DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Broj S. i 9. ..Šumarski List;´ Godina 50 Prof. dr. A. Petračić [Zagreb]: Pomladjivanje naših hrastovih šuma je u opasnosti. Vrlo su velike površine hrastovih (Quercus pedunculata) šuma, koje su zadnjih godina djelomice ili posvema uništene od zajedničkog djelovanja pepelnice i gusjenica. Neki šumoposjednici, kao n. pr. 11. banska imovna općina, lišeni su većeg dijela svojih hrastovih šuma, a ostali posjednici trpe takodjer ma: nju ili veću štetu. Namiče nam se pitanje, što će biti s površinama, na koji masu se stabla osušila. Dali će te površine biti opet pošumljene, ili će biti pretvorene u drugu vrst težadbe?To je vrlo važno pitanje, i to ne samo za pojedine šumoposjednike, nego i naše narodno-gospodarsko stanje uopće. Svakako se to pitanje mora uzeti odmah u pretres kod mjerodavnih faktora naše šumske uprave, i to iz slijedećih razloga. Mnoge površine postradalih šuma dobivaju veću vlagu i to ili radi povišene izdan-vode ili radi gornje vode, jer uslijed sušenja hrastova nema na tim površinama dovoljno (ili ih uopće nema) stabala, koja crpe i troše tu vlagu. Tako nastaje mokro tlo sa kiselim humusom. Takove bi se površine imale pošumiti, čim se stabla u većoj mjeri počnu sušiti i to u glavnom sa hrastom, brijestom, jasenom, grabom i topolom, dok druge vrsti drveća dolaze u obzir u manjoj mjeri. Ne smije se dopustiti, da se takove površine prepuste prirodi, da ih ona pošumi, kao što su to neke površine u blizini stanice Lekenik, koje daju nemilu sliku za svakoga putnika, a kamo li ne za šumara. Ako se takove površine odmah ne pošume, vrlo ih je teško i vrlo skupo kašnje pošumiti. Naročito je teško pošumljenje sa hrastom, koji na takovim površinama jedva uspijeva. A ipak kod pošumljenja takovih površina dolazi bez dvojbe u obzir hrast, barem sa 50 posto smjese sa drugim vrstama drveća, i to iz jednostavnog razloga, jer je to najvrijednija vrsta našega šumkog drveća. Nu odakle uzeti žir za ta pošumljenja? Starih hrastovih šuma, koje češće rode žirom, nestaje brzo i mi ih danas imamo već vrlo malo, jer ih nemilosrdno sječemo uslijed zahtjeva raznih interesenata. No te šume imaju danas da izvršuju mnogo važniju i |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Pomiadjivanje naših hrastovih šuma je u opasnosti. zadaću u državnom šumskom gospodarstvu, nego li je tek uporaba njihove drvne mase, a jedna od tih zadaća je obskrbljivanje trga žirom. Mladih, približno dozrelih šuma imademo malo, no te, jer su sklopljene, rode žirom slabo i rijetko, n. pr. potpun urod u petrinjskoj šumi Kotar nije bio od god. 1912., dakle već punih 13 godina. Mi danas nemamo dovoljno žira od h r a s.t.a lužnjak a za svakogodišnje pošumljenje naših sječina, nastalih čistom sječom, i za pošumljenje sušenjem postradalih površina. To je činjenica, o kojoj treba da vode računa mjerodavni faktori, koji rukovode naše šumsko gospodarstvo. Velike površine osušenih i posječenih šuma ne mogu se danas pravovremeno valjano pošumiti, jer nema žira na tržištu. Da je tome tako, svjedoči činjenica, da neki šumoposjednici (i fakultetsko dobro Maksimir u Zagrebu) uzalud traže po nekoliko godina žir lužnjak, ne mogu ga kupiti niti od trgovaca, niti od većih sumoposjednika, jer ga ovi, — ukoliko žir urodi u njihovim šumama — i sami trebaju za pošumljenje svojih sječina, a eventualni ostatak kod boljeg uroda ne prodaje se (n. pr. kod imovnih općina) nego ostaje za žirovinu svinja. Žira lužnjaka nema na tržištu, a ukoliko ga je zadnjih godina bilo (jamačno od kradje) nije mnogo vrijedio, jer je bio loš (20 posto valjanosti), te pomiješan sa žirom: kitnjakom i cerom, a ipak vrlo skup, da je god. 1924. nabavljen iz Slavonije došao postavljeno na stanicu Sesvete Din. 3.30 po kilogramu. Tako skupi žir jedva može šumoposjednik upotrijebiti za sadnju, a ta skupoća je posljedica pomanjkanja žira. Dakle nestašica žira diktira nam danas u prvo m redu , da na neko vrijeme prestanemo uopće sa sječom starih hrastovih šuma i to tako dugo, dok se posječene ili posušene površine, koje se imaju iznova pošumiti, zaista i ne pošume. No uz nestašicu žira im« još drugih razloga, koji govore proti uobičajenoj goloj sječi starih hrastovih šuma uopće, a napose proti brzoj sječi na velikim površinama, kako se provode zadnjih godina (brodska i gradiška i. o., državni Prašnik, i t. d.), te umjetnom pošumljenju tih površina. Evo nekih od tih razloga. Uslijed katastrofalnih sušenja hrastovih šuma imaju danas šumoposjednici mnogo sušaca, koje ne mogu prodati iz jednostavnog razloga, jer se trgovcima nude na prodaju velike površine zdravih šuma. Priznajemo, da su suha i polusuha stabla mnogo manje podesna za trgovinu, nu mi vidimo, da se ipak i takova stabla izradjuju (Višnjički Bok), pa smo uvjereni, da bi naši šumoposjednici pravovremeno i bolje unovčili oboljela stabla, da se nije išlo na trg i sa zdravim šumama. Ovako šumopo |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1926 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Pomladjivanje naših hrastovih šuma je-u opasnosti. sjednici oboljelih šuma imadu ne samo ogromne štete od osušenja šuma, nego i od toga, što se polusuha i suha stabla ne mogu pravovremeno iz šuma odstraniti, jer se ne mogu unovčiti. Od takovog postupka ne trpe goleme štete samo šumoposjednici, nego i cijelo državno šumsko gospodarstvo uopće. U oboljelim stablima, koja neprodana ostaju u šumi po nekoliko godina, legu se milijuni sitnih kukaca, koji onda napadaju i zdrava stabla istih ili susjednih šuma i. uništavaju ih. Dakle briga za brzom izradom i uporabom oboljelih šuma, nalaže nam u drugo m redu , da obustavimo veće sječe starih hrastovih šuma. Daljnji razlog za obustavu gol e sječ e starih hrastovih šuma su mjere, koje moramo poduzeti, da zaštitimo buduće mlade šume od ovakove katastrofe sušenja, kakovu imademo danas. Medju te mjere spada na prvom mjestu ona, da kod osnivanja i pomladjivanja šuma uzgojimo, namjesto čistih hrastovih šuma, mješovite sastojine hrasta, brijesta, jasena, graba, a to ćemo najbolje postići prirodnim pomladjivanjem starih sastojina. Na nekim nižim mjestima imalo bi se to prirodno pomladjivanje voditi uz dugačko pomladno vrijeme, da se dobiju sastojine donekle raznodobne na manjim površinama, sa kojima bi se po potrebi moglo gospodariti i prebornim putem. Naveli smo razloge, radi kojih držimo, da bi se godišnja sječa ono malo starih hrastovih šuma imala svesti n minimum. Težak grijeh pasti će na sve nas šumare, a naročito na odlučujuće faktore, ako ne uvidimo u pravo vrijeme, kakova odgovornost pada na nas pred potomstvom, ako će nam ono imati pravo doviknuti, da smo im. ne samo potrošili njihove šume (jer od šuma ima svaka generacija pravo rabiti samo godišnji prirast, a ne smije trošiti temeljnu drvnu glavnicu) nego da im nismo ni pošumili one površine, koje smo posjekli. Uspješan rad naših šumara zadnjih 50 godina na polju čuvanja i uzgajanja šuma. neka nam dade poticaj, da se i mi u njih ugledamo, da ostanemo šumari vrijedni toga imena. Le reboisement de nos chenaies est en danger. Fait remarquer Y auteur. Ce danger est cause par depërissance du chene, par pénurie de gland et par les coupes a blanc étoc. Rédaction. .. |