DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Nepotrošive šumske glavnice Prof. dr. Gjuro Nenadić [Zagreb]: Nepotrošive šumske glavnice.* U Šumarskom Listu od god. 1925. broj 9.—11. napisao je g. Ing. Andrija Perušić, direktor Ogulinske Imovne Općine članak »Krajišk e Imovn e 0 p ć i n e«, u kom izlaže svoje poglede na novo uredjivanje i gospodarenje sa šumama Imovnih Općina, a naročitim osvrtom na Brodsku Imovnu Općinu. Na neke poglede autora iznesene u tim člancima odvratio je stvarno g. Ing. Z. Turkalj u Narodnoj Šumi iz 1025. g. broj 48 i 49, te istakao nekoliko ispravnih konstatacija o glavnoj biti šumskog gospodarstva, koje stoje u protivnosti prema pogledima g. pisca. Namjera je autora bila lijepa i hvalevrijedna, da po svojoj snazi doprinese nešto boljem i naprednijem uredjivanju šuma Krajiških Imovnih Općina. Na ovaj dio rasprave pisca, koji se odnosi na uredjivanje šuma, odnosno na taksaciju uopće, a na eksistenciju »nepotrošivih glavnica-* kod Imovnih Općina napose, smatram potrebnim da o tom nešto rečero, jer pogledi, predloži i zakjučci autora u tom pitanju nisu ispravni. To rni je dužnost učiniti zato, što pisac svoju raspravu smatra naputkom za uredjivanje šuma B. I. O., davši joj širi publicitet time, što je kao posebna brošura izašla u knjižnici J. Š. U. Na tu raspravu autora osvrnuo se je u »Drvotršcu« od 10. studena 1925. i g. Divjak, inspektor u Ministarstvu Šuma i Rudnika, koji piščevo mišljenje o vanrednom prihodu usvaja i odobrava ovim riječima: »Smatrati ranije uživanje odspjelih sastoiina kao izvanredni prihod, bez sumnje je pogrješno, i čudnovato, da protiv toga dosad nije nitko ustao osim g. P.« Iz svih tih razloga smatram svojom dužnosti, da stvarno i objektivno na pravu mjeru svedem pisanje gospodina Perušića u ovom pitanju, jer bi se u protivnom slučaju mogli njegovi pogledi smatrati teoretski ispravnima. . * Mi smo donoseći raspravu Perušić „Krajiške Imovne Općine" posve jasno odredili cilj za kojim smo ´išli. „Krenuti ovo pitanje sa mrtve tačke, potaknuti njegovo javno raspravljanje." Mi smo taj cilj evo dosegli. U našem listu javila su se dosad gg. Matić, Agić, Nenadić. Daljnja dva članka već čekaju da dodju na red. Pitanje je krenuto sa mrtve tačke i o njemu se evo živo debatuie. Uredništvo. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Nepotrošive šumske glavnice Prije nego prijedjem na raspravu pitanja o teoretskoj ispravnosti? opstanka nepotrošivih šumskih glavnica uopće, a kod I. O. napose, — iznest ću nekoliko loših prijedloga i krivih zaključaka pisca iz oblasti ove nauke. Tako on na str. 505. veli: »Preporuča se, da se izadje iz uskoga kruga inače posve dobrih propisa o uredjivanju šuma K. 1. O , napustiti zastarjele metode uredjenja, a zavesti kombinovanu metodu sastojinskog gosodarenja ...« To je kontradkcija u jednoj rečenici, jer ako su prvi propisi o uredjenju šuma K. I. O. dobri, to ih ne treba napuštati, a najmanje je sretna preporuka, da se odmah u početku uvede sastojinsko gospodarenje koc5 K. I. O. Sastojinsko gospodarenje predstavlja najviši ideal naš; ono se vodi u financijalnoj ophodnji, kada zemljišna renta kulminira i kada postotak zrelosti sastojine postaje trajno manji od traženoga gospodarskog kamatnjaka. Put do sastojinskog gospodarenja u šumama K. I. O. vrlo je dugačak, a po mom mišljenju to je za nas zasada pjesma budućnosti. Uslovi za sastojinsko gospodarenje su ovi: potpuna izgradnja šumskih prometala i uspostava približno normalne množine i poredjaja dobnih razreda, postojanje u šumama najrentabilnije vrsti drveća i t. d. Sastojinsko gospodarenje vodi se u državnim šumama Saske, gdje je smreka kao najrentabilnija vrsta šumskog drveća osvojila malo ne sve tlo i po tisla iz gospodarenja najnerentabilniju vrst drva — bukvu, gdje su prometala tako gusto izgradjena, te gdje u velike razvijena industrija najtanji materijal prorede, pa čak i panjeve iskorištava u svoje svrhe Ne može se voditi sastojinsko gospodarenje u onim šumama, u kojima se zbog ogrijeva mora da uzgaja bukva i topola na zemljištu, koje je par excellence sposobno za hrast i jelu, a njihove vrijednosti stoje spram vrijednosti bukve i topole od prilike kao 1:3:5 . Sastojinsko gospodarenje uvest će se u šume K. I. O. najkasnije, jer su tu prilike po mišljenju pisca i onako do zla boga nesredjene, a treba prevaliti još dugačak put, dok se dodje do sredjenijih prilika u gospodarnju i čuvanju šuma, iz kojih mora iščeznuti šumska paša i šumska šteta, (a da i ne govorimo o opraštanju kazna za šumske štete!) Svaka uzvišena ideja u ljudskom životu prolazi trnovit put do svoga ostvarenja i uvedenja u život. Nema u prirodi skokova, nego se sve razvija svojim normalnim, prirodnim putem. Tako će i sastojinsko gospodarenje u naše šume doći svojim redovnim prirodnim putem, jer se ono ne da propisati naredjenjima vlasti ili možda uvesti novom gospodarskom osnovom, dok nisu za to ispunjeni gore spomenuti potrebni preduslovi |
| ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Nepotrošive šumske glavnice 30! Na str. 507. veli autor, da se »o konačnoj propasti šuma imovnih općina govori i piše već decenijama.« Ja taj pesimizam ne dijelim i ne znam, da se u tom pravcu kod nas piše o šumama Imovnih Općina, nego naprotiv tome tvrdim, da su šume Imovnih Općina u cjelini sovjoj ljepše i vrednije od mnogih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji, pa i od onih državnih, za kojih uzgajanje i njegovanje nije tudjinska madžarska vlada dosta trošila. Kao primjer za to ističem ovdje, da je za madžarske vlade šef zagrebačke direkcije šuma prigodom kontrole na terenu inspektoru ministarstva iz Budimpešte mladu šumu .. banske imovne općine htio prikazati kao svojinu države, šio je lugar odmah porekao. Mlade šume Imovnih Općina u cjelini su svojoj živ dokaz za to, da je u nas u nedavnoj prošlosti bilo šumara, koji su potpuno vladali šumarskom naukom i sa svog visokog položaja intenzivno utjecali na racionalno uzgajanje šuma krajiških Imovnih Općina. Na str. 509, veli pisac ovo: »Zadojeni njemačkim šumarstvom nesvijesni sprječavali smo pogdjekad pašu, gdje i nije trebalo. Smetala nam je u otvorenoj šumi stopa govečeta, jer se pritiskom smanjuje produktivnost tla.« Teško je reći, što znači ova rekriminacija g. P. na prošlost našu i na utjecaj njemačke šumarske nauke na naše prilike. Prije svega valja ispraviti gornju konstataciju autora i reći, da njemačka šumarska nauka ne uči samo to, da se šteta u šumama od goveda sastoji u smanjenju produktivnosti tla zbog gaženja blaga. Šteta od paše blaga daleko je veća. Ona se sastoji u odgrizanju lišća, pupova i izbojaka mladih šumskih biljki. Nijemci, kao i svi drugi napredniji narodi na polju šumskog gospodarstva spravno vele, da se šumska paša i racionalno šumsko gospodarstvo medjusobno isključuju. Oni se medjusobno1 slažu kao vatra i voda. Po mom mišljenju dobro smo radili, ako smo što više suzbijali šumsku pašu, jer je ona narodu više od štete nego od kor;sf< U buduće mora se šumska paša još jače suzbijati i narod siliti na naprednije sta.jsko gospodarenje uz što veću proizvodnju krmnog bilja, a po tom i djubra. Naš seljak mora već jednom doći do spoznaje, da množina njegove stoke mora stajati u nekom razmjeru sa površinom obradjene zemlje: oranica i livada, a ne da i dalje vodi brigu, kako će što više tjerati svoje blago u šumske -branjevine, u kojima raste bujna trava. Na str. 559. autor veli: »Ophodnju u visokim šumama za finansijskogospodarenje odrediti sa 120—140 godina, a za proizvodnju seoske g rad je sa 80 g. U matičnim šumama, dakle u krajiškom području, u koliko to dozvoljava trajno ušumljenje i pomanjkanje gradjevnog drveta, treba izdvojiti posebne objekte za čisto finansijsko ili bolje reći špekula^ tivno gospodarenje i za rezerve (za slučaj glada, povodnje). Qve bi šume |
| ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Nepotrošive šumske glavnice činile posebne gospodarske jedinice, da se iz njih pokrivaju opće potrebe čitave imovne općine«. Ophodnja za šume hrastove visokog uzgoja od 120—140 godina jest tinaneijalna, pa je zato dobra. Ali osnivati hrastove šume za proizvodnju seoske gradje i s njima gospodarati u 80-godišnoj ophodnji, štetno je i nepotrebno, jer se hrastova gradja u tu svrhu mora namaknuti proredjivanjem šuma odnosno kupovanjem mekanog drveta, čamovine, izvan teritorija Imov. Općine. Financijalni efekat je jasan, jer hrastove sastojine na tamošnjem zemljištu u 80- godini postizavaju debljinu od 30—40 cm, a u toj debljini postizavaju one i kulminaciju svoga kvantitativnoga prirasta, dok njihov kvalitativni prirast sve više raste. Prihodna vrijednost ovakovih sastojina u toj dobi daleko je veća od vrijednosti njenog sječivog prihoda. Sjeći hrastove sastojine u toj dobi, u dobi napona vrijednosti prirasta, bilo bi štetno isto onako, kao kad bi napredan seljak mladu dobru kravu muzaru prodao mesaru. Dalje pisac kaže za financijalno gospodarenje da je spekulativno, što podvlači i dalje na više mjesta ponavlja. Teško je pogoditi, što tim´ riječima želi autor označiti. Pojam iinancijalnog gospodarenja mora da mu je jasan, pa zašto taj jasni i idealni pojam svih naših čežnja i želja u šumskom gospodarstvu nazivati spekulativnim? Taj izia^. je nesretno 1zabran i takova oznaka za šumsko gospodarenje može da škodi ugivdu naše nauke, koja je dio egzaktnih prirodnih nauka. Za financijalno gospodarenje sa našim šumama reći da je spekulativno, posve je krivo, jer u šumskom gospodarstvu nema mjesta špekulacijama, nego se ono mora voditi po vječnim zakonima prirode, na osnovi matematike i zakona nacionalne ekonomije. Mogao bi još i dalje iznositi sličnih nezgodnih piščevih oznaka iz oblasti ove nauke, ali to ostavljam na stranu, nego prelazim na osnovno pitanje ove rasprave: na nepotrošive gavnice Imovnih Općina, kojima autor poriče pravni i moralni osnov za opstanak. Ali doneke teoretski ipak opravdava pisac njihov opstanak, jer na str. 561. vel´i: »I ako je za stare hrastike iz uredjajnih razloga, a s obzirom na buduće uredjenje šuma neuputno, da se izdvoje i za njih sastavi ´edna posebna gospodarska jedinica, ipak nema opravdane zapreke, da se obuhvate kao jedinstveni uporabni objekti i po nalazu o vrijednosti i izdržljivosti stvori pro ctomo osnova o iskorišćivanju onih jedinica, u kojima se pojedine stare hrastove šume još nalaze«. I u ovom svom mišljenju upao je pisac u kontradikciju. U početku ističe, da je iz uredjajnih razloga neuputno stare hrastike izdvajati od ostalih sastojina. a dalje dopušta, da »nema opravdane zapreke, da se obuhvate kao jedinstveni uporabni objekat«. Ispravno je ovo drugo, što veli |
| ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Nepotrošive šumske glavnice 303 g. P., i stare hrastike od 200—300 godina valja zaista smatrati »jedinstvenim uporabnim objektom«, jer su ih stoljeća odnjegovala, naši predji sačuvali i današnjoj generaciji u amanet ostavili s nepisanim, ali samom po sebi razumljivim testamentom, da ih ne samo za sebe dobro vpotrebi, nego i za potomstvo svoje od njihove velike vrijednosti barem nešto ostavi. Stari slavonski hrastici imadu obilježje prirodnih dobara od neobično velike vrijednosti, ali kratke trajnosti. A zbog te njihove kratke trajnosti ali velike vrijednosti, moralna je dužnost sadanje generacije, da od njihove velike vrijednosti nešto malo odvoji i za poznije generacije svoje ostavi. Dobro opaža autor na str. 505., kad veli: »Za uredjenje šuma imovnih općina nemamo uzora na strani ni kod kuće«. Nadovezujući na ovo što pisac kaže, mogu reći, da bi Nijemci, kad bi imali ovako velike organizacije svoga naroda na prostranoj površini i kad bi raspolagali sa tako velikim kapitalom starih hrastovih šuma, kao što raspolaže Brodska Im. Općina, sigurno od te velike vrijednosti odvojili jedan dio i osnovali zaklade za vječna vremna u korist svojih budućih generacija. Držim, da ne bi oni na dugo i široko raspravljali o suvisnosti takovih zaklada, koje rasprave, kao ova g. P., mogu da pogoduju sadanjoj generaciji u neograničenom uživanju tako velikih i vrijednih dobara, kao što su stare hrastove šume. Poznata je istina, da pravoužitnicima Imovnih Općina i zemlješnih zajednica nije nikada dosta drva, jer ga raionalno ne troše i zbog toga oni sve više traže, da se njima što više doznačuje drva u njihovim šumama, dok bezbrižno budućim svojim generacijama prepuštaju, da za sebe brigu brinu za potrebno drvo. kako najbolje znaju i umiju. U narodu našem moramo uzgajati smisao, da se štedi drvo, jer je štednja uopće prvi uslov našega kulturnoga i materijalnoga napretka . Poznata je činjenica, da je glavna značajka kulturnih naroda štedljivost, koja se ubraja u njihovu prvu vrlinu. Ekstenzivno gospodarenje je jednako rasipanju, a intenzivno gospodarenje je obilježje štednje. O gospodarskoj karakteristici tih starih hrastika izražava se na str. 561. g. P. ovako: »Obratno, skraćeno uporabno doba zbog starosti i slabije kvalitete i teže izdržljivosti neke hrastove šume neka se kao predhvat užije na račun budućega gospodarskog razdoblja«. Kako vidimo, autor govori o skraćenom uporabnom dobu za stare hrastike. Pa kada bi se u ovom smislu moglo govoriti »o skraćenom uporabnom dobu«, logično iz toga slijedi, da za te hrastike mora da postoji i nekakovo normalno uporabno doba. Dalje, ja držim, da se kod starih hrastika ne može teoretski govoriti o »skraćenom« ili «neskraće |
| ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 10 <-- 10 --> PDF |
o04 Nepotrošive šumske glavnice nom« uporabnom razdoblju. Vrijeme trajanja sječe starih hrastika zavisi jedino o njihovoj fizičkoj starosti i brzini njihovog propadanja. A da je dobro i korisno stare hrastike pustiti da živu do skrajne granice njihove fizičke mogućnosti, najbolji je dokaz to, što je zadnjih decenija čije na hrastovom drvu neprestano rasla. Prema gore izloženom, mišljenje piščevo o gospodarskoj osebini starih hrastika stoji u diametralnoj opreci s osnovnim pojmovima nauke o uredjivanju šuma, jer oni s mladim hrastovim sastojinama ne čine gospodarske cjeline u smislu nauke o uredjivanju šuma. Nauka o uredjivanju šuma principijelno ne pozna predhvata, a ako ga u konkretnom slučaju iznimno dopušta, važi to samo za one sastojine, koje će uskoro doći do sječe, dakle za dozrijevajuće sastojine (angehend haubare Bestânde). Fizička starost starih slavonskih hrastika 2—3 puta je veća od financijalne ophodnje od 120—140 godina, u kojoj će se sjeći sadanje mlade šume Brodske Imovne Općine. Kako smo gore rekli, izmedju sadanjih mladih sastojina i prestarih hrastika nema potrebne gospodarske veze ili kontinuiteta, one zajednički ne predstavljaju gospodarske cjeline od skupa sastojina, za koje valja da se sastavi zajednička gospodarska osnova. Razlika izmedju sadanjih prestarih hrastika i budućih 140-godišnjih sastojina, vidi se po broju stabala na jedinici površine. Po prihodnim tablicama za hrast u 140-toj godini mora biti stabala 80 do 100 po jutru, dok danas starih hrastovih stabala kod Brod. I. O. ima jedva 20 po jutru. Još je veća razlika izmedju njih po vrijednosti. Debljina prestarih hrastova kreće se od 80—100 cm i više, većinom 80 do 120 cm, prosječno 90 do 110 cm promjera u prsnoj visini, dok debljina financijalno zrelih hrastovih stabala u 140-godišnjoj ophodnji iznosi 50—60 cm. Budući da vrijednost hrastovih stabala proporcionalno raste po debljini, to je očita razlika u vrijednosti izmedju sadanjih debelih prestarih hrastovih stabala i budućih tanjih stabala, koja će se uzgojiti u 140-godišnjoj ophodnji. Ukratko: po svojoj konstituciji prestari hrastici i mlade sastojine medjusobno nemaju ništa zajedničkoga doli imena. Zbog svega toga držim ispravnim, da se prestari hrastici smatraju zasebnim gospodarskim objektom, da se s njima zasebno i nezavisno od mladih sastojina gospodari. Za kontinuitet njihova gospodarenja mora biti odlučna smo njihova fizička starost i propadanje, a nikako »skraćeno uporabno doba«. Pa zbog svega toga ne valja na njih primjenjivati pojam predhvata na »račun budućeg gospodarskog razdoblja«, kako to želi g- P. Još valja ispraviti konstataciju autorovu, str. 563., da »vrijednost starih hrastika ne raste«, dok na str. 636. obratno tvrdi: »Znamo i to,;da je slavonska hrastovina sve skuplje drvo«. i .: |
| ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Nepotrošive šumske glavnice Prirast vrijednosti sastojine čine tri njena prirasta: kvantitativni, kvalitativni i prirast skupoće (bolje porast cijene drvu). Prva dva prirasta za stare hrastike ne dolaze u obzir, nego je za njih od važnosti samo treći prirast skupoće (Teuerungszuwachs). Mi do sada žalibože nemamo rasprave, koja bi tabelarno i grafički prikazala rastenje cijena hrastovom drvu u zadnja 3 do 4 decenija. Znamo samo to, da cijena hrastovom drvu raste, ali kako, to ne znamo. Kada bi i to znali, uvjeren sam, da bi došli do mnogih korisnih zaključaka u pogledu valjanog gospodarenja sa hrastovim šumama. Za hrastovo se drvo može sigurno reći, da će mu cijena i u buduće rasti, kao što uopće po zakonima nacionalne ekonomije raste cijena rijetkim i skupocjenim dobrima (na primjer zlatu) Sudeći po brzini sječe starih hrastovih šuma, čini se, da se u nas ovaj nacionalno-ekonomski zakon dosta ne uvažuje. To je velika greška i šteta, a još je gore štetnije pisati i dokazivati, da u bržoj sječi starih šuma leži spas kako drvne industrije tako i naše valute (!), kako su to neki stručnjaci pisali. No ipak ima nešto, u čemu se slažem sa mišljenjem g. P. Naime autor kritikujući staru gospodarsku osnovu za šume B. I. O. (1905.), ispravno ističe, da nije valjalo po Hartigovoj metodi izračunavati etat hrastovih šuma nadjeljivajući sve periode sa jednakim drvnim masama od starih i mladih sastojina. Po toj osnovi iznosi etat na redovitom prihodu 82.692 nr, a na vanrednom prihodu 57.527 m,3. Taj vanredni prihod nastao je abog skraćenog uporabnog vremena prestarih hrastika (za bolje sastojine 40 godina, za slabije 20 godina). Iz toga vanrednog prihoda nastala je poslije nepotrošiva glavnica, koja je krajem godine 1917. iznosila 36,500.000 zlatnih kruna. Za tu ogromnu glavnicu veli g. P. na str. 631. ovo: »Sastojala se je dijelom iz domaćih, dijelom iz austro-ugarskih vrijednosnih papira. Tadašnje domaće zlatne krune pretvorio je rat godine 1919. u papirnate po prilici 70 puta manje vrijedne od zlatnih. Danas se na te papire primaju kamati u papirnatim Dinarima, koji su isto tako mnogo manje vrijedni od zlatnih Dinara. Austro-ugrski vrijednosni papiri sastoje se većinom iz obeznica ratnih zajmova. Ovi papiri danas nose samo oko 27.000 Dinara. Kamati vrijednosnih papira, koliko sam upućen, imali bi iznositi po predratnom računu do 600.000 zlatnih ili današnjih 42,000.000 Kruna. Koliki će još biti dobitak na ovim papirima, utvrdit će se riješenjem ovoga pitanja medjunarodnim pravnim putem u koliko ono ne dodje na riješenje reparacionoj komisiji. Za Brod. Im. Općinu je odlučeno, da već sedmu godinu ne računa sa nepotrošnom šumskom glavnicom«. | U ovoj konstataciji zbog sudbine tih glavnica jest glavni otpor piščev protiv vantrednog prihoda, a po ovom i protiv neptrošive šumske |
| ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Nepotrošive šumske glavnice glavnice, koja je zbog rata propala. Ja ne vidim opravdanog razloga rekriminirati čine bilo pojedinih zvaničnih lica, bilo korporacija za njihova djelovanja ove vrste učinjena za rata, kad se zna, da se je tako moralo činiti pod pritiskom jedne velike sile, pa i uz cijenu života. Još manje držim opravdanim tužiti se danas i na to, što Brod. Im. Općina »prima kamate u papirnatim Dinarima, koji su isto tako mnogo manje vrijedni od zlatnih Dinara«. Dužnost je sviju nas, da sve svoje snage uložimo oko što boljeg uredjivanja naših šuma, da što bolje iskoristimo ono, što imamo, a da ne rekriminJiramo prošlost, jer od toga nema nitko koristi. Stečena sloboda, te naše narodno i državno ujednjenje ne da se mjeriti ni sa milijardama zlatnih kruna! Po mom mišljenju ovakove rasprave mogu samo da smetaju dobroj upravi Imovnih Općina, koju je danas zbog poratnog mentaliteta pravo«žitnika vrlo teško dobro voditi. Prava je vještina biti danas dobar šef Imovne Općine, koji muku muči brineći se za buduće generacije, te koji ne vodi računa samo o tom, da se zadovolje želje sadanjih uživaoca, pa bilo to i na račun poznijih pokoljenja. Poricati pravnu egzistenciju vanrednog prihoda zbog propasti nepotrošive glavnice za vrijeme rata, čini mi se, da je to slično onom: zbog Petra mrzi sv. Petra. O egzistenciji vanrednog prihoda veli autor na str. 631. ovo: »Ne stoji računanje sa vanrednim užitkom u financijskom gospodarenju: ne postoje vanredni užici ni nepotrošna glavnica, već se radi o predhvatu«. To je mišljenje iz osnova pogrješno. U financijskom pogledu iskorištavanja šuma postoji vanredni prihod u punoj svojoj mjeri. Ta to proizlazi iz pojma definicije vanrednog prihoda, koji nastaje: ako je zbiljni etat veći od normalnog zbog suviška prezrelih starih sastojina; ako se ophodnja skraćuje, zbog čega je zbiljna drvna zaliha veća od normalne: ako se visoki šumski uzgoj pretvara u srednji ili niski itd. A zar ne siječe danas Brod. I. O. prestare sastojine, koje reprezentiraju veliku vrijednost i to daleko veću od vrijednosti normalnih sastojina koje se uzgajaju u 140-godišnjoj financijalnoj ophodnji? U toj razlici vrijednosti postoji i te kako vanredni prihod, a o prethvatu tu nema ni govora, jer se predhvat može principijelno da odnosi samo na sastojine, koje bi u uredjenoj šumi došle na red za sječu u najbližoj budućnosti. Dalje autor na str. 632. veli: »Moje je mišljenje, da ranija sječa prezrelih šuma kod Imovnih Općina nije vanredni užitak, već prethvat, a logično poslije toga osporavam nepotrošnost glavnice, nastale takovim vanrednim užitkom. Gospoda profesori šumarstva bolje će znati, da li je kodifikovanje ovako neispravnog shvaćanja odgovaralo i šumarskoj nauci onoga vremena«. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Nepotrošive šumske glavnice 307 . Općenito je poznato1, da je zakon o imovnim općinama dobar, te ga j sam pisac na više mjesta hvali. Ljudi, koji su taj zakon stvarali, bili su dobri šumarski stručnjaci onoga doba (M. Durst), te su vladali potpuno naukom o uredjivanju šuma, što je dokaz, da su u zakon o Imovnim Općinama uvrstili ustanovu o vanrednom prihodu, koji je bitni uslov za pravilno i pravedno uživanje abnormalnih šuma (gdje stare sastojine prevladjuju), a što nauka o uredjivanju šuma unosi u svoja osnovna pravila. Pa i zakon od godine 1894. i odnosni naputak za sastanak gospodarskih osnova za šume, koje stoje pod osobitim javnim nadzorom, pozna vanredni prihod i primjerom ga obračunava. Ispravna je ustanova zakona u Imovnim Općinama, koja odredjuie, da se »ranija sječa starih hrastovih šuma smatra izvanrednim prihodom (ausserordentliche Holznutzung) za razliku od redovnog potrajnog užitka «. To je ispravno ne samo sa zakonskog, nego i teoretskog gledišta nauke o uredjivanju šuma, koja ovakove objekte principijelno izlučuje i zasebno ih u njihovoj gospodarskoj funkciji prosudjuje dajući im time neko izvanredno značenje i poklanja im vanrednu pažnju. U nauci o uredovanju šuma poznate su rezerve, pa ćemo u jednom od narednih brojeva o tim rezervama nešto više reći. Toliko neka bude rečeno o tom vanrednom prihodu sa zakonskog i teoretskog gledišta nauke o uredjivanju šuma, a sada ću nešto reći o provadjanju i računanju toga vanrednog prihoda u praksi. Budući da sam službovao kod Petrovaradinske Imovne Općine, to su mi prilike njenih starih šuma prilično dobro poznate, a te su prilike u cijelosti jednake onima kod Brod. I. O. U uredjajnom zapisniku gospodarske osnove, koju je godine 1903. sastavio tadašnji nadšumar-taksator g. Jovo Metlaš uz savjet zaslužnog šefa ove Imovne Općine pck. Pavla Barišića, a koju je osnovu odobrila bivša hrvatska vlada, sadržan je obračun vanrednog prihoda za stare hrastove šume Morovićke i Bosutske šumarije. U tom uredjajnom zapisniku izmedju ostaloga stoji ovo: »Po zakonu od 11. VII. 1891. o Imovnim Opštinama (§ 24^28 nap. A, te po § 40. nap. B), može u šumama biti vanrednog užitka u dva slučaja: a) ako je zbiljna zaliha veća od normalne, pa se prema tomu više siječe, nego što bi se inače sjeklo; b) ako je, zbiljna zaliha jednaka ili manja od normalne, ali se mora sjeći preko etata zbog prestarjelosti najstarijih sastojina. ad a) Ovakovi visci ne nastaju u kratkom vremenu, nego u dugom nizu godina, pa ako su ostali kao baština iza prijašnjih generacija, pravedno je, da kamate te baštine uživa i sadanja i buduća generacija. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Nepotrošive šumske glavnice ad b) Zakon prdvidja da vanredni užitak može biti i onda, ako je drvna aliha jednaka ili manja od normalne. Ovo nastaje onda, ako ima takovih sastojina, koje se radi svoje trošnosti ne mogu dulje vremena držati, pa se siječe više, nego što to potrajni prihod iznaša. Sve ono dakle, što se preko potrajnog prihoda siječe, jest sječa glavnice, a to se nikako ne smjie potrošiti, nego se ima unovčiti, i utržak kao nuždom u novac pretvoreni dio šumske glavnice za sva vremena ka pitalizirati«. Konstatujući to g. Metlaš u svome operatu dodaje odmah ovo : »Ovo jasno zakonsko odredjenje ne stoji doduše u suglasju sa teorijom, po kojoj bi se taj, u novac pretvoreni dio šumske glavnice smio potrošiti u ono doba, kada se uslijed nezrelosti sastojina bude sjeklo manje, nego što to redoviti prihod iznaša ili makar u ono doba, kada se šumska glavnica uslijed tih sječa, koje su manje od redovitih, u naravi nadopuni do normale «. Ako bi se dakle i moglo osporiti, da se u novac pretvoreni dio šumske glavnice, a to je svakako vanredni užitak, ima ostaviti kao nepotrošiva glavnica za »sva vremena«, neosporno je. a i potrebno je, da ga treba sačuvati makar do onog vremena, koje g. Metlaš označuje. U ovom propisu za uživanje starih hrastika Petrovaradinske I. O. sadržan je po mom mišjenju i naputak za uživanje starih hrastika Brodske Imovne Općine. Kod toga valja istaći, da su na čelu taksacije šuma Petrovar. Im Općine bili odlični šumarski stručnjaci pok. Pavle Barišić i g. Jovo Metlaš, bivši direktor šuma zagrebačke direkcije, koji su kroz decenije intenzivno promatrali fizičko propadanje starih hrastovih sastojina, te došli do zaključka, da propadanje starih hrastika nije tako naglo, da bi to tražilo njihovu bržu sječu. U gospodarskoj osnovi za stare hrastike gore spomenutih šumarija uveli su znatno dulje vrijeme za sječu starih hrastika, koje bi imalo trajati do 1950. g., a koliko znam, taj je rok još više produžen. Zahvaljujući radu ovih svojih zaslužnih činovnika, a kasnije šefova, došla je Petrovarad. Imov. Opć. u srećniji položaj, da će svoje hrastove dulje sjeći od Brod. Imov. Opć. Služeći kasnije u šumarskom odsjeku bivše hrvatske vlade, imao sam priliku da uz vrlo dobrog šumarskog stručnjaka i prerano umrlog Andriju Borošića saradjujem kod obračunavanja vanrednog prihoda za prestare šume Brod. i Petrovaradinske Im. Opć. Kod toga se računalo po zakonu vrlo savjesno i oprezno sa tendencijom, da se za buduće generacije od ovih prestarih šuma što više odvoji i korisno uloži. Razlozi su bili jaki, a tendencija plemenita, a što su poslije toga veliki svjetski dogadjaji to izmijenili, ne može,se ništa u zlo upisati onma, ko i su tako |
| ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Nepotrošive šumske glavnice radili, jer su radili po zakonu i u najplemenitijoj namjeri za budućnost svog naroda. Tadašnji šei šumarskog odsjeka Ferdo Zikmundovsky imao je vrlinu, da je zaveo štednju u upravi Imovnih Općina, pa su njegovim nastojanjem rasle potrošive i nepotrošive glavnice imovnih općina iz godine u godinu. To je činjenica, koja se mora priznati i ovom čovjeku u zaslugu upisati. On Je zaveo i disciplinu u upravi imovnih Općna, koja je prije njega (do 1890.) ´bila slabo poznata. U bivšem šumarskom odsjeku hrvatske vlade bilo je šumara, koji su teoretski bili temlejito obrazovani, te im je teoretska ispravnost o postanku vanednog prihoda bila jasna i uvjerljiva. Po mom mišljenju nije g. P. svojom raspravom ništa otkrio time, što negira egzistenciju vanrednog prihoda i n^potrošnih šumskih glavnica. Naprotiv ja držim, da je autor svojom raspravom u današnje doba, u doba »Umwertung aller Werte« znatno naškodio potrebnoj štednji današnje generacije i da je time oslabio njenu brigu za bolju budućnost svoga potomstva. Preka je potreba da današnja generacija plaća neku taksu za drvo i šumske prihode. Nema više davanja drva, paše i žira badava. Danas su nastale nove prilike u životu pravoužitnika Imovnih Općina, pa se o tim novim prilikama mora voditi računa u pravcu uzdržavanja starih suma i odvajanja što većeg dijela njihove vrijednosti za buduće generacije. Materijalno blagostanje u novoj i proširenoj našoj državi mnogo je bolje, nego što je prije bilo pod neprijateljem, a osobito* u doba osnivanja imovnih Općina, pa zbog toga ne će narodu biti teško, da plaća izvjesnu taksu za prihode šuma, kako bi se od starih hrastika mogao odvojiti što veći dio za njihovo potomstvo, odnosno za korisne investicije. U argumentaciji svog gledišta protiv vanrednog prihoda i nepotrošive glavnice g. P. uzima za temelj svoga dokazivanja zmljište, kao jedini i ispravni kapital šumskog gospodarstva (str. 633.), koju argumentaciju i g. Divjak usvaja i na široko u »Drvotržcu« obrazlaže. Tretirajući dakle pitanje, dali »predhvat« ili »vanredni užitak« g. D. čini istu grešku kao i g. P. jedino je ispravna tvrdnja g. D., da ta glavnica ne bi trebala biti »nepotrošiva za sva vremena«. Da je g. D. bio poznat spomenuti operat g. Metliša još od prije 23. godine i stručni šumarski rad vlade u Zagrebu, ne bi sigurno tvrdio, da je g. P. prvi počeo raspravljati o ovom važnom pitanju. Da autor dokaže ispravnost svoga mišljenja, da je zemljište glavni kapital u šumskom gospodarstvu, uporedjuje on to sa zemljištem u poljoprivredi. To on obrazlaže ovako: »Stvarno uzeto, stabla dakle plodovi zemlie, koja se posijeku prije sječnog reda bilo iz kojih razloga (prezrelost, bolest, pretvorba tla u drugu vrst kulture itd.) ne mogu predstavljati pravu šumsku glavnicu, već dobiveni novac za posječena stabla ima |
| ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Nepotroši.ve šumske glavnice svoju posebnu i pravnu i gospodarsku narav. Takva se stabla napose ne mogu smatrati nepotrošnom šumskom glavnicom, jer novac dobiven oc! plodova zemlje jest po svoj prirodi potrošiv«. Prije svega valja ispraviti gornje mišljenje g. P., da je u potrajnom šum. gospodarstvu, koje ovdje dolazi u obzir, zemljište glavni i jedini kapital. Kod prekidnog gospodarenaj (aussetzender Betrieb) u smislu nauke šumske statike jest zemljište jedini produktivni kapital, ne uzimajuć; u obzir troškove uprave i čuvanja, te kulturne troškove. Naprotiv tomu kod potrajnog godšnjeg gospodarenja (Nachhaltsbetrieb), osim zemljišta jest postojeća drvna masa, osobito ako potiče od starih sastojina, glavni šumski kapital, koji je daleko važniji i vrijedniji od kapitala zemljišta. U zreloj šumi otpada na vrijednost drvne mase 80% i više, dok na vrijednost zemljišta otpada jedva 20% od sveukupne vrijednosti šume. Da je tomu tako, dokazom je činjenica, što se gospodarske osnove sastavljaju u prvom redu zbog procjene mase sastojina i zbog uredjenja uživanja glavnog kapitala šume — drva, a tek u drugom redu dolazi u obzir kapital zemljišta, komu pomoću osnove valja uzdržavati njegovu plodnost. Da se ovo ne bi krivo shvatilo, ističem, da proizvodna snaga šumskog tla u velike zavisi o dobrom gospodarenju sa šumom. Ta snaga može rasti i padati, već prema tomu, dali se sa šumom dobro gospodari ili ne. Po tom dobrota zemljišta nije samo zadani faktor prirode, nego je ona zavisna o načinu gospodarenja sa šumom. Od godišnjeg etata uredjene normalne šume ide od prilike 80% na m;- tu drvne mase, a 20% na rentu zemljišta. Tehnika gospodarenja i principi, po kojima se poljoprivreda vodi, ne mogu se nikako primjeniti na šumsko gospodarstvo. Kapitali u šumskom gospodarstvu imaju sasvim drugo gospodarsko značenje od kapitala u poljoprivredi. U poljoprivredi ne postoje oštre razlike u vrstima kapitala kao u šumarstvu. Tako na primjer stoka ekonoma nije u svojoj gospodarskoj funkciji kongruentna sastojinama u šumi. Stoka sa zemljištem ekonoma u poljoprivredi čini jedan zajednički kapital; ona se u gospodarskom smislu ne može od zemljišta ogvojiti, ona se je s njime srasla i čini sa zemljištem gospodarsku cjelinu. Bez snage stoke ne može ekonom zemljište obraditi, bez djubra stoke ne može zemlja razne plodove radjati itd. Posve je drugačije sa drvnom masom sastojina u šumskom gospodarstvu. Drvna masa sastojina u šumskom gospodarstvu predstavlja jedan zaseban kapital, koga nauka o uredjivanju šuma i šumarska statistika zasebno prosudjuju priznavajući kapitalu drvne mase daleko veću vrijednost i dajući masi veću važnost nego kapitalu zemljišta. Da se iz šume može potrajno dobivati godišnji prihod, potrebno je da u šumi ima sastojina od (1-u) godina starih. Sve te sastojine zajedno predstavljaju |
| ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Nepotrošive šumske glavnice jedan kapital, koji se u šumi morao kroz decenije i decenije stvarati, a baš ta duljina vremena u stvaranju mase u ekonomskom pogledu predstavlja trošak odnosno kapital, koji se morao nabaviti. Drvna masa najstrijeg dobncg razreda nije ništa drugo nego suma svih godišnjih tečajnih priraštaja sastojina od (1-u) godinu starih, koji priraštaj predstavlja godišnji prihod šume. Iz svega gore rečenog slijedi, da nije dobra gornja argumentacija piščeva protiv vanrednog prihoda odnosno nepotrošivih glavnica Imovnih Općina, što on zemljište uzima kao glavni i jedini kapital šumskog gospodarstva. Iz te krive pretpostavke izveo je autor i kriv zak´jučak, da se do sada vanredni prihod od starih hrastika krivo računao, a po njemu da se nepotrošiva glavnica neispravno stvarala, što u buduće valja da prestane, nego se stari hrastici imaju uživati putem predhvata. Naprotiv tomu iz moga razlaganja izlazi, da se vanredni prihod, kako sa zakonskog, lako i s gledišta nauke o uredjivanju š^ma ispravna računao, a po tom da nepotrošiva glavnica Imovnih Općini osnovana iz vanrednog prihoda, ;ma svoj ris.m d´etre. Ta nepotrošiva glavnica dobila je doduše nezgodno ime »nepotrošiva za sva vremena«. U praksi doduše nije bilo tako, jer su se kamati od te nepotrošive glavnice trošili i od nje same kupovale šume (kameničko vlastelin. Petrovar. I. O. 3000 j . 1908 g.) dok je Brod. Im. O. kupila šume vlastelinstva Pleternica Velika (14.212 jut. u g. 1891); Stražeman (2.729 jut. u g. 1912) i Kaptol (3.122 jut. u g. 1914). A poznata je stvar, da je Brod. I. O. htjela god. 1908. kupiti prostrani posjed kneza Schamburg-Lippe više od 40.00D jut. šuma i oranica, koji se posjed prostirao u srezu virovitičkom i slatinskom. Od toga posjeda kupila je B. I. O. ove godne 7000 jutara vrlo lijepih i mnogo vrijednih mladih hrastovih sastojina u srezu slatinskom. Kako vidimo »nepotrošna šumska glavnica« bila je korisno upotrebljena, pa je bila i bit će od koristi sadanjoj i budućoj generaciji. Da su gg. kritičari »nepotrošive šumske glavnice« znali za gornju korisnu uotrebu njenu, to joj ne bi poricali moralni i pravni osnov na opstanak. Na završetku ovih mojih razmatranja o tom važnom pitanju moram ponovno naglasiti, da se pitanje vanrednog prihoda i nepotrošive šumske glavnice krajiških imovnih općina u prošlosti kod šumarskog odsjeka hrvatske vlade temeljito raspravljalo i oprezno rješavalo, kako je to odgovaralo važnosti samog predmeta i ugledu šumarske nauke. Od onog doba do danas dijeli nas prilično dugački odsječak vremena, pa se može rad šumarskih stručnjaka šumarskog odsjeka hrvatske vlade, kao i rad većine šumara Imovnih Općina, zadnja 2—3 decenija kritički prosudjivati. Ja držim, da je uspjeh njihovog rada u svakom pravcu bio poziti |
| ŠUMARSKI LIST 5/1926 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Nepotrošive šumske glavnice van, jer su mlade šume krajiških Imovnih Općina živi dokaz njihove stručne spreme i spomenici žive ljubavi za materijalno i kulturno napredova nje našega naroda u Hratskoj i Slavoniji. „Les capitaux fondamentaux et extraordinaires". En connetion avec la question de . exploitation dans les forets des communautés des Confins Militaires . auteur traite la notion des capitaux forestiers. Rédaction. . |