DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1927 str. 33     <-- 33 -->        PDF

kiša opere prašak a taj treba čitav dan, da se prihvati. Pored toga prasak se rasprašuje
nejednako, u sredini najviše, prema rubu sve manje. Mlade gusjenice uginu brzo,
starije i otpornije, tek nakon 8—14 dana. Valja još mnoga pitanja riješiti.


Opširnije piše o tom Escherieh Die Flugzeugbekâmpfung des Kiefernspanners
im bayrischen Forstamt Enedôrf. Forstwiissenschaftliches Centrallblatt Berlin 1926
str. 73—94.


K r i e g7) govori o uspjehu rasprašivanja proti hrastovom savijaču, što je za
nas važnije. Spominje, da se hrast zazelenio iza brštenja savijača. Bilo je gubitka na
žiru i prirastu. Ali, kad iza toga dolazi pepetnjača, suše se vršci a i stabla. Bilo je
1926 odlučeno, da se rasprašuje u nadšumariji Haste kotar Minden oko 1400 ha i Biseholswald
kotar Magdeburg oko 550 ha kalcijev arsenat. Posebno spremište sa praškom,
koje može pilot prema potrebi otvoriti i zatvoriti a posebna naprava, da se
može 50—80 m. široko prašak rasprašiti, daju uz egzaktno izvršeni posao povoljan
uspjeh. Upotrebljen je kalcijev arsenat sa 70% trikalciumarsenata i 40% arsenove
kiseline, što odgovara po prilici 21% arsenu, lako koncentrirano sredstvo daje dvostruki
uspjeh prema drugim sredstvima. Uz povoljno vrijeme moglo se za \XA dana
oko 4700 kg kalcijevog arsenala >Silesia<<. rasprašiti na površini od po prilici 375
ha. Uginulo je 80—100% gusjenica a pored hrastovog savijača i zimske grbice velike
1 male, što je i opet za naše prilike važnije.


Ja sam već u svojoj glavnoj radnji o gubaru u Glasniku za šumske pokuse 1.
1926. na ter. 179 spomenuo pokuse sa aeroplanima. Dr. M. Gradojevié8) razlaže to
pitanje opširnije i napose govori o pokusima u Cehoslovačkoj, kojima je i sam bio
prisutan.


Iz svega se razabire, da su aeroplanima postignuti dobri uspjesi. Općenito se
upotrebljava kalcijev arsenat raznih tvrtki, od kojih je čini se »Silesia« najdjelatniji.
To je fabrikat dioničkog društva .\". Giirfler u Hamburgu. (Ostasienhaus Schuletr. 2).


U našim šumama haraju gusjenice evo već od god. 1920. Gdje je vrlo jaka zaraza,
bilo bi ne samo dobro, nego dapače i nužno, da se učine pokusi njihova tamanjenja
iz aeroplana.


Prema onome, što sam prošlog ljeta vidio, a za neke druge šume doznao tom
zgodom a i kasnije, prijeti velika opasnost osobito šumama istočnoga Srijema, koje
bi trebalo pokušati spašavati rasprašivanjem kalcijevog arsenata iz aeroplana.


Stvar je mjerodavnih faktora, da to provedu. Dr. Aug. Langhoii´er


DRUŠTVENE VIJESTI


Naša željeznička mreža i šume.* Poznato je gospodi kolegama, da je J. Š. U.
upućen poziv g. Ministra Saobraćaja pod br. 32.330. od 29. X. 1926. god., da odredi jednog
svog izaslanika sa punomoćjem na konferenciju, sazvanu za 16. novembra 1926. u
Beogradu, koja bi imala izraditi jedan opšti državni plan za izgradnju naše željezničke
mreže i program, po kome redu bi se iste imale graditi. Uprava našeg Udruženja
odredila je aktom svojim br. 719/1926. g. načelnika Čmelika, za svoga delegata, a mene
za zamenika. Pošto je na označen dan g. načelnik bio službeno sprečen, ja sam, u ime
našeg Udruženja, na konferenciji, koja se održala u svečanoj sali starog Univerziteta


7) Die Bekampfung des Eichejroieklers in den Oberfôrstereien Bischofswall
und Haste. Foretarchiv 1926 str. 273—276.


8) ... M. .........!!: ...... y ...... ....... ...... .... .... I92fi., ....


033—639.


* Referat Ing. Vojka Koprivnika, člana Uprave J. Š. U. na sednici Glavne Uprave
.1. Š. U. 11. T. 1927. god.
143




ŠUMARSKI LIST 3/1927 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Beogradsko«, predao punomećje. Na konferenciji bili su zastupani široki privredni
krugovi naše zemlje, naročito i pojedine zanatlijske, trgovačke i industrijske komore.
privredna društva, pa. i zastupnici našili privrednih Ministarstava. Iako i Ministarstvo
Šuma. Nakon konstituisauja. konferencija je saslušala opširan ekspoze g. Ministra
Saobraćaja Dr. Vase Jovanovića. On je obrazložio svrhu ovoga zbora i izneo sve momente,
koji su ga rukovodile, kad se odlučio na ovaj saziv. Kazdaie su svima prisutnima
knjige, brošure i projekti, koji su dosada po tome pitanju izradjeni. radi opste
orijentacije.


Konferencija je odmah u početku shvatila obim svoga zadatka i uvidela, da se
cilj ne može postići u ovako glomaznome tein, kao što je ova konferencija, koja je brojila
preko 60 delegata. Stoga je izabran uži odbor od 0 lica. u koji su birani delegati
po strukama, inžinjeri, industrijalci, trgovci, zanatlije i seljačke zadruge. Mi zastupnici-
Šumarstvu i to delegat Ministarstva Šuma i .1. Š. .". tražili smo energično, da i mi
udjemo n uži odbor, ali nismo mogli da uspemo.


Drugo, što je konferencija istakla, bilo je to. da se ne može bez temeljitog proučavanja
pitanja pristupiti jednome tako važnome i zamašnom radu, kao što je izrada
projekta željezničko mreže za ćelu zemlju. Stoga je dat razmak od 4 nedelje. kako bi
komore, udruženja itd. došle u mogućnost, da u svojoj sredini pokrenu ovo pitanje, i
da se pored loga i svi dosada izradjeni radovi, podvrgnu ozbiljnom studiju.


Nakon ovoga konferencija je zaključena i odredjen je rok za sastanak i rad
užem odboru time, da pozove plenum konferencije, kad bude izradio definitivne predloge
— koji bi se imali sa strane privrednih krugova dati Ministarstvu Saobraćaja.


Uticaj u Užem Odboru, osiguran je -1. Š. U. na taj način, da je ušao u njega g.
Lug. Božić, delegat U. J. Inžinjera i Arhitekta, sa kojim stojim u stalnoj vezi i preko
koga srno sebi osigurali put. da možemo u svako doba naše želje ili predloge dovesti
pred taj uži forum.


Dosadašnji rad Užeg Odbora sastojao se u sledećem: On je na više svojih sednica
uspeo, da izradi već jedan osnovni plan za izgradnju naše željezničke veze i to.
kao što mi je s&opšteno sa mnogo objektivnosti i samo sa malo znatnijih sukoba.


Biće ovde na mestu, da iznesem pred zbor nešto o historijatu ovoga pitanja. —
Svima nama još je u živoj pameti, kako je prilikom sklapanja Bleerovog zajma najedamput
izniklo pitanje Jadranske željeznice, i kako se, takoreći preko noći, i bez ikakvog
prethodnog studija htelo jednim zakonom — lako od oka. odrediti pravac i put
toj željeznici. Sva ozbiljna javnost je bila konsternirana. Jedan zajam od 444.5 milijona
zlatnih dinara, kojim bi se zemlja do guše svoje finansijske snage zadužila, imao bi se
sasvim nepromišljeno utrošiti za jednu željeznicu, o kojoj se unapred znalo, da neće
biti rentabilna, niti će državi doneti koju drugu korist ovakvog značaja, da bi to
opravdalo ovakav postupak.


Tada je I". ). Inžinjera i Arhitekata shvatilo svu presudnu težinu ovoga pitanja
i .sazvalo konferenciju stručnjaka iz sviju pokrajina, iz sviju svojih sekcija, da ovo
pitanje postavi na drugi temelj. Tada je izradjen prvi objektivni opšti program za izgradnju
naše željezničke mreže, postavljeni su prvi osnovni principi za realizovanje
ovoga pitanja i dat je približni l´inansijski plam za potrošnju novca iz ovoga zajma.


Konstatovano je, da treba prvo dovesti postojeće željeznice i saobraćaj u red.
Drugo, da postoji naša željeznička mreža iz ô raznih sistema, koji imaju težište van
naše zemlje, i da treba kod gradnje željeznice prvo ove sisteme dovesti u medjusobmt
vezu. Treće, da treba u načelu zadržali 2 sistema i lo: za brda uzan kolosek, a za ravnice
normalni i kroz brdoviti tercu samo one željeznice normalizirati, koje imaju zadatak
prvoklasnih saobraćajnih arterija. 1 četvrto, da i relia kod izgradnje jedne Jadranske
željeznice odmah i predvideti izgradnju potrebne luke.


/14




ŠUMARSKI LIST 3/1927 str. 35     <-- 35 -->        PDF

Dalje je dat uz to za uske i normalne pruge program, sa približnim proračunom
u zlatnim dinarima, prema prosečnoni iskustvu o troškovima, za lagan, srednji i teški
teren po dužnom kilometru pred rat u Srbiji. Na čelu toga elaborata dat je kratak i temeljan
ekspoze — koji sam kao potpredsednik Inžinjerskog Udruženja potpisao i ja


— i tako je ovaj memorandum otštampan kao mišljenje U. J. Inžinjera i Arhitektaupućen svima parlamentarnim merodavnim faktorima u zemlji.
Uspeh je bio dobar. Naši državnici počeli su ozbiljno razmišljati o ovom problemu.
A najvažnije je bilo to, da je ovo pitanje depolitizirano i sa gledišta lokalnih interesa
podignuto na nivo širokih državnih potreba, uzimajući u obzir naše ekonomske,
strateške, tehničke i socijalne prilike.


Mogu da napomenem, da su se iz krugova, kojima ova akcija nije išla u račun,
čulo pretnje, da će svi državni činovnici, koji su se angažovali u ovom — sigurno
patriotskom — poslu, biti otpušteni iz službe!


Danas, hvala Bogu, kao što se vidi iz gornjeg mog referata, a naročito iz samog
fakta, da je ova konferencija sazvata — upućeno je rešavanje tako krupnog, opšte
narodnog pitanja — barem pravilnim pravcem.


Što se tiče naročito šumarskih interesa u tome pitanju, zastupao sam gledište,
da ne možemo uticati na pravac, glavnih saobraćajnih arterija više, nego da tražimo,
da nam omoguće i olakšaju otvaranje naših prestarelih šumskih kompleksa, koji se dosada
zbog udaljenosti od pruga nisu mogli racijonalno eksploatisati. Dalje da je kod
prosudjivanja rentabiliteta novih pruga od presudne važnosti, koliko šumskih produkata
gravitira na pojedine trase, i da ovo treba kod izrade željezničkog programa
imati u vidu.


Ministarstvo Šuma je preko svog delegata stavilo do znanja Užem Odboru jedan
referat, koji ističe važnost željeznice za šume i obratno, važnost šuma za željeznice i
njihov kapacitet. Priložena je bila mapa o gustoći šuma na našoj teritoriji i jedan spisak
količine drveta, koje gravitira na najvažnije i najpoznatije trase novih pruga.


Sada je stao rad u Užem Odboru, kao što sam obavešten od kolege g. Božića, na
tome, da se nakon oipšteg plana izradi još i program prioriteta, t. j . red po kome bi se
imale graditi pojedine pruge, zbog svog opšteg značaja za ćelu državu.


Rad u Užem Odboru bio je dosada složan i sporazuman, kao skoro uvek, ako se
sastanu ljudi od posla i rada, bez političkih pretenzija. Plenum bi se imao sazvati početkom
februara (3. II. 1927.).


0 radu mogu saopštiti ovo, da je Uži Odbor uzeo za bazu svome radu projekt U.


J. Inžinjera i Arhitekta iz god. 1922. i rad g. ing. Z. Voskovića, koji je u vezi sa istim,
izdao preko Beogradske sekcije inžinjerskog udruženja opširniji elaborat: »Plan buduće
željezničke veze u Kraljevini S. II. S. Beograd 1924. god.«
Od krupnijih pitanja mogu napomenuti, da je za jadransku željeznicu usvojen
projekt: Beograd—Tuzla—Sarajevo—Split, kao važna strateško ekonomska arterija
prometa prestolnice i njenog zaledja sa morem.


U vezi sa izradbom programa novih željeznica, ponovljeni i istaknuti su opet
principi, kao održavanje i uređjenje postojećeg saobraćaja, izgradnja rečnih i morskih
pristaništa i gradnja puteva, te naročito njihovo izdržavanje.


Na kraju moram izneti i to, da sam primio od našeg gospodina pređsedniika
ing. Lenarčića, pismo sa izvjesnim mislima o lome pitanju. Ja sam iste saopštio gosp.
Božiću, ali mislim, da sam morao istaći to, da iste ne predstavljaju mišljenje našeg
Udruženja, nego lično mišljenje našeg gosp. predsednika. Ovo sam smatrao za dužnost
naročito stoga, jer g. predsjednik kao privrednik, koji vidi sve nedostatke državne
uprave — u svom pismu predlaže, da se državne željeznice predadu u privatne ruke.
Smatrao sam ovo pitanje tako krupnim i delikatnim, da ga nisam smeo izneti u
ime našeg stručnog Šumarskog Udruženja kao njegov predlog, jer smatram da naše


145