličnoj visini. Što više, čine ga u mnogo slučajeva gotovo nerentabilnom. Pašarenje traje prosječno 4—5 mjeseci godišnje, uračunav ovamo dakako i vrijeme košnje. Ostalo je vrijeme upućen svijet na stajsko timarenje. Ne opskrbi li se pri tom dovoljno sa sijenom, — što je vrlo teško, — to mu za dugačke zime stoka skapava ili je mora prodati u bescijenu. Dodajmo još k tome činjenicu, da se u ovoj isključivo šumskoj domeni radi samo 0 ono par plodnijih uvala i polja, upotrebljivih za poljoprivredu, kod čega otpada na pojedinog zemljoradnika 2—3 jutra, izlazi jasno, da poljoprivredni produkti nisu kadri da prehrane ovdješnje pučanstvo´. 0 industriji, izuzev šumsku, u ovom1 kraju nema ni govora, a tako naravno ni o trgovini. U istoriji imamo podataka, da je u ovim krajevima bila donekle razvijena željezarska industrija (XVI. stoljeće). Svjedoči to i nomenklatura nekih naseobina (Fužine = tal. Fuccine, Homer = njem. Hammer). Ali u glavnom ona je danas mrtva, i nema izgleda da će se u najbližoj budućnosti podići i preuzeti ulogu neke opće privrede u Gorskom Kotaru. Iz svega što je rečeno proizlazi, da su Goraninu jedino vrelo prihoda šume. 0 njih je vezan njegov rad, život i običaji. On je eminentno šumski radnik, vozar (kirijaš) i pilanski radnik. On je to bio u prošlosti a i danas. Sjekira i pila njegovo je orudje od malenih nogu. Po njima je on poznat kao vrstan radnik i izvan svoga zavičaja (Slavonija), pa i van naše otadžbine (Amerika). Da je: šumsko gospodarstvo bilo odavna u ovim krajevima razmjerno racionalno, te da su se šumski prihodi odavna iskorištavali, svjedoče današnje veličanstvene šume po ovim kraškim planinama kao i nomenklatura mjesta, kamo je nekad njihova eksploatacija gravitirala (Delnice, Tešne itd.). To je uostalom i lako razumljivo. Blizina mora, zatim povoljna prometala već su u prošlosti podigla vrijednost ovih šuma, a vitalni interesi domaćeg življa uzrokovali su potrajno gospodarenje s njima. Žile kucavice prometa, u Gorskom otaru jesu: željeznica (pruga Zagreb-Sušak, građjena god. 1872.) — te glasovita Lujzinska cesta 410 |
ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Rijeka-Delnice-Karlovac (gradjena god. 1805. do 1809.), te napokon Karlova cesta (Karolina) Rijeka-Ravna gora-Karlovac (gradjena godine 1732.). One kako u prošlosti tako i danas podržavaju vezu izmedju mora i unutrašnjosti, naročito u trgovačkom pogledu, pa su razumljivo uticale na razvitak šumsko-goepodarskih prilika Gorskoga Kotara. Gospodarenje je oduvijek sa ovim šumama imalo prebiran značaj, t. j . gospodarenje sječom na malim razasutim površinama. Uslijed toga nije se ovdje nikako mogla ustaliti velika šumska industrija, pa su danas sva preduzeća šumske privrede u rukama malog domaćeg čovjeka. Nema tu velikog, stranog kapitala, već sama mala domaća industrija, koja, prilagodiv se prilikama, do posljednjeg ivera izradjuje i unovčuje kupljenu sirovinu. Napokon svoju vezu sa šumom manifestuje Goranin i svojom dušom. U našem narodu općenito šuma nema velike vrijednosti. Ona je »božja i svačija«, — »ima je kao i kamena«, poznata je opća karakteristika toga podcjenjivanja šume. Za Goranina to ne vrijedi. On je svjestan, da mu šuma pruža kontinuiranu zaradu, da je ona u-slov njegove egzistencije. On ljubi šumu, njeguje je i pazi. Za vrijeme moje prakse nijesam doživio nijedne oveće šumske štete. b) Gornje Primorje odnosno t. zv. Grobniština i Kastavština je tipična kraška formacija. Izuzev nekoliko plodnijih kraških polja (Grobničko) te riječnih uvala (Rječina) pa tu i tamo razasutih sitnih ponikava sa ono malo »terrae rossae« odaje ovaj kraj1 veličanstvenu ali ujedno groznu sliku pustog i mrtvog krša. Tu se i na najmanjem prostoru očituju gotovo svi fenomeni krasa: škrape, ponikve, špilje, bezdani te strme krševite vrleti, koje sa ono malo kržljavog mediteranskog rašća izmjenjuju sliku terena. Ako još k tome ubrojimo i klimatske nepogode (preobilje ekvinokcijalnih oborina, dugotrajna ljetna suša, bura), onda izilazi jasno, da su ekonomske prilike ovoga kraja bjednije no gotovo igdje. S kojegod strane posmatramo život ovdješnjeg pučanstva, on se ukazuje jadan i siromašan. Pošto poljski produkti, koji su inače radi klimatski zgodnog položaja (Lauretum) mnogobrojni, ni izdaleka ne mogu ni uz najracionalnije gazdinstvo podmiriti najnužnije potrebe, hvata se svijet -stočarstva i to nažalost timarenja najjeftinije stoke t. j . koze, koja uništava i ono malo zelenila, što mijenja nijanse sivoga krša. Ali kako koza ne podiže ničiju ekonomiju, nego je uništava, okrenula je ona i ovdje od zla na gore, i uništila sve, što se uništiti dalo. A sve to zajedno urodilo je time, da se ovaj svijet bacio na fabrički rad odlazeći što na Rijeku (Fiume) a što u Ameriku. Rijeka je kao lučki i fabrički grad vršila do najnovijeg doba važnu funkciju u prehrani susjednog pučanstva. Ona je apsorbirala razmjerno veliki radnički kadar raznih zanatlija i profesij-onalista, pa je time donekle zaustavljala kobnu emigraciju najzdravijeg elementa u prekomorske krajeve. A djelovala je na gospodarske prilike ovog kraja i indirektno, jer je njezin trg gutao velike količine poljskih i stočarskih produkata tako, da je u okolici svako pa i vrlo malo gazdinstvo bilo rentabilno. Neprirodna je granica otcijepila grad Rijeku od matere zemlje, pa je i njoj i njezinoj okolici zadala smrtni udarac. Susjedni Sušak ne može nigda preuzeti njezinu ulogu. On je premalen a od kastavekog kraja i udaljen. Dokle grobnička naselja još uvijek životare sa sušačkim prometom (jer su bliže), dotle se Kastavština, ostavši osamljena te sa svih strana sapeta državnom granicom, 412 |
ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 15 <-- 15 --> PDF |
bacila na šumsku zaradu. A to je bio jedini put, kojim je izmakla otvorenoj katastrofi. Danas se može sigurno ustvrditi, da 90% pučanstva kastavskog sreza živi od šumske zarade. Kako je Kastavac marljiv i brza shvatanja, on se ubrzo uputio u šumske poslove, napose u ugljenarstvo i tesariju, pa je to danas njegovo glavno zanimanje. Time on nalazi zaradu u šumama ovoga vlastelinstva, — a nešto i u šumama čabarskog vlastelinstva Ghyczy. I doklegod ne budu ekonomske prilike pograničnih primorskih krajeva krenule na bolje, dotle će šume, što no se prostiru od Kisnjakova masiva do državne granice, biti uslov života za Kastavsko žiteljstvo. Kastavac je osebujan tip šumskog radnika. On nije samo radnik, već u isti mah preduzetnik i kupac. Ovo ee naročito tiče ugljenarstva, koje u vlasteoiskim šumama apsorbira sav bukov proredni materijal. Pojedinac ili društvo od 4—5 ljudi (kumpanija) preuzima putem dražbe, a katkad i putem direktne pogodbe, pojedine proredne partije, koje, dakako pod nadzorom zvanicnog osoblja, preko ljetne sezone proredjuje, spaljuje u ugljen, koji onda odvozi i prodaje što na sušačkom a što na riječkom tržištu. Tako on smogne donekle toliko sredstava da preživi zimu. Sa proljeća se opet vraća na istu zaradu. Ovakav život kastavskih naselja siže od Ujedinjenja ovamo i srećom je stvorio neku simbiozu izmedju šumskog gospodarstva i vitalnih interesa područnog pučanstva. Ovo bi bili letimični pogledi na ekonomske prilike okolnog stanovništva ovoga vlastelinstva u cilju, da se u jednu ruku istakne uloga ovih šuma u ekonomskom napretku našega naroda, u drugu ruku, da se odredi gledište, s kojeg valja posmatrati dojakošnje njihovo gazdinstvo, i napokon, da se zacrta pravac, kojim ima da unapred skrene njihovo stručno gospodarenje. Šume vlastelinstva Thurn Taxis. Položaj. Sume ovog vlastelinstva leže u visinama zapadno hrvatskog Krasa i to na obroncima planina, koje se protežu na NW od Velike Kapele (Bjelolasica) — pa do državne granice naprama Italiji. Cjelokupni je posjed podijeljen u dva dijela: I. G osp o št i ja B ro d, u površini od 31.683 jut. 1115 kv. hv. čini istočni veći dio posjeda. Imade oblik nepravilnog zatvorenog poligona, kojemu sa sjevera čini stranice rijeka Kupa, a sa juga Lujzinska (Mrzla vodica-Lokve) i Karolinška cesta (Lokve-Ravna gora). Ovom poligonu glavni su uglovi planinske kose i to: 0 — Laži (608 met.), S — Debeli vrh (1137 met.), W — Veliki Risnjak (1528 met.) i N — Spičasti vrh (977 met.). Unutar ovog dijela vlastelinstva čine najznatnije samostalne sklopove počev od SW prema N0 ovi vrhovi: Travnik (1171 met.), Veliki Tomac (1038 met.), Veliki Dergomelj (1153 met.), Mihaelski vrh (1054 met.), Greben vrh (922 met.) i Levés vrh (735 met.). Kako se već iz ovih visina vidi, cjelokupan teren ima nagib od SW prema NO, — sa srednjom nadmorskom visinom od 500 metara. Najniža tačka mu je podnožje kose Laži (uz Kupu) 200 metara nad morem. Željeznička je pruga! presjekla ovo područje na dva nejednaka dijela: istočni mnogo manji a zapadni veći. Ona ulazi u posjed otprilike iza stanice Srpske Moravice, . izlazi iz njega nešto podalje stanice Lo 413 |
ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 16 <-- 16 --> PDF |
kve. Ukupna duljina iznosi 50 km. Željeznička pruga čini vertebru sao .obraćajnog kostura. Na njoj leže glavna prometna i industrijska mjesta Gorskoga Kotara (Skrad, Delnice, Lokve), kamo gravitira sva mreža šumskih puteva, koja iznaša u ovom dijelu posjeda do 100 km. Glavne šumske ceste, koje vežu šumske komplekse sa željezničkom prugom jesn : Bukovrh-Skrad, Zalesina-Sušica, Sevalski dolci-Delnice i Crni lug- Delnice. Pri tom valja uzeti u obzir, da Lujzinska cesta vrši iste funkcije, to više, što nekoliko puta siječe željezničku prugu, pa je ona uz samu željeznicu najvažnije saobraćajno sredstvo u ovome kraju i to na svom potezu od Mrzle vodice do Brod Moravica. Njoj ee opet priključuju one ceste, koje ne dolaze do same željezničke pruge kao na pr. Crni lug- Mrzla Vodica, Crni lug-Lokve i Brod n/K-Delnice. Ova je okolnost, da je saobraćajna mreža u šumama ovoga posjeda tako gusta, pa opet blizina željezničke pruge i mala udaljenost od morskih luka, učinila, da danas vrijednost ovih šuma stoji razmjerno daleko Iznad vrijednosti ostalih šumskih kompleksa otadžbine. Eijeka Kupa, koja obilazi sjeveroistočnu stranu posjeda, nema karakter šumskog prometala s dva razloga: a) što je u svom gornjem toku fakultativno nalik gorskom potoku, sa mnogo brzica, tjesnaca i pličina, b) što njezin tok ima protivan pravac nego trgovina i industrija Gorskoga Kotara. II. Go-s pošti ja Grobnik, odnosno drugi dio vlastelinstva u površini od 11.616 jut, 409 kv. hv.; ima epojnu tačku sa gospoštijom Brod na najvišoj koti Velikog Risnjaka. Oblik je ovog dijela posjeda paralelogram, komu kraće stranice čine na NO prosjeka od Velikog Risnjaka na Veliki Pliš (1142 met.), planinu iznad Lujzinske ceste, te na NW državna granica od sedla Pake (918 met.) do podnožja Slovenskog Snežnika (danas Monte Nevoso, 1796 met.). Duže stranice toga paralelograma čini na sjevernoj strani gorski lanac: Veliki Risn jak -Hrvatski Snježnik (1506 met.)-Jelenec (1442 met.) i Skurina (Ceclji 1468 met.), te na južnoj strani opet gorski lanac: Veliki Pliš-Sleme (1333 met.)- Jesenovica (1338 met.)-Crni vrh (1349 met.) i Obruč (1377 met.). — U uvali izmedju ova dva velika gorska lanca, koji se gotovo paralelno protežu od SO prema NW, leže šume gospoštije Grobnik sa golemim plješinama na većim vrhovima te mrazištima na dnu mnogobrojnih dubokih i strmoglavili vrtača. Srednja visina ovog šumskog kompleksa iznosi 1200 metara, a najniže su mu tačke Rečice (960 met.) i Trstenik (na samoj državnoj međji, 965 met.). Pad ove uvale ide od SO prema NW, — pa s njime takodjer i prirodna gravitacija ovih šuma ide preko državne granice u Julsku Veneciju (Venezia Giulia), napose u mjesta Klana i Ilirska Bistrica (Člana, Bieterza). A tako je naravno uredjena i cjelokupna cestovna mreža ovog područja, koja iznosi preko 50 kilometara. Dakle već od prirode gravitira ovo područje prema kraju, koji danas nije u sklopu naše države. Ovim područjem ne prolazi nijedna veća cesta osim šumske. Sredinom uvale prolazi šumska cesta pravcem Jelenje Gornje-Platak-Paka, te dijeli cijelo područje u dva gotovo jednaka dijela. Od nje se u glavnom odvajaju svi postrani putevi, od kojih su najvažniji onaj za Smrekovu Dragu (kod Čabra), te izvozni put na more preko sedla Previjafca (1250 met.) na Grobničko polje. Osobito važnu prometnu funkciju vrši drevna (XV; stolj.) šumska cesta Kamenjak-Platak-Gerovo. Ona siječe ovo po 414 |
ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 17 <-- 17 --> PDF |
dručje na njegovom najužem dijelu u dužini od 7 kilometara. Otkako je prirodni izvoz iz ovih šuma zatvorila državna medja. skreće on ovim dvjema saobraćajnim potezima prema moru, t. j . preko Lujzinske ceste na Sušak. Ali se pritom mora boriti ea golemim teškoćama terena, koje mu čini masiv južnog gorskog lanca (strmine i protupadi). Da se tomu barem donekle doskoči, pokušala je vlastelinska uprava preložiti ove izvozne puteve kako bi se ublažile strmine i protupadi, kad ih već nije bilo moguće posvema izbjeći. No do danas evi pokušaji ostadoše bez uspjeha, jer svaka gradnja malo većeg obima u ovom vrletnom terenu iziskuje goleme izdatke (više milijona dinara), koji nikako ne eto je u proporciji s rentabilitetom gospodarenja. Prilike staništa. Općenito se drži, da je Gorski Kotar isključivo vapneno tlo, dakle ništa drugo nego zašumljeni Kras. No to vrijedi samo za njegov veći dio. Tlo Gorskoga- Kotara pripada geološki u glavnom, mezozojskoj periodi (Sekunđer). Ona ovdje dolazi u dvije formacije i to kao a) Kred a i b) Tri a s. Kreda obuhvata ponajviše obronke i gorske visove, a dolazi u obliku vapnenca (Ca Coa), pločastog vapnenca (istočna strana Vel. Risnjaka) a donekle i vapnenog lapora (rasijano) te sa vrlo rijetkim tvorbama brekč-a i konglomerata. Ona tvori plitko vapneno tlo (0.15—0.30 met.), naravno prema uvalama nešto dublje a prema visovima sve pliće i pliće, dok napokon ne predje u klisure i škrape. A tako je i sa suvislosti; prema podnožjima ima tlo više mrvastu strukturu, pa je donekle suvislo a potom i vlažno. No prema vrhu sve se više gubi mrvasta struktura i tlo postaje rahlo, lako propusno i suho. Trias dolazi niže. On tvori u glavnom doline, uvale i brdske pristanke, a dolazi u formi dolomita, lapora i verfenskih škriljevaca.3) Laporno i škriljevasto tlo obuhvata ravnice te područja potoka i rijeka, dok dolomit čini prelaz izmedju potonjeg i kalcijevog tla prema strminama. Trias čini dijelom vapneno tlo (dolomit) srednje dubine (do 0.50 met.), a dijelom glineno tlo (lapor i škriljevci) prilično duboko (1.00 let. i više). Dolomitno tlo, izuzev njegovu veću suvislost i vlagu, ne pokazuje gotovo nikakve razlike prema susjednom višem kalcijevom tlu. Kraški su fenomeni na njemu tek nešto slabiji nego na kalcijevom tlu. Glineno se tlo naprotiv odlikuje u ovom kraju množinom primjesa željeznog oksida (Lokve) dapače i množinom pirita i markazita (Mrzla Vodica, Lepenice). Svojom odviše jakom mrvastom konsistencijom i nepropusnošću prouzrokuje u područjima vodotoka sezonske poplave (Lokve, Brod n/K) a na položitijem terenu opuzine i pištaline (Sušiea-Skrad). Ođnošaj se vapnenog i glinenog tla dade pratiti i tokom planinskih vodotoka. Dok se vodotok nalazi na glinenom terenu, dotle protiče kao obično, a čim dođje do vapnenog tla, onda propada u tlo (ponire). Humozni je pokrov tla jednak na kalcijevom kao i na glinenom tlu. Množina njegova pada od podnožja prema vrhu, kao i od zaštićenih mjesta prema vjetru izloženim. Rastvaranje njegovo ide takodjer podjednako na obim tlima, napose se na glinenom tlu ne da nigdje zapaziti tvorba kiselog humusa. Po svoj će prilici ova sličnost vapnenog i gline 3) Zapravo ......... škriljevci (prof. .... Koch). 415 |
ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 18 <-- 18 --> PDF |
nog tla poticati od toga, što u gornjim slojevima glinenog tla ima mnogo pješčanih primjesa, koje omogućuju porozitet. U primorskom dijelu vlastelinstva dolazi vapnenac i dolomitno kamenje raznih formacija (Kreda, Jura i Trias), te čini plitko, mjestimice klisurasto vapneno tlo. Kako je ta uvala isprepletena dubokim dolovima i vrtačama, to se u njima staložili netopivi ostaci kalcijeva karbonata »terra rossa«, koje je kišnica s visova isprala i sa sobom u dolove donijela. No i od takovog inače plodnog tla mala korist, budući da su ove udubine poprište stalnih i jakih mrazeva, uslijed kojih su one eamo puste plješine obrasle kržljavom vegetacijom (Calluna, Erica, Vaccinium) alpinskom borovicom (Juniperus nana) pa podsjećaju na tresetišta. Izdaleka daju romantičan izgled svjetlo zelenih mrlja u dubinama ovih tamnih šuma. Uslijed silno visokog visinskog smještaja ovo tlo daleko zaostaje za tlom istog sastava u Gorskom Kotaru. A taj se nazadak očituje u prvom redu u maloj dubini (maksimalno do 0.15 met. dubine), koja je nešto veća prema dolovima u blizini spomenutih mrazišta. U drugom se pak redu očituje u neznatnoj suvislosti i vlazi. Ove su okolnosti prema dolovima bolje (svježe, rahlo) a prema vrhovima sve slabije (suho, sipko). Humozni je pokrov srednje dobrote i ako je izložen čestom ispiranju i razvejavanju vjetrom. Uzrok je tome ovdje dominirajuća bukva sa svojom poznatom snažnom produkcijom šušnja. Živi je pokrov malovrsan i slab, kako u primorskom visočju tako i u Gorskom Kotaru. Razlog je tomu. što je obrast ovih eastojina vrlo dobar, a prema prirodi vrsti glavnog stabalja (jela, bukva i smreka) ne dobiva tlo dovoljno svjetla, koji bi omogućio razvitak živog pokrova. Ukoliko bi i on bio spomena vrijedan, došle bi u glavnom ove vrste u obzir: a) na šumskim rubovima Sorbus aucuparia, Lonicera caprifolium, Evonymus europaea, razne vrste Cytisusa i Juniperusa, Pinus montana te vrste Rubusa (frueticosus i idaeus) ; b) u unutrašnjosti šuma Daphne mezereum, Rhamnus carniolica i Frangula, Aspidium filix mas, te napokon Gentiana lutea i purpurea. Gleđom na inklinaciju dolazi u Gorskom Kotaru ponajviše koso (11°—20°) a u Primorju strmo tlo (21°—30°). Ekspoziciju pak u glavnom razlikujemo samo NO i SW, jer je smijer ovih planina zapravo gorskih kosa paralelan s morskom obalom. Pritom glede upliva ekspozicije na dobrotu tla, valja razlikovati iste strane u Gorskom Kotaru od onih u Primorju. Tako eu NO strane u Gorskom Kotaru vrlo povoljne, jer su vlažnije i hladnije od jugozapadnih strana, pa osobito konveniraju uzgoju smreke i jele. SW strane imađu osim što su izložene toplini i suši još i taj nedostatak, što su na udaru juga (scirocco), koji je vjetar u Gorskom Kotaru najsnažniji. U primorskom su visočju prilike protivne radi ovdje dominirajuće bure. Tu su NO položaji daleko slabiji, budući da su izloženi uticaju jakog vjetra, nego SW položaji, koji su u zavjetrini. Napokon SW ekspozicije stoje pod uplivom juga, koji je ovdje vrlo slab. Sto više za ovu krš i koristan, jer donosi sa sobom vlagu i kišu. Klima. Šume ovog velikog posjeda pripadaju pojasu kraškog visočinskog podneblja (Vessely). Njegove su značajke: a) dugačka snježna zima, b) nagle i žestoke vremenske promjene, c) kratka vegetaciona perioda, d) niska prosječna godišnja temperatura, e) velika vlaga uzduha, f) snažni 416 |
ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 19 <-- 19 --> PDF |
rani i kasni mrazevi i magle, g) obilje ekvinokeijskih oborina, i h) maleni uzdužni tlak. U šumskom bi uzgojnom pogledu činilo ovo područje prelaz iz Fagetuma u Picetum, jer sadrži osebujnosti i jednog i drugog klimatskog pojasa. Zima je dugačka i snježna, nastupa redovno početkom decembra i traje do konca aprila. Temperatura4) za 5 zimskih mjeseci iznaša prosječno +1°. za niže položaje (popr. 800 met.), dok će u bregovima bez sumnje biti znatno niža. Debljina snježnog pokrova iznaša prosječno 2 metra, te redovno traje čitavu zimu pa je stoga rijetka pojava golomrazice. Proljeće nastupa kasno i to dugačkim kišama, koje su u Gorskom Kotaru više kontinuirane dok su u primorskim visočinama redovno prekidni i nagli pljusci. Mrazevi su i magle vrlo česte, te dosižu i konac juna. Mrazevi se javljaju najviše po visokim kotlinama tvoreći iz njih tipična mrazišta, naročito u primorskom dijelu vlastelinstva. Magle su češće u Gorskom Kotaru nego u Primorju, a zahvataju poglavito uvale (dolina Kupe) i niže položaje. Što vrijedi za proljeće vrijedi u glavnom i za jesen. Jesen je mnogo kraća nego proljeće, a nastupa ranim mrazevima već redovno oko polovice septembra. Ljeto je vrlo kratko. Njegovo se trajanje može računati od polovine juna do polovine septembra. Karakterisano je ugodnom toplinom, hladnim noćima te obilnim rosama. Prosječna mu ie temperatura za niže položaje +15°C, — a za visove +10° C. Nagle vremenske promjene nastupaju u svako godišnje doba, no najčešće su u proljeće i jesen. Redovno svaka vremenska promjena počinje žestokim miješanjem vjetrova, pljuskom, a nerijetko solikom i gradom. Ovi su pojavi mnogo češći u primorskom dijelu posjeda nego u Gorskom Kotaru. Ovamo spada i najjače djelovanje vladajućih vjetrova, o kojima će biti riječ kasnije. Vegetaciona perioda traje za visine do 800 metara 6 mjeseci, a preko 800 metara 5 mjeseci. Termohora se kreće u prvom slučaju od 11°—17°C, a u drugom 10°—14°C. Srednja godišnja temperatura iznosi za uvale (do 800 met.) 6°—8°C, a za visočine oko 3°—5°C. Srednji tlak uzduha iznaša za Lokve 700 m/m. Sto se tiče oborina, računa se, da godišnje dolazi 170 kišnih dana (Kučera). Vieina im iznaša za uvale i doline 2500 m/m, dok se za bregove, napoee za primorske visočine, računa preko 3000 m/m. Ovi visoki brojevi nesumnjivo rezultiraju iz velike množine uzdušne vlage, koja je ovom klimatu svojstvena. Kod posmatranja prilika strujanja uzduha i njegovog uticaja na vegetaciju razlikujemo: A) Pojas dominirajućeg južnjaka (Gorski Kotar) i B) Pojas dominirajuće bure (Primorsko vieočje). Južnjak (jugo, scirocco) je sparan i vlažan jugozapadnjak. Običan je u svako doba godine, no najčešći je zimi. Dok se u primorskim krajevima jedva oejeća, dotle u Gorskom Kotaru dosegne snagu od 50 km na sat. Računa se da njegov nastup digne temperaturu za poprečno 5° C. Cesto zna dosegnuti jakost vihora, a tad je vrlo opasan, ali to biva rijetko. Važnost je njegova za šumsko uzgojne prilike ovog kraja u tome, što on donosi kišu i umanjuje snagu mrazeva. Zla mu je strana ta, što naročito kao vihar prouzrokuje vjetrolome, izvale i druga slična ošte 4) Svi su meteorološki podaci za ove krajeve uzeti iz radnja poznatog bečkog meteorologa prof. Dra. J. Hanna, — te po piscu isporedjeni sa vlastitim opažanjima. 417 |
ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 20 <-- 20 --> PDF |
ćenja. Osim toga on je nosilac velikog obilja vlage odnosno kiše, pa je osobito u doba ekvinokcija primaran uzročnik poplava, bujica a i opuzina. Područje vladajućeg juga obasiže u cijelosti gospoštiju Brod. Južna mu je granica pravac Veliki Risnjak-Bitoraj (kod Fužina). B u r a (bora, grego-levante) je suh i hladan sjeveroistočnjak, poznati vjetar jadranskih obala. Njezino se područje nastavlja na spomenutu granicu juga i pruža prema morskoj obali. Predominantna je u primorskom dijelu vlastelinstva, gdje je njezino djelovanje najsnažnije u čitavom Gornjem Primorju. Duva na mahove (refoli), a ti su tako snažni, da se računa brzina vjetra poprečno 120 km na sat. Njezin je upliv na vegetaciju dobro poznat, pa se na primorskom dijelu vlastelinstva u svakoj sastojim mogu opažati posljedice njezine djelatnosti (zakrivljenost debla, deformacija krošnje, ekscentricitet debla itd.). Bura redovno nebo razvedri, ali vrlo cesto, naročito u proljeće, donosi nagle pljuske i grad, pa je tako štetna i za poljske usjeve. Njezino isušivanje tla ne dolazi za vlasteosike šume toliko u obzir zbog silnih oborina, koje u primorskom visočju prevladavaju. Gleđom na uplive atmosferilija, spomena je vrijedan snijeg i magla. Snijeg prouzrokuje u Gorskom Kotaru najčešće snjegolome i to isključivo u smrekovim kulturama bez obzira na visinske regije ekspozicije. U primorskim planinama prouzrokuje snijeg krivljenje debla, što je redovna pojava kod bukovih sastojina na visokim pristrancima (juž. strana Vel. Risnjaka). Upliv se magle osjeća u cijelom vlastelinstvu, ali je ograničen na uske doline i kotline. Očituje se u pojavljivanju bujne mahovine na deblu (bukva) i na krošnji (jela). Ova je potonja pojava u mnogo navrata tako snažna, da čini uzgoj jele u nekim uvalama gotovo nemogućim. Jelovo stablo uplivom magle odnosno uslijed iste porasle mahohovine gubi snagu transpiriranja, pa je posljedica toga vrlo mali prirast kako u debljinu tako u visinu. Nije rijedak slučaj, da se stablo i posuši. Ova je pojava to jača, što su spomenute depresije veće nadmorske visine. S as t o j i n e U vlasteoiskim šumama tvore sastojine pretežno jela i bukva. One tvore dijelom čiste a dijelom mješovite sastojine. Čiste jelove sastojine dolaze u nižim NO nagnutim uvalama, dok pristranke čine mješovite s bukvom. U najvišim položajima prevladava čista bukva, pa s njom i završuje i vegetacija (Risnjak). Kako su ove dvije vrste uzgojno srodne, to je uzgoj njihov u mješovitim sastojinama osobito povoljan. Nu pošto je Gorski Kotar područje daleko jače relativne uzdušne vlage a i mnogo niže od primorskih šuma, to je tu uzgojno jela jača od bukve, dok je u Primorju opet bukva uzgojno jača od jele. Ovo je interesantna pojava već radi toga, što su primorske planine daleko škrapovitije od onih u Gorskom Kotaru, pa bi se očekivala jela kao uzgojno jača vrsta. Medjutim protivno, ona se tu spustila samo na najniže položaje, gdje su žestoki mrazevi sasvim dotukli bukvu. Prema tome izilazi. da je ovdje više prevladao momenat vazdušne vlage nego stanišne prilike. Koliku je pak ulogu u tom pogledu vršilo zahvatanje čovjeka, bit će riječ u drugom dijelu ove radnje. Jel a (Abies pectinata) je glavna vrsta, s kojom se u vlastelinstvu gospodari. Prosječno se uspinje do 1200 m. visine i to na NO ekspozicijama više, a na 6W niže. U mlađoj dobi nije rijetka pojava »zastarče 418 |
ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 21 <-- 21 --> PDF |
nja« t. j . prekida prirasta uslijed prejake zasjene, što je opet uzrokom okružljivosti u starijim godinama. No ta mana nije od većeg upliva na kvalitetu stabla. U najviše slučajeva siže okružljivost maksimalno do prsne visine. Ona je najčešća u mješovitim eastojmama, gdje nalazimo više od 40% okruži jivih stabala. Štetan se uticaj mraza opaža samo na najmladjem stabalju i to u vrlo dubokim kotlinama; a tako i uticaj ...^ obilja vlage. Obje su ove pojave najmarkantnije u primorskom dijelu vlastelinstva i to u njegovim najnižim partijama (kod državne granice). Napose u ovom je području jela neobično slabe jedrine, granata a na vjetrovitim pozicijama i ekscentrična. Upliv atmosferilija je najčešći u šumama Kisnjačkog masiva i u Primorju (grom) a tako i upliv smrzavice. Gledom na štetni upliv insekata dolaze redovno u obzir Scolitiđae (fam. Xyloterini), ali njihova su oštećenja periodična te dosta rijetka i neznatna. Mnogo su češća oštećenja uslijed infekcija (Pucciniastrum Caryophillacearum), koja prouzrokuju osjetljive gubitke na kvaliteti i kvantiteti. Gledom na jelov pirast i prihod u ovom kraju, mjerodavna su za Gorski Kotar prva 3 razreda Lorey-evih skrižaljaka, dok bi grobnički {primorski) dio vlastelinstva odgovarao posljednjem razredu (4). Bukv a (Fagus silvatica) dolazi najčešće u smjesi s jelom. Čiste bukove sastojine, izuzev primorsko područje, dolaze redovno na granici šume po gorskim visovima. A to su kržljave šikare, u kojima je bukva po svom habitusu vrlo slična susjednoj klekovini (Pinus montana). Zasjenu podnosi lakše nego jela, ali je od potonje na mraz daleko osjetljivija (kotline u primorskom području). U smjesi s jelom je uspravna, bez grana, s malom krošnjom, dok je u čistim sastojinama više granata i kriva. Tu je vrlo čest pojav rašalja i gaćnjaka. Stradava od zračne vlage a itako i od snijega naročito u primorskom visočju, kako je već prije istaknuto. Šteta od insekata gotovo i nema, a tako ni od infekcija (donekle Nectria ditissima). Nešto su češće izvale od vjetra, i to više u Gorskom Kotaru nego u Primorju, jer su južni vjetrovi daleko opasniji za izvale nego li bura. Izbijanje se iz panjeva u Gorskom Kotaru jedva opaža, dok je u Primorju osobito snažno. Inače su za bukvu u ovim krajevima najmjerodavnije Grundnerove ©križaljke, obzirom na koje dolaze ovdje sva 4 boniteta. Gledom na upotrebu bilo Grundnerovih skrižaljaka za bukvu, bilo LLorey-evih za jelu valja imati u vidu, da se ovdje radi o prebirnoj dakle raznodobnoj šumi, u kojoj su sva stabla radi isprekidanog sklopa krošanja slabije jedrine (čunjasta). Posljedica je toga, da je faktični đebljineki prirast (i kod jele i kod bukve) veći od onoga, što ga iskazuju »križaljke, dok je naprotiv visinski prirast manji. Drvna zaliha kao i broj stabala na jedinici površine ne pokazuje znatne diferencije prema onoj u spomenutim skrižaljkama. Sto više, drvna zaliha izilazi nešto veća nego li ona u skrižaljkama. Osim ovih dviju spomenutih vrsta dolaze u ovom vlastelinstvu što stablimično a što grupimično nekoje potonjima uzgojno srodne vrste ka ko slijedi: Smrek a (Picea excelsa) dolazi i samonikla i vještački uzgojena. Množina se njezina uzima prosječno 5—10% svih drveta. Samonikla je u glavnom u mrazištima i kotlinama kako´ u Gorskom Kotaru tako i u primorskom vieočju t. j . ondje, gdje preobilje zračne vlage i jaki mrazevi 419 |
ŠUMARSKI LIST 9/1927 str. 22 <-- 22 --> PDF |
istiskuju jelu i bukvu. Kako dolazi u maloj množini, a osim toga je i slabije jedrine, to se gledom na upotrebu ne luči od jele. Vještački je podignuta smreka što unašanjem sadnica u stare jelove, a što u stare bukove sastojine. Uzgoj je uspio djelomično samo u prvom slučaju, naime u jelovim šumama, gdje već danas ima vrlo lijepih kultura (NO podnožje Dergomlja i N strana Javorove kose), dok je uzgoj u bukovim šumama potpuno neuspio (Primorje). Tome je nesumnjivo uzrok prejaka zasjena bukovog stabalja a donekle i nedostatak relativne uzdušne vlage. Svjedoči to i činjenica, da visina tih sadjenih smreka u bukovim šumama dosiže visinu jedva kojih 0.5—1 met., dok onih u jelovim šumama dosiže do 8—10 met., makar da su u isto vrijeme sadjene (1890.—1892.). U ovom kraju trpi smreka u prvom redu od snijega, naročito ondje, gdje nema potpuna obrasta (Javorova kosa), a u drugom redu od vjetra (izvale). Ova su oštećivanja tako velika, da je uopće napuštena misao vještačkog uzgajanja smreke u ovom vlastelinstvu. Javo r (Acer pseudoplatanus) dolazi stablimično u višim položajima u oba područja vlastelinstva. Obzirom na njegovu rasijanost kao i s razloga, što mu je stablo ponačešće šuplje i vitopero, ne luči se danas gledom na uporabu od bukve (gorivo i ugljen). Oštećenja uslijed atmosferilija su neznatna, a tako i od insekata. Nešto su češće infekcije (Rhytisma). Javor se rebraš pojavljuje danas dosta rijetko i to u nižim uvalama i udolicama. Negda je bio dosta čest, pa se dapače i iskorištavao u pravcu izradbe glazbila. Naročito se u tu svrhu izvozilo javorovo drvo iz Gorskog Kotara u Češku i Francusku. No danas, nakon što su se ove zalihe iscrpile, ima ova grana šumske privrede samo istorijsku važnost. Rasijano dolaze i to bez većeg značenja: Jase n crn i (Fraxinus ornus) na južnim sunčanim pristrancima (Brod na Kupi, Primorje), hras t kitnja k (Quercus sessiliilora) na istočnom nižem dijelu posjeda (Brod Moravice), brijes t gorsk i (Ulmus montana) na visovima, rijetko, rasijano, gra b crn i (Ostrya carpinifolia) u nižim krševitim mjestima (Brod na Kupi) i napokon tis a (Taxus baecata) vrlo rijetko na pristrancima planina. Općeniti pogled na sastojineke prilike ovoga posjeda pruža već sam fakat, da se tu radi o pretežno prebirniim šumama. Tu se ispoljuju sve njihove mane (mali visinski prirast, opasnost od požara, zasjenjivanje pomlatka, težak nadzor) i prednosti (povoljan upliv svjetla, zaštita tla, pomanjkanje opuzina i bujica itd.). Sklop, koji se traži od jednodobniih sastojina, ovdje uopće manjka. Obraet je općenito dobar, a raste od viših prema nižim položajima. Prosječno se kreće u granicama 1—0.8. Progale dolaze jedino prema granici šuma i u područjima čestih mrazeva. U dolinama, gdje prevladava položito glineno tlo i zavjetrina, poprimaju sastojine više jednodobni oblik sa potpunim sklopom. No i s ovim se sastojinama gospodari prebirno vadeći samo kržljava, bolesna, nadrasla i potištena stabla. ( S vršit će se.) Les forets et les économies forestieres privées. Une description, détaillée ´|đes forets et de l´économie de la grande propriété Tlmrn-Taxis en Yougoslavie. Rédaction 420 |