DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1927 str. 20     <-- 20 -->        PDF

se industriji pomogne. Lani je bila situacija cjelokupne naše industrije,
a pogotovo drvne, upravo očajna, pa je potrebno da se sa punim
priznanjem istakne i naglasi, da je samo zaslugom naših
novčanih zavoda došlo do sred jenja i sanacije teški
h prilika , u kojima smo se nalazili. Novčani zavodi doprinjeli
su velike žrtve, da spase situaciju, i to im je na sreću i uspjelo.


Privatna inicijativa spriječila je dakle za vremena prvu i najveću
opasnost. Ali time još nije rečeno, da je opasnost minula, i da je industrija
stala opet na čvrste noge. Sada treba da priskoči država u pomoć
i da podupre nastojanje novčanih zavoda, koji u spašavanju industrije
i trgovine ne mogu da idu preko svojih sila, niti joj mogu pružiti
uslove za dalnji opstanak.


Država treba prije svega da snizi poreze, takse i razne javne daće.
Država je i jedina, koja je kadra da reformira prinosni ključ za plaćanje
općinskog nameta po industrijskim poduzećima.


Današnje porezno breme sa bezbroj prireza i nameta ne može da
podnosi privreda, koja već izdiše pod silnim teretima. A da situacija
bude još teža, pridolaze svaki čas nova oporezovanja s retroaktivnom
moći tako, da se na poduzeća svaljuju odjedared i sasvim neočekivano
novi ogromni tereti za 4—5 godina unatrag. Seoske općine, koje imaju
jaki oslon kod svih političkih stranaka, gledaju sa nasladom, kako ih
uzdržaje industrija i trgovina, mjesto da se one same uzdržavaju. Ima
općina, koje ubiru i po 1500% opć. nameta. Poduzeće, koje ima nesrećom
svoje sjedište u takovoj općini, mora da propane. Istina je, da danas
nije lako ni seljaku-zemljorađniku. Ali kako dolazi do toga industrija
i trgovina da ona nosi sve terete autonomnih općina? Pred 20
godina cijepale su se općine po inicijativi tadanjih vlastodržaca, kojima
je konveniralo da bude što više i što manjih općina. Radjeno je to
iz dva razloga. Prvo, jer je sistem imao kroz to mnogo veći i bolji nadzor
nad seljačkim pučanstvom, koje se počelo sve očitije dizati protiv
tiranije tudjinskih vlastodržaca. Drugo, jer je vlada na taj način dobila
više činovničkih i drugih ovisnih izbornika, što je prema tadanjem
izbornom redu, gdje je u jednom srezu imalo pravo glasa po 100—200
osoba, a od tih je bila polovica činovnika, mnogo značilo. Ta perioda
prošla je hvala bogu zauvijek, pa bi se možda danas moglo opet misliti
na spajanje više općina u jednu. Na taj bi se način upravni troškovi
općina znatno smanjili.


Ako država poreze pravedno i jednako razdijeli, kao što se to očekuje
od novoga zakona o izjednačenju poreza, bit će po svoj prilici
industrija i trgovina unekoliko odterećena. Ali to još nije dosta. Država
mora da poreze snizi!


Tu će nam se sa svih strana đoviknuti, da to nije moguće, jer je
država već i onako svoj budžet snizila do krajnih granica, provela je
razne štednje, poimence reduciranjem činovništva, te ona ne može da
snizuje dalje svoje prihode.


Te tvrdnje ne stoje. Država niti znade gospodariti niti zna štediti,
kao privatna inicijativa. Nasuprot, država se često razmeće narodnom
imovinom. Nedavno je jedan bivši ministar za industriju i trgovinu,
ožigosao državno gazdinstvo najoštrije, nazvavši ga najlošijim
gazdinstvom, koje nauka u opreci sa trajnom mogućnošću produkcije
naziva ukratko »Raubwirtschaft«. Teška je to optužba sa najkompetentnijega
mjesta — ali nažalost nije daleka od istine. Predaleko bi


18