DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1927 str. 5 <-- 5 --> PDF |
ALEKSANDAR UGRENOV1Č: NAŠA ŠUMARSKA POLITIKA . . i smo dosad na uvodnom mjestu zastali na najvažnijim pitanjima našeg šumarstva. Ocrtali smo sredinu, u kojoj se ono razvija, zabilježili smjerove, kojima je ono pošlo, prikazali osnove šumarske privrede i podcrtali potrebu unošenja stručne saradnje u legislativni rad. Da sad vidimo, kako zapravostoji sa pitanjem naše šumarske politike. Kakva je mogućnost njenogarazvoja, kakav je bilans njenog osmogodišnjeg rada. Nije teško dati opću sliku naše šumarske politike u nekoliko riječi. Nije to teško zato, jer je ona tačan odraz općih naših prilika i nas samih. Naša je šumarska politika improvizatorska i n e pr o- g r amatičn a na svim svojim tačkama, u svim svojimsmjerovima. Drukčije to ne može ni da bude. Ta i mi smo sami u dobroj česti naše duševnosti improvizatorski nastrojeni. Sporedno je da li to treba da se odbije na našu tobožnju širokogrudnost i darovitost ili na faktičnu nesposobnost i neznanje. Ako je riječ o širokogrudnosti i darovitosti, onda ona nigdje nije više deplasirana nego u oblasti privrede. Širokogrudnost je vanredna osobina ako treba u interesu velikih ciljeva neke sitnije stvari previdjeti ili propustiti. Darovitost je odlična osobina ako se radi o radjanju ideja. Ali privreda je sve prije nego takovo polje rada. U njoj se ne smije ništa previdjeti već naprotiv sve vidjeti. U njoj se ne smiju propuštati ni sitne kamo li krupne stvari. Kod nje se ne radi o radjanju ideja već o samome radu. Ona je prosta primjena živih i poznatih ideja žilavim i ustrajnim radom upravljenom posve jasnoodredjenom cilju. Ako uzročnik našeg improvizatorstva nije širokogrudnost i darovitost već nemar i nesposobnost, onda tome ne treba komentara. Daljna je osnovna karaktei´istika kako naše opće privredne politiketako i šumarske politike, da je ona sve prije nego nepartizans k a. Na jednoj strani mi se kao ukleti improvizatori bojimo programatičnosti, iako dobro znamo da nema i ne može da bude nijedne politike — pa ni piHvredne pa ni šumarske — bez programa. Na drugoj strani mi tu našu neprogramatičnost proširujemo unošenjem partijskih pogleda i nastranosti. Pa kako samo opravdavamo tu neprogramatičnost. Jednoć se otvoreno kaže, da je programatičnost. . . pusto tudjinsko djubre. Drugi put otklanjamo programatičnost, jer prikriveno strahujemo nad nekim sitnijim, interesima, koji uzimaju na se obrazinu partijskih, pokrajinskih, plemenskih pa čak i državnih interesa. Jedno je neosporno, a to je, da svaka programatičnost znači uistinu niveliranje sitnih i uzanih interesa u korist cjeline. I taj strah pred niveliranjem jedan je od osnovnih 163 |