DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 42     <-- 42 -->        PDF

506 Ekskurzija studenata šumara zagrebačkog Univerziteta kroz Liku i Primorje


njihov otpor je nerazumljiv, jer proredjivanje ovih šuma je potrebno, da
stabla mogu ojačati, kako ih ne bi lomila i rušila bura.


Pored toga valjalo bi ove sastojine zamenjivati sa daleko vrednijom
crnikom , jer primorski bor nema osobite vrednosti radi svoje krhkosti,
dok je alepski bor još manje uporabiv za gradju radi svog krivudastog
oblika stabla, a da i ne govorimo o opasnosti od požara obadviju
vrsti drveća. Da je potrebno te borove iz tih šuma potiskivati, dokazom
je to, što privatnici u svojim šumama zamenjuju borove sa vrednijom
crnikom.


Budući da se ovlaštenici u velikoj meri ne služe svojim pravom seče
podredjenih vrsta drveća, to se one sve više šire, pa ih zato općina prodaje
za ž e ž e n j e vapna kao i za paljenje ugljena, koji je
od erica-e veoma dobar. Drvo se inače prodaje putem dražbe, a općina
predaje trgovcu izradjeno drvo u luci. Kao šumski radnici i kirijaši dolaze
u obzir domaći seljaci, koji za svoje troškove izrade i izvoza drva
dobivaju polovinu vrednosti prodajne cene izradjenog drveta u dotičnoj
luci.


Radi pomnjkanja vrbe stanovnici otoka upotrebljuju mirtu za ple tenje
košarica (trgačica), te vrši za ribu.


Na povratku iz ovih šuma spustismo se u plodnu dolinu zvanu Kampora,
koja se proteže duž celog otoka Raba. Valja istaći da su živice pojedinih
parcela u ovoj dolini na koijm uspevaju žita i vinogradi, zasadjena
iz tamariksa (t a m a r i . a f r i c a n a). Te su živice osobito guste
oko parcela, koje su bliže, i koje su nezaštićene od mora. To ima svoje
naročite uzroke. Vetar naime z a s o 1 j u j e vegetaciju, noseć;
sobom sitne kapljice morske vode i odlaže ih po čitavom otoku. Tom zasoljavanju
specijalno su izvrgnuta prema moru otvorena mesta tako,
da biljke izgledaju kao pepelom posute. Pošto je tamarix vrsta, koja podnosi
zasolavanje, to je u tu svrhu i sade po živicama, da služi kao zaštita
osetljivim kulturan1?..


Prešavši preko kamporskog polja vratismo se kroz redne vinograde
i maslinike u grad Rab, gde razgledasmo njegove znamenitosti i spomenike,
koji se tako reći nalaze na svakoj kući i koji podsećaju na slavnu
prošlost grada Raba.


Sutradan se teška srca rastadosmo sa ovim divnim otokom, koga možemo
sa ponosom nazvati rajem našega plavoga Jadrana, te zaplovismo
put Sušaka.


Do odlaska vlaka posetismo Reku i razgledasmo njeno pristanište,
razmišljavajući o sudbini ovoga grada.
Iz vlaka promatrasmo, kako se gubi slika golog Primorskog Krša,
prelazeći u Gorski Kotar, koji je svojim tamnim zelenilom jelovih šuma,