DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1927 str. 26 <-- 26 --> PDF |
LOVSTVO KAKO SE MONTIRA ROGOVLJE Vrlo dobro učinio je g. Pavao Allinger, preparator zool. muzeja u Zagrebu, što je prošle gođ,;ne u broju 7. i 8. Lov. ribar, vijesnika iznesao naputak, kako se monl tira rogovlje naše plemenite divljači t. j . srnjaka, divokozâ i jelena. Pošto mi se čini, da je njegov postupak suviše kompliciran i predug — prepariranje (skeletjranje) čitave lubanje sa rogovljem, moglo bi mnogog lovca odvratiti od pravilnog montiran ja rogovlja, iz straha pred velikim poslom, — to ću bit.i slobodan da opišem postupak oko montiranja rogovlja (specijalno srnjaka), kako ga ja praktikujem. Da se uzmogne uopće dobiti rogovlje podesno za pravilno čišćenje i pričvršćivanje, od potrebe je prije svega, da je srnjak ubijen u pravo vrijeme t, j . u času kad imade potpuno razvijene i zrele rogove (rogovlje). To je kod srnjaka od vremena parenja pa do polovice listopada (od 15. VII. do 15. X.). Loveći srnjaka u to vrijeme, lovac će imati potpuno zrelu trofeju i najjače rogove, koji čvrsto stoje na čeonom panju (Eosenstock). Takovim će lovom lovac unapredjivati sam uzgoj divljači, jer će jakim .i za strijeljanje odabranim srnjacima dati priliku da prije nego poginu oplemene i oplode srne u lovištu. Doduše i srnjak ustrijeljen raaije ima potpuno izrasle, čiste i čvrste rogove. Ali takovi rozi nemaju sjaja, nemaju one svijetle, žute i koštane boje, nisu ni izgladjeni, ni polirani, ni olašteni, naročito se šiljci ne sjaju. Čitavi su rogovi jednog te istog svijetlo-sivastog tona; umazani tek prviim zelenilom lista i mlade bukove kore. Pravi lovac poznat će po rogovima u kojem je mjesecu srnjak ubijen: u prvoj perijodi po izgledu i boji´ rogovlja, a u drugoj po čvrstoći, kojom se za čeone panjiće rogovlje drži, odnosno po raspuklini, koja propucava i rog od panja rastavlja, rasklimava prije nego će otpasti. A sad predjimo na prepariranje lubanje sa rogovljem. Glavu treba odrezati od trupa kod prvog vratnog kralježnjaka, zatim nožem odsjeći uši i iskopati odnosno .izrezati oči. Oči kod pilenja gornjeg dijela lubanje smetaju, pored toga, što bi lovcu bilo i nezgodno preko oka piliti. Onda treba uzeti pilu za pilenje kostiju. To je pila široka i čvrsta lista . LJst je dugačak 16 cm., širok 9 cm., te providjen finim, oštrim, jednako razvraćenim zubima. List je učvršćen u drveni držak. Glavu srnjaka treba uprešiti ili jednom rukom čvrsto pritisnuti o kakovu drvenu podlogu te pilom piliti uzduž tačno po sredini očne šupljine i po crti, kako je označena u slio? g. ...gera u rečenom broju. Kod toga treba nastojati da pila izadje na drugi kraj lubanje jednako po sredini očne šupljine, na što će gornji dio lubanje sa rogovljem otpasti* Valja paziti, da pilu položimo što dalje u nosnu kost lubanje sve do hrskavca, jer sa nosnom kosti lubanja na dasci izgleda, mnogo ljepša i potpunija. Da taj položaj pile lakše postignemo, možemo prije na strani, gdje počinjemo piliti, sa oštrim nožem zarezati kožu i razrezati meso (mišičje) do kosti i time označiti put pili. Iza toga ćemo prihvatiti za rogove ,i iz otpiljenog gornjeg dijela lubanje odstraniti nožem mozak iz šupljine, time smo pripravili lubanju za kuhanje. I ja sam prije radio onako, kako preporuča g. Allinger. Odstranio sam sa otpiljene lubanje kožu sa dlakom i meso i onda iskuhavao. No sa tim načinom nisam bio zado 296 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1927 str. 27 <-- 27 --> PDF |
voljan, jer iako sam za kuhanje upotrebio posve čistu posudu i posve čistu vodu i dodavao nešto sode za pranje, ipak su se nakon kuhanja pokazivale na kosti lubanje mrlje (crvenkaste i crnkaste), koje se nisu dale nikako odstraniti. Pokušavao sam za to iskuhavati lubanju sa mesom i sa kožom, kako se kaže »pod dlakom« i došao sam do odličnih rezultata. Povratimo ee na stvar. Kad smo otpilili lubanju, kako je gore rečeno, probodemo do kost»i sa oštrim i šiljastim nožem kožu i meso na nekoliko mjesta, a naročito izmedju čeonih panjića ispod ruža, da se laglje obkuha. Onda ćemo uzeti jednu posudu dovoljne veličine, najzgodnije željeznu dobro kalaisanu kozicu (padela, rajnlika) od 2—3 1 sadržine. Metnimo u nju toliko čiste vode, da voda, kad metnemo u nju lubanju sa rogovljem, dosiže tik do ruža. Uspimo u vodu nešto sode za kuhanje, pristavimo posudu vatri i pustimo da voda uzavre. Kad je voda dobro uzavrela, položimo u nju lubanju i pokrijemo kozicu sa dvije do tri drvene daščice, da voda jednačije kuha i tako da izmedju tih drvenih pokrovaca vire samo ruže sa rogovljem i da vodene pare ne dosižu toliko do rogova. Vatra treba da je najednaka. U pripravi moramo imati jedan lončić sa zakuhanom vodom. Cim vidimo da je voda pokuhala toliko da se spustila ispod ruža, nadolit ćemo iz lončića kuhane vode do prvašnje visine. Voda mora neprestano kuhati, kako je prije rečeno. Tako kuhamo 20—25 minuta (ništa više), onda uhvatimo za rogove, izvadimo iz vode i sa zgodnim i oštrim džepnim nožem brže bolje, dok je sve to još vruće, odrežemo -i odstranimo kožu sa mesom od kosti. Najprije grubo, zatim detaljnije. Kod toga ćemo doći do opne nad kosti, koja će se dok je topla, lako odLijepljivati. Ispod nje ukazati će se naravna, svijetla, ponešto žućkasta kost, ali jednake boje i bez ikakvih mrlja. Zatim ćemo s nutarnje strane t. j . iz šupljine lubanjo odstraniti preostalu iskuhanu opnu i mast, a sa jačim nožem ili vrhom oštrice manje sjekire istrugati sav hrskavac odnosno tanje kosti iz lubanje, čuvajući pri tome uvijek, da ne bi oštetili odnosno otkinuli vršak nosne kosti. Konačno ćemo sa jednom debljom šiljastom iglom (za pletenje) odstraniti zaostalo meso i opnu ispod ruža te očistiti samu ružu od dlake a ikru na rogovima od kore drveta. Ova dlaka oko ruža te preostala kora i liko drveta čuva izvrsno kod kuhanja boju rogova. Na ovaj način rogovi t.j. ruža, prutovi (Stange), ikra na njima, parošci i šiljci zadrže posve svoju naravnu boju i sjaj, i ne treba tu nikako´vog orahovog močila (Beize) niti »glaspapira«. Kad smo tako lubanjsku kost i rogove očistili, operemo ih dobro najprije u mlakoj zatim u studenoj vcdi i izložimo suncu, da se osuše. Sav taj rad može lovac da izvrši potpuno i savršeno za dva do tri sata. Ne bih preporučio, da se lubanja kuha 2—3 sata, kako to predlaže g. Allinger. Uslijed tako dugog kuhanja popuste vezovi (šavovi) na lubanji izgubivši svu mast. Lubanja ostaje rasklimana, a pogotovo će otpasti nosna kost. Čitava će se lubanja morati nanovo pr.lrezivati, da bi mogla sjesti na daščicu za montiranje. Drugi dan t. j . kad su se rogovi sa lubanjom dobro osušili, preduzet ćemo konačno bijeljenje. U tu svrhu kupit ćemo u apoteci 1 1 (za više puta) petpostotnog vodikova superoksida (Ilydrogenium superoxidatum, Hs 0;), njime namočiti čisti pamuk (vatu). Sa tako namočenim pamukom obložit ćemo svu kost lubanje i sa vanjske i sa nutarnje strane, pazeći opet, da se ne bi tako namočeni pamuk doticao ruža . samih rogova. Na kraju sve ćemo to, na jednom pladnju, metnuti na prozor i sat dva izložiti svjetlu i suncu. Po potrebi možemo pamuk na lubanji ponovno gornjom tekućinom navlažiti. Nakon dva sata odstranimo pamuk i ostavimo još neko vrijeme lubanju na svjetlu, da se potpuno isuši. Kost će time postati svijetla i bijela kao alabastar. Kako i rogcvlje ima naravni sjaj i boju, bit će takova trofeja svakome lovcu velika nagrada i potpuno zadovoljstvo. 297 |