DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1927 str. 5 <-- 5 --> PDF |
ALEKSANDAR UGRENOVIĆ: KUDA BRODIMO . . . Ovim brojem ulazi Jugoslovensko Šumarsko Udruženje i Šumarski list a sa njime i naše narodno šumarstvo u drugu, novu polu stoljeća- Ne možemo reći, da se ovaj čas nalazimo na nekoj neobično važnoj raskrsnici prošlosti i sadašnjice. Ali možemo ustvrditi, da smo u prvoj poli stoljeća našeg šumarstva stigli do nekoga kamena medjaša. i)a bi pred licem istorije mogli i naši potomci da znaju, što je donijela prva pola nastojanja i rada, zacrtali smo njene najkrupnije brazde u Spomenici. No danas sama Spomenica nije više sadašnjost. Ona je već prošlost — istorija. Njome se više ne možemo da bavimo. Nas u ovom času, na pragu novog perijoda rada, interesuje ono, što je pred nama- Pred nama iskrsava pitanje budućnosti naših šuma i našeg šumarstva. Kojim će putevima ili stranputicama ono da podje. U tom traženju čuje se i glas naše savjesti, koja odlučno pita, kuda brodimo .. . ! Mi «smo nedavno sa ovoga mjesta rekli, da je naš šumarski brod zaplovio nekom maglom. Ali ta gola konstatacija, procjedjena kroz zube. kako je karakterišu neki naši čitaoci, još ne zadovoljava. Traži se od nas više- Traži se od nas ne samo odgovor na pitanje kuda brodimo, već i na pitanje odakle magle, kakove su to sile, što prelamaju katarke i jedra, što gone brod i prijete da ga potope, nasukaju ili razbiju. Suviše je, ako se od urednika traži, da on sam na sva ta pitanja odgovara. Što više, od njega se traži, da svojim odgovorom zadovolji sve čitaoce. U urednika nikako nema mogućnosti da on sam ispuni želju tih čitalaca. Prije svega zato. što je on lično kormilu vrlo daleko. Njega redovna dužnost veže o nečujni nastavnički rad i toliko apsorbira njegovu radnu snagu i vrijeme, da mu nije moguće pratiti j sav detalj života, što ga proživljava naše šumarstvo. Istina, uredništvo se živo bori da bi očuvalo čist i nepomućen pogled sa svoga čardaka na zamagljenu pučinu, kojom plovi šumarski brod, pa i brodica udruženja. No sama ta dobra volja daleko zaostaje za mogućnošću neposrednog kontakta sa šumom i sa svim, što se danas oko nje dešava, u kojoj mogućnosti živu čitaoci. Dakle neka čitaoci ne traže objašnjenja od urednika, kad je mnogi od njih u daleko boljem položaju nego urednik. Baš čitaoci sami mogu da u toj stvari učine daleko više nego uredništvo. Njih ima iz svih naših krajeva. Oni mogli vlastitim očima da vide, što se to sve dogadja u našoj šumi. Oni mogu da vlastitim ušima čuju, kako udara bilo naše bolesnice i patnice — šume. Dakle samo uz pomoć čStJalaca 3 |
ŠUMARSKI LIST 1/1927 str. 6 <-- 6 --> PDF |
moguće je odgovor iti na pita nje, koje n a . se nameće, kuda brodimo . . . Zato, ulazeći u novi perijocl rada našeg Udruženja i Šumarskoga Lista, mi sa praga tog novoga odsjeka vremena upravljamo iskren apel svima, koji imadu srca za šumu, u kojih još nije zanijemio glas savjesti j vi kojima ima smjelosti, da izadju iz stava posmatrača .. . Mi im dovikujemo: otvorite oči, otvorite uši -- otvorite usta! Gledajte, slušajte i progovorite! Napišite, metnite na papir ono, što vam se čini da treba znati najšira šumarska javnost! Ne treba, da zaboravite, da svi mi jednako nosimo odgovornost za budućnost naših šuma pred potomstvom. šumarski List mora ostati pošten i lojalan po svojoj tradiciji. Kao takav on mora da gleda i da sluša. No još i više. Krajnje je vrijeme, da on postane i aktivniji. On mora da bude još slobodnija govornica nego što je bio. Iz njegovih stranica treba da se «aziia istina o našim šumama i šumarstvu u foirmi stvarnoj, ozbiljnoj i doličnoj. Ne treba dodirivati ni imena ljudi ni imena partija ni imena organa vlasti. Bitno je samo to, da se zna, što se danas zapravo dešava oko šume. Da ne bi izgledalo kao da uredništvo nema ni inicijative, ni ličnih pogleda, ni smjelosti, da i samo zagazi u otkrivanje istine o našim šumama, mi ćemo pokušati da skrenemo pažnju naših čitalaca na najljuće rane, koje počinju da nagrizaju i rastaču tijelo šume. Nema sumnje, najdublje zasjekao je u to tijelo partijsk o političk i bič. Kadgod se javljaju ili ponavljaju neki politički dogadjaji, gdje treba predobivati, mamit´i i zavoditi narodne mase — tačnije mase birača — već se zavitlava taj bič. On se prije svega svojini udarcima spušta na šumu i na one, koji se oko nje brinu. (Ta će se pojava zapaziti i sada pred oblasnim izborima, koji su na vratima). Da bi se »ljudi od šume« lično pripitomili ili eliminirao njihov eventualni upliv, zagriza partijska politika u živo meso njihovo i njihovih porodica. Iz partijsko-inkvizicijske zbirke vade se mnogome od nas poznati instrumenti: premještaj, istraga, suspenzije, otpuštanje i t. d. Mari tko za zasluge što ih je pojedinac stekao za šumu, čuvajući je, gaje ci je. Mari tko što je osnovni uslov šumarske službe jedna ili više godina bavljenja na istom mjestu, dok se upozna područje rada. Ako si mladu kulturu branio od paše, ne pita zemljoradnik za dobro, učinjeno njegovom unuku i praunuku. Za njega je to lično -- žrtva. Čuvar šume, koji šumu čuva za buduće pokoljenje, u očima zemljoradnika današnjice njegov je neprijatelj. Slično je sa šumskim štetama. Ako današnja generacija, koja je obično namirena redovnim putem, krade u šumi, to je očito otkidanje od usta svojoj rodjenoj djeci. Prijavljivanje, progon i kažnjavanje ovih protupravnih čina znači čuvanje interesa budućih generacija od presizanja današnjice. U očima zemljoradnika to je nepravda njemu nanesena. Ovu ideologiju i psihozu podržavaju i podjaruju partije, iskorištavajući je u svoje ciljeve. Šumar, stojeći na braniku najširih interesa budućnosti naroda i države, biva žigosan kao protivnik naroda. To je osnovno zlo našeg političkog i privrednog života. Svaki se dan sve više ispoljava ona teza, koju smo već toliko puta napisali. U nas šumarstvo i partijska politika mora da ostanu vječni neprijatelji. Šumarstvo vodi računa o interesima budućih pokoljenja, a partijska i |
ŠUMARSKI LIST 1/1927 str. 7 <-- 7 --> PDF |
politika o interesima današnjih — o interesima svojih birača. U tome je baš golema tragika našeg šumarstva i nas narodnih šumara. U tome je ishodište one rak rane, koja sve više nagriza tijelo naše šume. Ovo se veliko zlo uvećava štetnom praksom opraštanj a šumskih globa. Tek što su oblasni izbori raspisani, već je iz fijoke izvučena ova čudotvorna mast. Partijska borba, slijepa i gluha za sve, što je van granica partije, ni ne primjećuje, kako se golemo zlo krije u ovom »opraštanju šumskih globa«. Prije svega previdja se — sporedno je, da li to biva svjesno ili nesvjesno — razlika izmedju otštete i novčane arlobe. Posve je razumljivo, da je pitanje plaćanja dosudjenih otšteta stvar posve privatno-pravne prirode, izuzevši šume državne. Ministarstvo Šuma i Rudnika, iako najviša šumarska vlast, nema prava da dira u odnose privatno-pravne prirode (član 50. Ustava). Cak ni legislativa ne bi mogla da naredjuje opraštanje odšteta, ukoliko se radi o presudama sudskih, dakle po Ustavu nezavisnih vlasti. Ministarstvo Šuma i Rudnika može faktično da predlaže Kralju opraštanje novčanih globa, jer su to kazni, što ih predvidja član 50. Ustava. No mi vrlo dobro znamo, da policijske vlasti tacite protežu naredjenja o opraštanju globa i na odštetne iznose. Sa tom nesretnom praksom treba već jednoć prestati. Jasno je, da je najveći dio šumskih šteta prikraćivanje potomaka i uzimanje onog, što je svojina budućeg pokoljenja. Tko može opravdati takav postupak sa šumom, gdje se sadašnjica koristi na štetu budućnosti. Tko može opravdati takav postupak, ako zna kako demoralizatorno djejstvuje takovo opraštanje na počinitelje. Počinitelj se na taj način utvrdjuje u vjeri, da je ispravno postupio. On vidi da ne samo nije platio odštetu ni pretrpio kazan, već da mu je sve to oprošteno. Pa čemu da na taj način opet ne iskorišćava šumu. Karakteristična je i partijsko politička igra oko privrednih i stručnih zakona. Kako je poznato, Zakon o Šumama ima u nas već svoju istoriju. Ta je istorija prilično duga i svijetla. Naše je Udruženje duboko zahvatilo u taj problem velike važnosti. Ono je, shvatajući pitanje Zakona o Šumama kao opći narodni i državni, a ne partijski, problem, angažovalo za taj rad široku stručnu javnost. Šumari nemalo sviju stranaka i sviju ideologija našli su se u času te opće narodne potrebe na okupu. Svaki je od njih dao najbolje, što je u njega bilo. Donesen je projekat zakona, koji je naišao na priznanje i sa stručne i pravničke strane. No nedavno su neke novine pronijele vijest, da se ponovno potrzava pitanje Zakona o Šumama. Mi ne znamo tko je saradjivao oko toga najnovijeg projekta, tek znamo da Udruženje nije prizivano tome radu. Udruženje jednom je već tačno reklo što misli o tom pitanju. Pa sve da je i bilo prizivano, ono ne bi moglo da odstupi od svog dosadanjeg gledišta, koje je izgradjeno na osnovu svestranog studija. Mi d ne marimo znati tvorce najnovijeg projekta Zakona o Šumama. Nama se ne radi o licima već o stvarnosti. Karakteristično je, da su se za to novo pertraiktiranje angažovali šumari partizani, dakle oni, koji stoje u službi partije a ne širih i općih narodnih, državnih i stručnih interesa. A što je najkarakterističnije, angažovali su se najviše oni, koji se za vrijeme, dok je naše L druženje izgradjivalo projekat Zakona o Šumama, nisu udostojali, a 5 |
ŠUMARSKI LIST 1/1927 str. 8 <-- 8 --> PDF |
možda ni usudili, da se upuste u stvarnu ocjenu po Udruženju izradjenih projekata. Nije teško ni dokučiti razloge. Partijski je štit sigurniji nego slobodna govornica Udruženja i Šumarskoga Lista. Partija bolje priznaje i nagradjuje rad nego Udruženje, koje se bori za ideale. A što da kažemo o hitnji, kojom se žurimo da posjecemo naše šume. Koja je to sila, što nas na to goni? Da li nam je zaista do toga, da maknemo stare prezrele sastojine, pa da umjesto njih uzgojimo nove i bolje? Ne može da bude. Tempo, u kojem se sječe provode, ne daje mogućnosti valjanog zašumljavanja i podizanja budućih šuma, toga najvažnijega problema šumarske privrede i politike. Naročito te mogućnosti nema za bukvu i jelu, za te dvije, sa gledišta čuvanja šumarskog tla, najvažnije vrsti drveta. Ili mi možda još ne vjerujemo u važnost šuma po mehaničko vezivanje tla, ne vjerujemo u njihov hidrološki učinak, pa treba da to okušamo. Zar u nas nitko ne vidi, da se naše vode slivaju u plodnu nizinu srca otadžbine. Zar u nas nitko ne vidi, da nije svejedno što se radi sa šumskim tlom u perimetrima tih voda? Zar ćemo i mi da se ugledamo u one pustošnike istorije, koji su poništili šume po slivovima Jadranskoga i Egejskoga mora, što danas daju sliku golemog jada zemlje i čovjeka? Čemu hitnja današnjice, ako vjerujemo, da su za nama naraštaji, kojima treba dati da i oni živu ne samo od šume već i od plodnih nizina, koje zapravo šuma hrani. Tko da izbroji i naniže čitav niz pitanja, koja nam se ovaj čas prepliću mislima. Naša je želja bila, da samo neka od njih podvučemo i naglasimo, kako se ne bi uljuljali u san i nehaj, kako ne bi i mi izgledali kao da nemamo ni srca ni razumijevanja ni osjećaja odgovornosti za sve ono, što se danas dešava oko šume. Na pitanje kuda brodimo - . . teško je odgovoriti, jer su magle teške, brod već trošan a kormilu svi bliže nego stručnjaci. Kuda brodimo ... Ako nastavimo ovako, moći će naš brod polomljenih katarki, razdrtih jedara stići samo do ostrva Goleti i Krša. Tamo će biti masa zadovoljnih birača, pripitomljenih šumara, brižnih narodnih otaca — ali neće biti šume. Ako ovako produžimo, u drugoj će svesci knjige Stoljeće Šumarstva tek jedna mala čest govoriti o glasovitim našim šumama. Daleko veća biti će ona čest knjige, koja će prikazivati goleme zadatke oko zašumljavanja goleti i krša, uredjivanja bujica te o teškom radu i jadu. koji će čekati buduća pokoljenja. Ou allons nous ... L´auteur décrit les obstacles qui entravent le développement de l´économie et de l´exploitation forestiere en Iougoslavie. lîédaetion 0 |