DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1927 str. 13 <-- 13 --> PDF |
./. Pueich-) napominje, da su godine 1843. otpočeli u okolici Trsta poeuml javan je sjetvom domaćih vrsta drva kao i sjetvom sjemena. Piiras austriaca i Pinus silvestris, te Juglans, Castanea i Robinia pseudoaeacia. Iz razloga, što je sjetva provedena bez svakog priredjivanja tla, veli Pueich, nije ibilo uspjeha, lako se i kasnije pokušalo sjetvom doći do dobrih rezultata, u glavnom je sadnja sadnica vodila do rezultata-, koji su zadovoljavali. Pueich navodi kao razlog neuspjeha ljetnu sušu, koja da redovno uništava nježne biljćice. Godine 1867. pošiimljavana je veća površina na ostrvu Cresu, t. zv. Arabia Petrea, sa sjemenom vrste Ailantus glandulosa. No rezultat je bio na koncu negativan, lako je u početku sjetva dobro prošla stradavali su izbojci zimi tako, da su iza 32 godine bili u svemu jedva 20—50 cm visoki.*) K. liubbia u svome vrlo kritički pisanom djelu5) izričito kaže. da sjetva na Kršu dolazi do upotrebe samo pri pretvorbi sastojina t. j . pri podsijavanju. Kao glavnu metodu kuliiviranja, koja vodi do sigurnog uspjeha ističe: sadnju sadnica. Holla) kaže, da sjetva sjemena imade sporedno značenje za pošum- Ijavanje krša i tvrdi, da klica i mlade biljke ne mogu da izdrže ljetnusušu i zimsku buru, pa da je sjetva na mjestu samo na naročitim staništima i sa malo biljnih vrsta. On tvrdi, da su četinari »u pravilu« isključeni od sjetve (izuzevši sjetvu u šumskim vrtovima). Samo kod vrste Pinus pinea i Pinus halepensis, koje pružaju duboko korenje, može sjetva ´mjestimično i uspjeti, kaže Holl. Od listača, prema Hollu. mogu sjetvom donijeti povoljne reizultate samo one vrste, koje imaju dovoljno rezervnih hraniva, a koje dublje u zemlji klijaju i koje odmah, u najranijoj dobi, puštaju duboko korenje, kao: hrast, kesten, orah. Od ostalih vrista listača spominje još Prunus mahaleb (rašeljka, šediika), i Celtis australis (koprivić, košćela). Kao uvjet, koji donekle osigurava povoljan rezultat za sjetvu, spominje Holl, da je od potrebe izabrati najveće sjemenke. Na taj se način osigurava veća množina rezervnih stolova za mladu sadnicu, koja tako imade više otpornosti, naročito protiv ljetne suše, koja u krajevima krša redovno dugo traje a čiji štetni uticaj pojačava naročito vjetar NE kvadranta. Petrovu;"´) i ne spominje pošuanljavanje na Kršu putem sjetve, nego doslovce kaže: »Sasvim ogoljena zemljišta pošuanljuju se pretežno dvogodišnjim crnim borom, koji najbolje odoljeva najubitačnijiiu elementarnim nepogodama na Kršu a to su: žega i bura«. Kosović*) napominje, da se samo iznimno sjetvom podižu vještački nasadi na Kršu. Uspjeh je sjetve, kaže, rijetko dobar. Eugenio Pavani9) napominje rezoluciju austr. šumarskog društva. koje je 186?>. na istarskom Kršu zasjedalo, da se pošuanljavanje ne iz 3) J. Pueich, Die Karstbevaldung itđ. Trst 1900. 4) Ibidem .) K. Rubbia, Funfundzwanzig Jabre Karetaraiforstung in Krain, Ljubljana 1912. ) F. Holl, Die Karstaufforstung, Sarajevo 1901. ´) S. Petrovi«´, Zakon o poâumljenju Krasa, Zagreb 1910. 8) B. Kosovié, Posuinljenje Krasu, Zagreb, 1909. ") Eugenio Pavani, Del Carso, délie sue selve, dal suo rimbasebimeiito ed appratimento, Trieste 1885. 123 |