DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1927 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Pokušaj sa uzgojem jelen a u Busovači (branjevina I.) nažalost se već u zametku izjalovio. Na uzgoj d i v o k o z a nije sječa šume dosada znatno uplivisala, iz razloga što ta divljač živi u višim, krševitim, slabo šumom obraslim krajevima, koji još nisu došli na red za sječu. U srneći m lovištima su šume na mnogo mjesta isječene ili se sada eksploafišu, pa su uslijed toga nastale znatne promjene. Da pokažem od kolike su važnosti ovakove promjene i u kakovoj tijesnoj vezi stoji šumarstvo sa lovom, navodim za primjer dva najbolja srneća lovišta u Bosni. U I g m a n u (branjevina IV.) u srezu sarajevskom blizu Ilidže i Vrela Bosne bilo je lovište prvoga reda i služilo je za reprezentaciju ovih pokrajina. Eksploatacijom šuma1 je jako prorijedjena, a paša u sječama nije zabranjivana. Uslijed toga u sastojinama nema pomlatka ni gustiša, u kojima bi divljač mogla naći sigurna skloništa, pa je danas nemoguće u ovome lovištu podići srne na odgovarajući broj. U ovome lovištu bilo je srna pod konac rata 2500—3000 komada. Kobne zime 1918.—19. stradalo je ovo lovište više nego ijedno, pa se može reći, da je sva divljač u njemu uništena. Po pričanju lovnih organa prodano je na sarajevskoj tržnici preko 1000 komada srna, koje su u Igmanu ubijene. U ovome lovištu osim lovačkih kuća sa potpunim komforom postojale su lovne staze, prosjeci, visoke sjedalice na čekama, solila i poljane za hranu divljači. Oko poljana i lovnih staza, bilo je i nasada četmjara, a u polju remiza za uzgoj divljači, od kojih se još i danas neke vide izmedju Alipašina Mosta i Ilidže. Sve lovačke kuće imale su telefonsku vezu sa Sarajevom. Ukratko može se punim pravo reći, da je to bilo sasvim moderno uredjeno lovište. Drugi je primjer Sebešić - Kruščica - Busovačka planin a (branjevina I.) u srezu travničkom i fojničkom. Ova je bila čuvana i gajena u glavnome na područjima Šumskih Uprava u Busovači i Han-Kumpaniji, dok je veliki dio lovišta u Sebešiću i. Vranići bio bez lovnih organa, a po tome bez pravoga nadzora i čuvanja, pa se famo nije mogla podići divljač na odgovarajući broj. U ovome dijelu lovišta, koje spada pod pomenute dvije Šumske Uprave, bilo je srna isto tako kao i u Igmanu. Uredjaj lovišta nije bio proveden. Poratne prilike su i ovdje poharale plemenitu divljač, ali je ipak za rasplod naročito u Kruščici (Sreska Uprava Han Kumpanija) ostalo toliko srna, da se divljač znatno umnožala. Ovo lovište spada danas na prvo mjesto. Da se je ovdje divljač mogla čuvati i da danas može napredovati, glavni je razlog u tome, što je ovdje radjeno u vlastitoj režiji, što su vodjene u glavnome preborne sječe, što su goleti i plješine pošumljene te što je paša iz šumsko-gospodarskih razloga zabranjivana. Divljač je u mladim gustim sastojinama našla zaštite, a u sočnoj travi izdašne hrane, pa je lako razumljivo, da je ove krajeve odabrala za stojbinu. Uzme li se još u račun, da ovaj dio lovišta leži u cenfrumu Šumske Uprave i da je pod nadzorom famo stalno namještenih organa, ima vrlo mnogo izgleda, da će se podizanjem šume podizati i broj korisne divljači bez ikakvih izdataka i bez posebnog truda. Ovim primjerima jasno sam pokazao tijesnu vezu izmedju uzgoja divljači i uzgoja šume. Kako je baš danas prva i glavna zadaća bosanskih šumara uzgoj šume, jer starih sastojina rapidno nestaje, misije 370 |