DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1926 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Broj 4. „Šumarski List" Godina 50 Ing. Oskar Agić [Vinkovci]: Autonomija ili podržavljenje Imovnih Općina.* Potaknut člankom mojega druga šumarskog nadsavjetnika Jovana Matica pod gornjim naslovom i općim pozivom uredništva šumarskog lista, otisnutog u broju 1. godine 1926., rad sam da se još jedared vratim pitanju Brodske Imovne Općine, u čijoj sam šumarskoj službi proveo svoj vijek. U svom pomenutom članku vrlo poštovani pisac napominje da su danas već Krajiške Imovne Općine izgubile pravo bitisanja i to s dva razloga: sa nacionalnog i narodno gospodarskog. Pisac ističe da demokratsko ustrojstvo države ne podnosi dvojako pravo državljana, jer se s tim ustrojstvom kosi opstanak povlaštenih i nepovlaštenih državljana. Po njegovom bi mišljenju za žitelj e ze mljoradnik e moralo odsele postojati jednako pravo na šumske užitke. Svoje izlaganje potvrdjuje činjenicom, što su danas neovlašteni žitelji zemljoradnici t. j . dojakošnji nepravoužitnici jednako doprinijeli svojim žrtvama u krvi sve svoje sile za ostvarenje ujedinjenja i oslobodjenja Srba, Hrvata i Slovenaca. Ova je zamisao doista plemenita i pravedna. Tek moram istaknuti, da je piščev predlog nepotpun. Po njemu se podržava i nadalje nejednakost državljana dok on isključuje obrtnike, industrijalce i sve intelektualce od šumskih užitaka i tako ostavlja velik broj zaslužnih državljana u redu nepovlaštenih. Ako Je baš ujedinjenje i oslobodjenje razlogom izravnavanja u pogledu šumskih užitaka svih zemljoradnika, onda jamačno ima inteligencija još većih zasluga za sretnu provedbu ujedinjenja i oslobodjenja. Misao ovoga čina rodila se u glavama inteligencije, ona je svoje ideale živom riječju i žrtvama ucijepila u duše našega troimenoga naroda, ona je za tu svoju ideju trpila mučeničke muke i svojom krvi natopila bojna polja. Pa ipak uprkos svega toga ona je kod razdiobe šumskih užitaka potisnuta posve u pozadinu. * Ostavljamo naslov članku onakav, kako ga je napisao autor, i ako znamo da on tačno ne označuje ono, što je pisac mislio reći. Pisac raspravlja o pitanju, da li zadržati današnju posjedovnu formu Imovnih Općina ili ih podržaviti. Autonomija je samo jedna čest ovih funkcija, koje izviru iz prava vlasnosti, a odnosi se na upravljanje i gospodarenje. 1 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1926 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Autonomija ili podržavljenje Imovnih Općina Po narodnoj našoj poslovici: »Jednaka braća, jednake kape« tražila bi pravičnost, da se svi državljani izjednače i u svojim dužnostima i u svojim pravima. Dakle da budu odsele svi jednako privilegovani u šum. skim užitcima, ako se promjeni dojakošnji poredak u uživanju šumskih prava. No kod pretresanja pitanja preinake opstanka Krajiških Imovnih Općina nameće se pitanje, da li je sa pravnog gledišta preinaka uopće dopustiva. Ako se uvaži postanak Krajiških Imovnih Općina evolucijom u vremenu, dolazi se do jasnog zaključka da je preinaka opstanka Imovnih Općina danas barem prostom uredbom egzekutivne vlasti pravno nemoguća. Današnji pravoužitnici bili su još prije uredjenja vojne krajine, dakle prije godine 1702. posjednici svih šuma svojeg okoliša, te namirivali nesmetano sve svoje potrebe na šumskim užitcima iz šuma svojega područja. Tek nakon više od jednog vijeka iza uredjenja vojne krajine zbijena su prava šumskih užitaka Krajišnika u zakonske okvire temeljnim krajiškim zakonima od godine 1807. i od 7. V. 1850., te od 3. II. 1860. i tako postali ti užitci šumskim služnostima, koje su spomenuti zakoni krajišnicima za vječita vremena zajamčili. Ove su šumske služnosti zakonom od 8. VI. 1871. otkupljene tako, d." su krajiškim pravoužitnicima, te mjesnim školskim i crkvenim općinama krajiškog područja u vlasništvo predane u jednom dijelu krajiške šume. Ovaj je olkup proveden na osnovu § 8. i 0. zakona o otkupu šumskih služnosti od S. VI 1871. u obliku dobrovoljne nagodbe izmedju drživne vlasti i opunomoćenika krajišnika i Krajiških Općina i tek kad su opunomoćenici krajišnika i općina nagodbu prihvatili pravno su imovne općine nastale. Ovim su pravnim činom t. j . nagodbom postali pravoužitnici i Krajiške Imovne Općine vlasnicima svih onih šuma i šumskoga zemljišta, koje su s naslova otkupa šumskih služnosti njima dane. Ovo vlasništvo pravoužitnika, te mjesnih i crkvenih i školskih općina, ukratko Imovnih Općina, na njima izlučene šume uknjiženo je kao takovo u javnim gruntovnim knjigama, te je ono prema postojećim zakonima i državnom Ustavu nepovredivo. Čim bi se u tim imovno-općinskim šumama podijelilo ma kakovo pravo užitaka drugim fizičkim ili juridičkim osobama, koje nisu prigodom sklapanja nagodbe bile pravno ovlaštene na šumske užitke, pogazio bi se postojeći zakon i grubo povredilo samo pravo vlasništva. Pošto je nepovredivost vlasništva jedna od stožernih tačaka našega Ustava, to se nikako niti pomisliti ne može, da se krnji pravo vlasništva pravoužitnika Krajiških Imovnih Općina putem same egzekutive. Kako EU zakoni o otkupu i unutarnjem ustrojstvu Krajiških Imovnih Općina .. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1926 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Autonomija ili-podržavljenje Imovnih Općina 231 autonomnoj podlozi bili prigodom sklapanja dobrovoljne nagodbe o otkupu šumskih služnosti uz sam šumski posjed integralni dio predmeta nagodbe, to se po mojem mišljenju i u sadržaju tih zakona danas ne bi ništa smjelo jednostrano mijenjati, već je i u tom poslu neophodno nužna privola samih pravoužitnika. Dosljedno ovom izlaganju s pravnog je stanovišta jedino opravdana autonomija Krajiških Imovnih Općina u okviru postojećih zakona. Ova bi se mogla preinačiti samo u skladu sa zaključcima nosioca dojakošnje autonomije Krajiških Imovnih Općina t. j . zastupstva Imovnih Općina. Pravoužitnici Krajiških Imovnih Općina imadu dakle i nadalje ostati povlašteni vlasnici krajiških šuma svoje Imovne Općine dok hoće takovi biti, ma da druga njihova braća neće imati iz krajiških šuma užitke, jer prvi posjeduju zakonom zajamčeno i nagodbom uglavljeno pravo vlasništva na za njih izlučene krajiške šume. Summum ius summa saepe iniuria (najveće pravo često je najveća nepravda), prastaro je pravilo, koje se evo i kod pravoužitničkih šumskih užitaka obistinjuje. No nije ovo nerazmjerje u pravima tek samo na šumske užitke ograničeno. I na drugim je područjima isto tako. Tako n. pr. ima zemljoradnika, koji su vlasnici većeg zemljišnog posjeda nego što ga trebaju za svoje uzdržavanje, a drugi zemljoradnici ne posjeduju vlastitog zemljišta ni toliko, da se oskudno prehrane. Pa ipak se još nitko nije našao tko bi zagovarao jednaku podjelu zemljišnog posjeda medju sve državljane, već se svatko mora — u koliko se vlastitim trudom, umijećem i znanjem ne bi dovinuo do boljih prilika -- prilagoditi prilikama, u kojima se je rodio, da se poredak ljudskoga društva ne poremeti. Drugi je razlog, kojim se niječe daljnje pravo opstanka krajiškim Imovnim Općinama narodno gospodarske naravi, jer se veli da nije nikako opravdano da šuma stoji na prvorazrednom gospodarskom zemljištu, koje bi se u poljskoj težadbi mnogo korisnije i unosnije moglo upotrebiti. Dopuštam, da kod Petrovaradinske Imovne Općine, a možda pojedinačno i kod drugih Imovnih Općina nekoji šumski predjeli zapremaju gospodarska zemljišta bolje vrsti. No općenito leže šume Krajiških Imovnih Općina na apsolutno šumskom tlu, ma da se ovo i prostire u nizinama. Tako ima Brodska Imovna Općina nešto preko 56.000 jutara hrastovih šuma u posavskoj nizini, pa od sveg tog zemljišta tek je neznatni dio na trajno relativno gospodarskom tlu. Ove šume redovito topi u istočnom dijelu zalazna voda rijeke Save, a u zapadnome dijelu inundaciona voda potoka sa Psunja i Diljgore, te ih povremeno pretvara u nepregledno more. Takovo tlo nije za poljsku težadbu podesno a niti će se u dogledno vrijeme melioracijama moći popraviti. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1926 str. 6 <-- 6 --> PDF |
232 Autonomija ili podržavljenje´Imovnih Općina Ovaj dakle nacionalno ekonomski razlog gotovo iščezava, jer i Krajiške Imovne Općine imaju svoje šume na pretežno apsolutno šumskom tlu. Taj se narodno gospodarski razlog raspe mahom u ništavilo, kad se uvaže neprocjenjive koristi, što ih šumski sporedni užitci, paša i žirovina, pružaju i pružat će još punom pregršti i u doglednoj budućnosti našem rataru. Od kakve je koristi zemljoradniku oko Vinkovaca ispaša njegovog blaga u šumama na apsolutnom šumskom zemljištu Psunja, Papuka, Velebita i Kapele, kad ih radi velike udaljenosti svojom stokom doseći ne može. Pak i sam Vidovdanski Ustav uvidjajući neizmjernu važnost paše i žirovine za kućanstvo zemljoradnika u članu 41. odredjuje, da svaki zemljoradnik treba da dobije potrebitu šumu za ispašu svoje stoke, — razumije se dakako stoci na dohvatu. Tek je pašom i žiro vinom moguće našem rataru uzdržavati svoje gospodarstvo danas i snašati svoje terete. Baš ovim šumskim užicima šuma u velike blagotvorno utječe na blagostanje seljačkog žiteljstva i time vanredno podiže u narodno-gospodarskom pogledu narodno bogatstvo. Baš ti sporedni užici najjače opravdavaju opstanak šuma i na relativno šumskom tlu. Koliko vrijedi za naš seljački narod ono malo šumovitih ostrva u području Brodske Imovne Općine, što leže na povišem, recimo prvorazrednom gospodarskom tlu, kad poplava prelije sve šume, njive i livade niskog položaja, može ocijeniti samo onaj misaoni čovjek, koji je vidio za vrijeme takove nevolje silnu marvu, što se na ovim nepoplavljenim šumicama sjatila da iz vode iznese tek živu glavu. Ovakve šumice spašavaju za vrijeme poplave nebrojeno narodno blago te ovime u nacionalno-ekonom skom pogledu donose kud i kamo veću korist, nego što bi se poljskom težatbom ovih krajeva postići dalo. Poznato mi je i to, da se uz šume Brodske Imovne Općine prostiru nepregledni općinski pašnjaci, koji su obrasli tek bujnom travom, a više leže nego okolne šume, pa opet niko nije još plugom zašao u te pašnjake ma da i oni čine prvoklasno gospodarsko zemljište i ma da njihova poljska kultura ne traži nikakovo predhodno krčenje. Na osnovu izloženih činjenica vidi se, kako je skroz neopravdan i spomenuti narodno-gospodarski razlog pretvorbe tla, s kojeg bi trebale Krajiške Imovne Općine prestati bitisati. Spominje se da bi prestankom Krajiških Imovnih Općina imala država preuzeti sve šume te iz njih potrajno podmirivati potrebe na šumskim užicima svih svojih gradjana, koji se bave proizvodnjom zemaljskih produkata. I ova je misao lijepo zamišljena, ali je uz današnje još prilike tehnički — rekao bi — skoro neprovediva. Kapacitet naših prometila preslab |
| ŠUMARSKI LIST 4/1926 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Autonomija iii podržavl .... imovnih Općina je da privaža potrebito drvo za podmirbu zemljoradnika sa apsolutno šumskog tla u krajeve nizinske i onake brdske, u kojima danas već sječivih šuma nema. Tu je još i druga poteškoća a to su sami troškovi privoza. Ako nestane šume u nizinama na relativnom tlu, moraće se ovamo iz dalekih krajeva drvo privažati i to jamačno na trošak samog trošioca, a ti će troškovi, bojim se, biti toliki, da će malog zemljoradnika prisiliti da se oduči od uporabe drva. Moju ovdje nabačenu misao potvrdjujem iskustvom stečenim u kućanstvu Brodske Imovne Općine. Ona privaža ogrijevno drvo za pokriće potreba svojih pravoužitnika iz prikupljenih vlastitih šuma sa Dilj-gore u posavsku nizinu na daljinu od 60—150 km. te imade silnih poteškoća da tajogrijev priveze, a troškovi režije toliki su, da se pravoužitnici ustručavaju gorivo preuzeti uz naknadu tih režijskih troškova. A koliki bi tek troškovi bili da se drvo u Srem privaža iz planinskih šuma Bosne, Zagorja i Like. Tu još gotovo najodlučnije ulazi u račun vrijeme, u koje se drva žiteijstvu doznačuju, te bih se usudio posumnjati, da će se kod općeg snabdjevanja drvom zbog ogromnih masa rijetko kada poklapati čas predaje drva sa časom potrebe drva. Uočiv sve dojako nabrojene razloge biti će najprobitačnije i najpravednije i za bivše krajišnike i za samu državu da se na današnjem autonomnom ustrojstvu Krajiških Imovnih Općina u bitnosti ništa ne mijenja. Smrću Krajiških Imovnih Općina preuzela bi državna vlast na sebe samo ogromnu brigu i obaveze, te okrnjila i sam dosadašnji prihod državnog fiskusa iz državnih šuma krajiškog područja. Čuju se doduše glasovi, da su Krajiške Imovne Općine kao nedonošče pokadšto malo shodnim postupkom i krivim liječenjem obnemogle i izmoždene tako, da im je već teško sastaviti kraj sa krajem t. j . prihodom na drvu pokriti rashod na drvu. Ali ovake glasine ne mogu danas nikako opravdati negiranje pravne podloge za dalnji opstanak autonomnih Krajičških Imovnih Općina. Poteškoće u ravnovjesju izmedju prihoda i rashoda postoje doista, no one su vjerojatno matematička posljedica geneze Krajiških Imovnih Općina. Kako i moj vrlo poštovani drug šumarski nadsavjetnik Matić u svojem opširnom članku priznaje — što i ja potpisujem, — roditelji su i nastavnici Krajiških Imovnih Općina t. j . zakoni i napuci potpuno još zdravi i dobri. Dakle predleži mogućnost, da će Krajiške Imovne Općine preboljeti časovite krize, te uz razumno i štedljivo gospodarenje, poštenom ljubavi za svoje šume i dovinuti se boljih prilika vlastitom snagom. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1926 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Autonomija ili podržavljenje Imovnih Općina Ovdje sam nabacio, da je vjerojatnim uzrokom poteškoća Krajiških Imovnih Općina sama geneza, jer se je kod njihovog poroda postupalo nekom hitnjom. Kod provedbe otkupa šumskih služnosti Krajišnika nisu svi užici zbrojeni te tada krajišnicima i krajiškim općinama u vlasništvo predane šume u onakoj površini da bi mogle trajno podmirivati sve potrebe ovlaštenika, već je dioba izmedju države i Krajišnika provedena u novčanoj vrijednosti, tako da su šume u polovici te vrijednosti pripale državi a druga polovica Imovnim Općinama. Ovim se je ključem doista dala hitno provesti inventura i dioba šuma, no bojim se, da je taj način za pravoužitnike bio neshodan. Krajišnici ovih krajeva uštinuti su prigodom diobe i time; što su drvne zalihe na površini od 30.000 jutara koje su pripale Investicionalnoj Zakladi, obaška izlučene iz sklopa krajiških šuma, te nisu sadržane u segregacionom operatu. Kod samog ustanovljenja novčane vrijednosti šuma Krajiškog područja prošli su Krajišnici i u tom zlo, što su za njih izlučene šume, koje su radi blizina sela i gradova stavljene u viši razred šumske vrijednosti, nego kompleksi državi pripaliti šuma, koji su udaljeniji od nastanjenih mjesta. Kod takve klasifikacije pušteno je s vida a na uštrb Krajišnika još i to, da je nadzor i čuvanje šuma u bizini sela a k tome još raštrkanih u omanjim predjelima kud i kamo skuplji, te da baš ovi zamašni troškovi čuvanja samu vrijednost šume za kućanstvo imovne općine znatno umanjuju. Ovo moje mišljenje utvrdjuje činjenica, što su se pravoužitničke ogrijevne pripadnosti od postanja Brodske Imovne Općine do danas već u više mahova morale snizivati pak i sad opet predstoji primjena §-a 17, naputka A) zakona od 11. VII. 1881. i stim skopčano umanjenje kompetencija a to ne s razloga što bi se broj ovlaštenih selišta umnožao već što potrajni prihod na drvu iz vlastitih šuma ne dotječe za pokriće užitnim katastrom zajamčenih ogrijevnih pripadnosti. Dosljedno ovome leži, čini mi se, začetak latentne bolesti Krajiške Imovne Općine u ključ i, po kojem je svojedobno izveden otkup šumskih služnosti krajišnika. Izlišno je doduše danas o tom jadikovati, jer je otkup krajiških služnosti u obliku dobrovoljne nagodbe već prije pola vijeka proveden, te je sada za oba kontrahenta nastala zakonska dosjelost. Državna bi vlast sada mogla iz vlastite pobude u provedbi čl. 41 Vidovdanskog Ustava u pomoć priteći Krajškim Imovnim Općinama, te ublažiti po njih štetne posljedice danajskog dara. kojim je „carskamilost" |
| ŠUMARSKI LIST 4/1926 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Autonomija ili podržavljenje Imovnih Općina svojim reskriptom od 8. VI. 1871. nadarila svoje mile graničare, te revizijom segregacije nadopuniti šumski posjed Krajiških Imovnih Općina utoliko, da će svim pravoužitnicima za vječita vremena potrajno biti osigurani pozitivnim postojećim zakonima zajamčeni užici. „Autonomie ou acquisition par . État". L´auteur traite la question: autonomie ou acquisition par l´État des Communautés des bienfonds sur le territoire des anciens confins militaires. Rédaction. |