DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1927 str. 43     <-- 43 -->        PDF

´


MILAN KNEŽEVIĆ:


ZA UNAPREDJIVANJE LOVARSTVA
BOSNE I HERCEGOVINE


B
B
ivša zemaljska vlada u Sarajevu, proglašujući godine 1893.
današnji zakon o lovu, oglasila je na osnovu čl. 16. toga zakona
5 velikih šumskih kompleksa kao rezervisan a državna
lovišta (br an j e v ine). God. 1897. dodala je
ovima još i šesto ogromno lovište u jugozapadnom dijelu Bosne.
Sva su ova lovišta imala ukupnu površinu od 251.332 ha. Ovaj postupak
motivisan je iime, da su lovišta odredjena za uzgoj divljači, pa
je prema tome u njima i lovljenje zabranjeno.
Ova je lovišta lijepo pobliže opisao u svojoj knjizi »Das Weidwerk
im B. u. li.« Fr. B. Laska, pa čitalac u toj knjizi može naći prilično vijernu
sliku tadanjih prilika u njima.


Tokom vremena i izmjenom općih prilika u zemlji nastale su silne
promjene i u ovoj privrednoj grani. Ratne i poratne
strahote nisu poštedile ni najljepša i najbogatija lovišta. Pored toga u
razdoblju od posljednjih 30 godina velikom eksploatacijom, mnogim
krčevinama i silnim šumskim požarima izmijenili su mnogi veliki šumski
kompleksi u ovim lovištima svoje lice. To nije moglo ostati bez upliva
na uzgoj i napredak divljači. Gdje su se negda prostirale poznate bosanske
prašume, prohodne samo za domaćeg čovjeka, danas se vide
prostrane i nepregledne goleti. Od ovih velikih površina tek je jedan dio
pomladjen. Na pošumljenim površinama nalazi divljač pored obilne
hrane i sigurno zaklonište pa se tamo stalno zadržaje. Ogoljelih i opustošenih
površina mora po prirodnom nagonu da se kloni. Na nekim
mjesiima su sastojine u iolikoj mjeri prorijedjene i pašom oštećene, da
divljač ni ovdje nema ni mira ni zakloništa ni hrane. Dakle na ovim površinama,
koje su požarom ili nerazboritim krčenjem opustošene, a takovih
je mnogo, dolazi opstanak divljači u pitanje. K ovomu svemu
dolazi još i znatan prirast pučanstva, a naročito naseobina u blizini šuma
kao i po samim šumama i alpinskim pašnjacima, zatim porast stoke
ie proširenje pašnjaka. Sve ovo igra vrlo odlučnu ulogu u lovarsivu,
pa s iime treba na prvom mjestu računati.


U svoje vrijeme uzeti su za rezervisana lovišta veliki nenapučeni i
najromantičniji krajevi, a da ni spočetka ni kasnije nisu činjeni pokušaji
da se gajenje lova dovede u sklad sa šumskim gospodarenjem.


U pogledu uzgoja divljači dolaze u obzir u svima branjevinama
po visokim šumama kao glavne vrsti: srne, divokoze i sve tri
vrste šumskih koka, u lovištima po šikarama i poljima zečevi, trčke,
brdske jarebice (kamenjarke), a u Posavini fazani.


369