DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Pomiadjivanje naših hrastovih šuma je u opasnosti. zadaću u državnom šumskom gospodarstvu, nego li je tek uporaba njihove drvne mase, a jedna od tih zadaća je obskrbljivanje trga žirom. Mladih, približno dozrelih šuma imademo malo, no te, jer su sklopljene, rode žirom slabo i rijetko, n. pr. potpun urod u petrinjskoj šumi Kotar nije bio od god. 1912., dakle već punih 13 godina. Mi danas nemamo dovoljno žira od h r a s.t.a lužnjak a za svakogodišnje pošumljenje naših sječina, nastalih čistom sječom, i za pošumljenje sušenjem postradalih površina. To je činjenica, o kojoj treba da vode računa mjerodavni faktori, koji rukovode naše šumsko gospodarstvo. Velike površine osušenih i posječenih šuma ne mogu se danas pravovremeno valjano pošumiti, jer nema žira na tržištu. Da je tome tako, svjedoči činjenica, da neki šumoposjednici (i fakultetsko dobro Maksimir u Zagrebu) uzalud traže po nekoliko godina žir lužnjak, ne mogu ga kupiti niti od trgovaca, niti od većih sumoposjednika, jer ga ovi, — ukoliko žir urodi u njihovim šumama — i sami trebaju za pošumljenje svojih sječina, a eventualni ostatak kod boljeg uroda ne prodaje se (n. pr. kod imovnih općina) nego ostaje za žirovinu svinja. Žira lužnjaka nema na tržištu, a ukoliko ga je zadnjih godina bilo (jamačno od kradje) nije mnogo vrijedio, jer je bio loš (20 posto valjanosti), te pomiješan sa žirom: kitnjakom i cerom, a ipak vrlo skup, da je god. 1924. nabavljen iz Slavonije došao postavljeno na stanicu Sesvete Din. 3.30 po kilogramu. Tako skupi žir jedva može šumoposjednik upotrijebiti za sadnju, a ta skupoća je posljedica pomanjkanja žira. Dakle nestašica žira diktira nam danas u prvo m redu , da na neko vrijeme prestanemo uopće sa sječom starih hrastovih šuma i to tako dugo, dok se posječene ili posušene površine, koje se imaju iznova pošumiti, zaista i ne pošume. No uz nestašicu žira im« još drugih razloga, koji govore proti uobičajenoj goloj sječi starih hrastovih šuma uopće, a napose proti brzoj sječi na velikim površinama, kako se provode zadnjih godina (brodska i gradiška i. o., državni Prašnik, i t. d.), te umjetnom pošumljenju tih površina. Evo nekih od tih razloga. Uslijed katastrofalnih sušenja hrastovih šuma imaju danas šumoposjednici mnogo sušaca, koje ne mogu prodati iz jednostavnog razloga, jer se trgovcima nude na prodaju velike površine zdravih šuma. Priznajemo, da su suha i polusuha stabla mnogo manje podesna za trgovinu, nu mi vidimo, da se ipak i takova stabla izradjuju (Višnjički Bok), pa smo uvjereni, da bi naši šumoposjednici pravovremeno i bolje unovčili oboljela stabla, da se nije išlo na trg i sa zdravim šumama. Ovako šumopo |