DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1926 str. 48 <-- 48 --> PDF |
....... ..... . .......... SUŠENJE HRASTOVIH ŠUMA. >Teorija je bez prakse mrtva«. U istom je položaju i praksa, ako ona nema pred sobom čvrste teoretske podloge. Za šumarstvo to naročito vrijedi. Ovo su utvrdili već naši predšasniei. Takvo mišljenje mora postojati i danas. Život nam daje novih i novih, dokaza tome. Potreba zajedničkog rada izmedju praktičkih i naučnih krugova javlja se osobito onda, kad mas život dovodi pred pitanja kata strofalnog karaktera. A takvo je pitanje sušenje naših hrastika. Šumarski stručnjaci i naučenjaci iznosili su svoja opažanja o sušenju hra stovih šuma. Državna je vlast nastojala da to pitanje riješi administrativnim putem — putem anketa. Tako je godine 1924. iznjeo u široj javnosti svoje mišljenje gospodin Stebut, profesor beogradskog univerziteta i pokušao da rastumači pojave sušenja procesom »opodzolovanja tla«. Zagrebački je fakultet odnosno Zavod za Šumske Pokuse u Zagrebu posvetio tome pitanju veliku pažnju. Nakon .dugotrajnog i detaljnog proučavanja toga pitanja na području od 34 šumske uprave zaključena je prva faza istraživačkih radova i njeni rezultati izneseni n a jav no m predavanju , što su ga održali gg. profesori zagrebačkog šumarskog fakulteta: dr. Petračić, dr. Senverth, dr. Langhoffer i dr. Skorić. Predavanje održano je u subotu 6. februara o. g. pred velikim brojem šumarskih stručnjaka, pTiro dopis aea, izaslanika šumskih ureda, šumskih industrijalaca i studenata. Ministarstvo Suma izaslalo je svoje delegate. Predavanju prisustvovao je gospodin ing. B o g o s 1 a v K o . o v i ć, pomoćnik Ministra Šuma i Rudnika. Naše je udruženje zastupao predsjednik g. dr. D j o k a J o v a n o v i ć. Donosimo kratak referat o tom vrlo uspjelom predavanju. Profesor dr. Petračić , nastavnik uzgoja šuma ukratko prikazuje istorijat sušenja hrastika. Sve do godine 1906. sušenje hrastika katastrofalnog karaktera nije se zapažalo. Pojedina stabla sušila su se odavna, ali sušenje cijelih hrastovih sastojina opaženo je tek godine 1909. Uzročnikom sušenju bile su gusjenice. S proljeća je gusjenica obrstila list, ali stabla su nanovo prolistala. listina je, stabla su gubila na prirastu, ali su ostala na životu. Dakle tek godino 1909. počelo je sušenje hrastovih sastojina poprimati katastrofaln i karakter . Sušenje opaženo poglavito na hrastu4užnjaku. Izvidima je ustanovljeno, da se sušenje javlja i u mladim i u srednjim i u starijim i u čistim i u mješovitim sastojinama (mješovite sastojine trpe nešto manje). Hrast se suši i u šumi gustog i rijetkog sklopa, na suhom i na vlažnom tlu, na gredama i po udolicama, u poplavnim područjima i van njih. Ne suše se sva stabla na nekoj površini, već ih dobar dio raste i dalje normalno. Pad istraživača na polju proučavanja prilika staništa i naročito tla nije doneo onih rezultata, što ih je polučio prof. Stebut. Naime g. prof. Stebut tvrdi, da je uzročnikom sušenja hrastika tlo, odnosno njegovo »opodzolovanijec Pretpostavka g. prof. Stebuta, da slavonski hrastici rastu na granici mogućnosti opstanka — na lošem tlu, jer da je šuma na boljem tlu odavno posječena, — nije se pokazala opravdana. Hrast-lužnjak u Slavoniji je u svom optimumu. Tlo je još uvijek |