DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1927 str. 5 <-- 5 --> PDF |
ALEKSANDAR UGREN0V1Ć: ZAR LIKVIDACIJA ŠUMARSTVA . . . O O vogodišnji Uskrs donio je našem šumarstvu neobično crno uskršnje jaje. Novibudžet,kojijestupionasnagul.aprilao.g. reducirao je 868 od ukupno 3375 šumarskih lica. Ova je činjenica po naše šumarstvo tako porazna, da nad njome treba zastati, u nju se duboko zamisliti i o njoj glasno progovoriti. Taman smo zaklju čili naše uvodno slovo o prvoj i drugoj fazi naše šumarske politike — bila je riječ o udaranju smjernica šumarske politike i izgradjivanju šumarskog zakonodavstva — već je pod naš kritičarski nož pomolila svoju glavu njena treća faza. Mi o toj trećoj fazi dosada namjerno nismo govorili. Htjeli smo da održimo svu krutost programa. Išli smo zatim da u nizu naših izlaganja lojalno sačuvamo metod, kojim se služi solidna odbrana jedne dosljedne ideologije. Taj je metod: silaziti od širokih principa k užima, prilaziti od krupnijih pitanja sitnijima, pristupati od ideja ka ljudima. Radili smo tako nošeni vjerom, da su za poštenu ideologiju svagda principi i ideje svetiji i važniji od ličnih pitanja. No gruba stvarnost redukcije iskrsla je pred nama tako neočekivano i u tako jezovitoj slici, da je svakomu moralo da bude jasno, kako u ovaj čas nema važnijeg i većeg pitanja našeg šumarstva. Svatko je morao da zapazi, da je ta redukcija poljuljala već od iskona trošne temelje zgrade naše šu marske politike. Svi nepristrani posmatrači osjetili su, da je ona do krvi ra nila i mozak i srce našeg šumarstva. Smije li Jugoslovensko Šumarsko Udruženje, čiji je osnovni zadatak da bdije nad interesima šumarstva, zatvoriti oči pred ovim faktom? Može li lojalna šumarska javnost proći šuteći pored ovog krupnog dogadjaja? Tko će zamjeriti šumaru iz uvjerenja i ljubavi da u ovaj čas jednako u ime šu marske privrede kao i ime onih drugova šumara i njihovih porodica, koji sa nepravedno stradali, krikne još jednoć: »Kuda brodimo...?« Proživljavajući ovu neobičnu i neočekivanu fazu naše šumarske poli tike, mtii ne ćemo dopustiti da nam plač ranjene šumarske privrede i jecaj dru garskih porodica zamrači hladno gledanje na samu stvarnost i traženje gole istine. Mi ćemo nastojati da stvarno i objektivno ocrtamo e f e kat i bi lans ove redukcije u slici, u kojoj ona iskrsava u našim očima. No i prije nego udjemo u detalj izlaganja mi ćemo glasno reći: o v a je redukcija — poslije agrarne r e f o r me — najjači po tres naše šumarske privrede i politike. Za nas je posve spo redno kakovi se ciljevi pripisuju i kakova se epiteta pridaju ovoj reduk ciji. Posve je svejedno, da li se ova redukcija krsti običnom riječi »štednja« ili zvaničnom krilaticom »uravnoteženje budžeta«. Njena duboka negativ nost iskače tako očito, da bi i bez dalnjih detaljnih argumenata mogli pod 275 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1927 str. 6 <-- 6 --> PDF |
vući tezu: posljednja redukcija »en masse« znači početaklikvidacije našeg šumarstva. Mi nažalost nismo u tako sretnom položaju da znamo tačne podatke o brojkama i obimu te redukcije. Mi ne znamo, a ni ne marimo znati, uvertiru i rad iza kulisa za ovaj najnoviji šumarski melodram. Sve što znamo, saznajemo iz pera jednog vrijednog druga šumara*, koji je povodom redukcije kao jedan od rijetkih javno ustao na obranu šumarstva. No pored svegatoga što nemamo u rukama ni ličnih brojki ni režijskog detalja ne će nam biti teško ocijeniti načelne posljedice, koje će iz ove redukcije rezultirati ponaše šumarstvo. Neće to biti teško prosto iz razloga, jer su te posljedice suviše krupne i upadljive, ako se posmatraju sa gledišta čistih šumarskih interesa. Prije svega, ova je redukcija posve očito pokazala, da u našoj šumarskoj politici stručni elementi nisu kadri daše bore s a n es t r u č nim elementima. Posve je očito, da je komponenta lajicizma u šumarskoj politici, koja je komponenta u nas gradjena iz neukosti i demokracije partizanstva, oborila na tle stručnjaštvo. Mi znamo da su svi dosadanji ministri, — iako odgovorni urednici naše šumarske politike, — bili lajici u pitanjima šumarstva. Mi smo i do sada proživljavali čitave serije redukcija, koje su se vršile u svim ministarstvima a često po onoj tradicijonalnoj partijskoj praksi. No ova nas redukcija zaprepašćuje iz dva razloga: zato što je izvršena u tolikoj masi i tako naglo. Mi se kao šumari mo ramo da pitamo: zar gospoda ministri izgradjujući nacrt budžeta za g. 1927.— 1928., nisu smatrali za potrebno da u Ministarstvu Suma i Rudnika potražei nadju stručnjake i da ih konzultuju prije ovako kobnoga potresa. Ako su šumarski stručnjaci bili konzultovani i ako su se bunili protiv redukcije, no bez uspjeha, onda je nemoć stručnjaštva pred lajicizmom posve očita. Ako su bili konzultovani a nisu se bunili, onda su počinili grijeh pred licem šiihiarske javnosti. Kako bilo da bilo, svakako je ova redukcija najrječitijidokaz da se naša šumarska politika nije mogla emancipirati od dnevne politike. Razumijemo, da oni, koji se nisu bunili protiv ovakove redukcije, ne govore o njoj javno ni jedne riječi. No ne možemo da shvatimo, da oni, koji su istupili protiv nje, ne pokušaju da pred šumarskom javnošću iznesu sve što su učinili u obranu šumarstva. Kad bi to oni uradili, sva bi šumarska javnost sa priznanjem kvitirala njihov rad. Redukcja šumarskih lica u velikoj masi i naglo znači izbacivanje prekonoći velikog broja radnih jedinica iz administrativnog aparata. Time nastajenaglo prekidanje toliko potrebnog kontinuiteta u radu injegov zastoj. Šumarska privreda nije u aktima, koji mogu da se predaju iz ruke u ruku ili mogu čak da mirno čekaju u fijoci. Šumarska privreda je rad oko velikih kapitala, koje valja čuvati svom pomnjom i njima gazdovati svom brigom čestitoga gazde. Osnovna je karakteristika šumarske službe, da ona traži čitav niz godina rada u izvjesnoj grani i na izvjesnoj teritoriji, dok se ne upoznaju sve grane toga rada. Zato ona lica, koja služe dulje vremena u istoj grani ili na istom mjestu, imaju posve drugi, daleko potpuniji pogled na svoj zadatak i daleko veću volju i razumijevanje za njegovo izvršivanje. Treba samo čuti što o tome misli neko šumarsko lice, koje je služilo u državnoj službi, pa bude prebačeno u službu imovne općine ili političke uprave. Takova radna jedinica mora i u normalnim pri * ... ..... KcupuBHUK : ,,.... ........." ........ od 28./I1I. 1927 .... 6797, ........ 276 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1927 str. 7 <-- 7 --> PDF |
likama da izvjesno vrijeme ostane posve neaktivna, dok ne sraste sa novim prilikama.Kakovo će tek narušavanje kontinuiteta u radu nastati nakon ove redukcije, kad će ono malo preostalih lica pored redovne dužnosti morati da preuzmu još i nove njima nepoznate teritorije i djelokrug rada. U nas je ovo pitanje od naročite važnosti, jer još nije provedeno ni unifikovanje zakonodavstva ni komformnost administracije. U nas će još dugo trebati specijalista za poznavanje i administriranje tako različitih teritorija i službe. Njihovo naglo izbacivanje iz administracije znači prosto kočenje čitavifi grana u oblasti administracije. Ova redukcija znači i dezintezivisanje cjelokupne naše šumarske privrede iadministracije. Teritorije i djelokrug po jedinaca i dosada su bili nesrazmjerno veliki. Oni će se redukcijom uvećati još i više. Dosljedno tome prosječni će se intenzitet rada po jedinici prostorasmanjiti ako ne i poništiti. Ima šumskih uprava, čuvarskih srezova, koji su ostali bez nadležnog šumarskog lica ili su tek formalno ugurani u jednu jedinicu, koja daleko premaša snagu pojedinog lica. Kakova će biti posljedica toga? Čuvanje šuma bit će dovedeno u pitanje. Suma, koja ne će biti čuvana, bit će potkradana. Svaki od nas dobro poznaje psihologiju onih, koji kradu šumu. Tek što čuvar šume — i u normalnim prilikama i kod intenzivne uprave i nadzora — makne iz šume, već je kradljivac promoliosvoje prste. A kako će sada tek da bude. U ostalom možda ta sloboda u iskorišćivanju šuma bolje odgovara onima, koji se brinu o narod, no pri tome doduše točno luče šumu od naroda — ali ne luče interese današnje generacijeod interesa budućih pokoljenja. Redukcija znači indirektno otvaranje vrata devastacijišuma općinskih i privatnih, dakle onih, koje su od devastacije i dosada najviše trpile. Karakterstično je reduciranje znatnog broja šumarskih lica u t. zv. šumarsko-političkoj službi. Čini se da je neupućenost — ako nije i neka partijsko-politička nastranost — duboko ukorenjena baš u pogledu shvatanja šumarsko-političke službe. Izgleda kao da se ide zatim, da se na jednoj strani uopće odstrane stručni šumarski elementi iz šumarskopolitičke službe, a na drugoj strani da se da više slobode samoupravnimtijelima, zemljoradnicima i narodu. Prije svega se previdja, da je današnjafunkcija organa šumarsko-političkih vlasti trostruka: čisto ekonomska (gazdovanje šumama malih općina), policijska (izvršavanje šumarske policijenad svim šumama bez razlike posjednika) i funkcja državnog nadzora (nadšumama pravnih lica). Posve je krivo misliti, da će se sve te funkcije moći prepustiti samoupravnim tijelima ili unifikovati sa upravom državnih šuma. Čist ekonomski momenat može — no ne mora — doći u ruke samoupravnihtijela. Ali šumarska policija i državni nadzor nikako ne mogu i ne smiju da budu prepušteni samoupravnim tijelima, jer su to atributi države kao imperija. Država ih kao takove ne smije da pušta iz svojih ruku. Ako je redukcija pošla sa pretpostavke, da će se njome olakšati prepuštanje ovih funkcija samoupravnim tijelima, onda je sa gledišta države učinjena jedna golemagrješka. Država bi sama oslabila svoj autoritet, kad bi uistinu prepustilasamoupravnim tijelima funkcije imperija. Pored toga čisto državno-pravnoga razloga očito je da se redukcijomšumarskih lica šumarsko-političke uprave otvaraju vrata stvarnoj devastacijiprivatnih šuma, koje na taj način izmiču policijskom nadzoru, a šume pravnih i fizičkh lica i policijskom i državnom nadzoru. Redukcija šumarskih lica znači neobičnu ironiju samome sebi. Dok državna prosvjetna politika podržava dva šumarska fakulteta sa zadatkom da 277 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1927 str. 8 <-- 8 --> PDF |
ovi produciraju šumarski podmladak i da pomognu intenzivisati šumarsku privredu, dotle šumarska politika oduzima mogućnost rada obrazovanim šumarima te tako indirektno podvezuje sam život tih fakulteta. Drugimriječima naša šumarska politika ruši od česti našu prosvjetnu politiku. Ovo dezintenzivisanje cjelokupne šumarske privrede i administracij<> znači silaženje niza stranu, znači srozavanje u negdašnju primitivnost. Drugim riječima, mi smo pošli putem, kojim se dolazi do one tačke, gdje šuma opet postaje svačija i ničija. Ovakovom šumarskom politikom budi se onajjedva malo uspavani narodni instinkt patrijarhalnog postupanja sa šumama, koji je još u nedalekoj prošlosti upropastio dobar dio naših šuma. Ako je država mislila, da će redukcijom šumarskih lica zavesti neku štednju u oblasti šumarske privrede, onda se ljuto prevarila. Štediti nikako .. znači klonuti se izdataka pod svaku cijenu. Štediti znači klonuti se samo nepotrebnih izdataka. Kad se provodi redukcija pa se lica penzionišu i tim licima plaća penzija, koja često nije bogzna koliko manja od plaće, ne štedi se mnogo. Ali ima na drugoj strani jedno daleko veće zlo, koje će pretegnutiako je riječ o štednji. Kad se šume ostavljaju bez dovoljne zaštite i bez valjane uprave te tako otvaraju vrata kradji, oštećivanju i upropašćivanju, umjestoda se čuva svaka mrva toga narodnoga dobra; kad se oduzima mogućnost po dizanja šuma a stvara mogućnost devastacije i sa strane sopstvenika i sa strane trećih lica; kad se tako stvara psihoza protiv šume i protiv šumarskih stručriih radnika; kad se dovode u materijalnu bijedu oni, koji su zvani da na svojim ledjima nose rad oko unapredjivanja narodnoga dobra, to je u punomsmislu riječi početak likvidacije šumarstva. Mi ne pišemo zato ovako, što je slučajno pisac ovoga članka profesoruniverziteta, kojemu je razradjivanje šumarske politike — dakle i kritika šumarsko- političkoga rada — životni zadatak i kojemu je ustavom zagarantovana sloboda misli, riječi i rada. Mi pišemo ovako otvoreno zato, jer driimo da se u ovakovim teškim časovima mora reći istina. Mi vjerujemo da to traži interes ne samo šumarske privrede već interes pravde i morala. Prirodno je da tu istinu treba — pored nas — da kažu svi oni, koji se bave šumarskom politikom, a ostali su u stručnim pitanjima prosti od partijskogpraha, i nisu ni poklonici zlatnog teleta ni drugog idola. Mi na takove drugove sa ovoga mjesta i u ovom času apelujemo. Sve nam to nalaže odgovornost pred licem sadašnjosti i budućnosti. Nalaže nam to i osnovni zadatak našeg Udruženja, kao stručne i staleške organizacije, traži to od nas ranjenašumarska privreda, dužni smo to učiniti u ime onih naših drugova i njihovihporodica, koji su ni krivi ni dužni ostali bez zarade i hljeba. Svi mi što smo se okupili na palubi šumarskoga broda, treba da upnemoposljednju snagu, pa da se sve naše zapomaganje slije u silan poklič: »Kuda brodimo...? K r m i l a r u, mijenjaj smjer, jer onamo kamo smo pošli, onamo je provalija, bezdan i nepovrat!« Est ce que nous voulons liquider l´exploitation de nos forets? C´est la question qui s´impose a l´occasion de la réduction de 25 p. C du personnel forestier. L´auteur considere cette réduction comme commencement d´une liquidation. Rédaction 278 |