DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1927 str. 20 <-- 20 --> PDF |
se industriji pomogne. Lani je bila situacija cjelokupne naše industrije, a pogotovo drvne, upravo očajna, pa je potrebno da se sa punim priznanjem istakne i naglasi, da je samo zaslugom naših novčanih zavoda došlo do sred jenja i sanacije teški h prilika , u kojima smo se nalazili. Novčani zavodi doprinjeli su velike žrtve, da spase situaciju, i to im je na sreću i uspjelo. Privatna inicijativa spriječila je dakle za vremena prvu i najveću opasnost. Ali time još nije rečeno, da je opasnost minula, i da je industrija stala opet na čvrste noge. Sada treba da priskoči država u pomoć i da podupre nastojanje novčanih zavoda, koji u spašavanju industrije i trgovine ne mogu da idu preko svojih sila, niti joj mogu pružiti uslove za dalnji opstanak. Država treba prije svega da snizi poreze, takse i razne javne daće. Država je i jedina, koja je kadra da reformira prinosni ključ za plaćanje općinskog nameta po industrijskim poduzećima. Današnje porezno breme sa bezbroj prireza i nameta ne može da podnosi privreda, koja već izdiše pod silnim teretima. A da situacija bude još teža, pridolaze svaki čas nova oporezovanja s retroaktivnom moći tako, da se na poduzeća svaljuju odjedared i sasvim neočekivano novi ogromni tereti za 4—5 godina unatrag. Seoske općine, koje imaju jaki oslon kod svih političkih stranaka, gledaju sa nasladom, kako ih uzdržaje industrija i trgovina, mjesto da se one same uzdržavaju. Ima općina, koje ubiru i po 1500% opć. nameta. Poduzeće, koje ima nesrećom svoje sjedište u takovoj općini, mora da propane. Istina je, da danas nije lako ni seljaku-zemljorađniku. Ali kako dolazi do toga industrija i trgovina da ona nosi sve terete autonomnih općina? Pred 20 godina cijepale su se općine po inicijativi tadanjih vlastodržaca, kojima je konveniralo da bude što više i što manjih općina. Radjeno je to iz dva razloga. Prvo, jer je sistem imao kroz to mnogo veći i bolji nadzor nad seljačkim pučanstvom, koje se počelo sve očitije dizati protiv tiranije tudjinskih vlastodržaca. Drugo, jer je vlada na taj način dobila više činovničkih i drugih ovisnih izbornika, što je prema tadanjem izbornom redu, gdje je u jednom srezu imalo pravo glasa po 100—200 osoba, a od tih je bila polovica činovnika, mnogo značilo. Ta perioda prošla je hvala bogu zauvijek, pa bi se možda danas moglo opet misliti na spajanje više općina u jednu. Na taj bi se način upravni troškovi općina znatno smanjili. Ako država poreze pravedno i jednako razdijeli, kao što se to očekuje od novoga zakona o izjednačenju poreza, bit će po svoj prilici industrija i trgovina unekoliko odterećena. Ali to još nije dosta. Država mora da poreze snizi! Tu će nam se sa svih strana đoviknuti, da to nije moguće, jer je država već i onako svoj budžet snizila do krajnih granica, provela je razne štednje, poimence reduciranjem činovništva, te ona ne može da snizuje dalje svoje prihode. Te tvrdnje ne stoje. Država niti znade gospodariti niti zna štediti, kao privatna inicijativa. Nasuprot, država se često razmeće narodnom imovinom. Nedavno je jedan bivši ministar za industriju i trgovinu, ožigosao državno gazdinstvo najoštrije, nazvavši ga najlošijim gazdinstvom, koje nauka u opreci sa trajnom mogućnošću produkcije naziva ukratko »Raubwirtschaft«. Teška je to optužba sa najkompetentnijega mjesta — ali nažalost nije daleka od istine. Predaleko bi 18 |