DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1926 str. 48     <-- 48 -->        PDF

....... ..... . ..........


SUŠENJE HRASTOVIH ŠUMA.


>Teorija je bez prakse mrtva«. U istom je položaju i praksa, ako ona nema


pred sobom čvrste teoretske podloge. Za šumarstvo to naročito vrijedi. Ovo su


utvrdili već naši predšasniei. Takvo mišljenje mora postojati i danas. Život nam


daje novih i novih, dokaza tome. Potreba zajedničkog rada izmedju praktičkih i


naučnih krugova javlja se osobito onda, kad mas život dovodi pred pitanja kata


strofalnog karaktera. A takvo je pitanje sušenje naših hrastika.


Šumarski stručnjaci i naučenjaci iznosili su svoja opažanja o sušenju hra


stovih šuma. Državna je vlast nastojala da to pitanje riješi administrativnim putem


— putem anketa. Tako je godine 1924. iznjeo u široj javnosti svoje mišljenje gospodin
Stebut, profesor beogradskog univerziteta i pokušao da rastumači pojave
sušenja procesom »opodzolovanja tla«. Zagrebački je fakultet odnosno Zavod za
Šumske Pokuse u Zagrebu posvetio tome pitanju veliku pažnju. Nakon .dugotrajnog
i detaljnog proučavanja toga pitanja na području od 34 šumske uprave
zaključena je prva faza istraživačkih radova i njeni rezultati izneseni n a jav no
m predavanju , što su ga održali gg. profesori zagrebačkog šumarskog
fakulteta: dr. Petračić, dr. Senverth, dr. Langhoffer i dr. Skorić.
Predavanje održano je u subotu 6. februara o. g. pred velikim brojem šumarskih
stručnjaka, pTiro dopis aea, izaslanika šumskih ureda, šumskih industrijalaca
i studenata. Ministarstvo Suma izaslalo je svoje delegate. Predavanju prisustvovao
je gospodin ing. B o g o s 1 a v K o . o v i ć, pomoćnik Ministra Šuma i
Rudnika. Naše je udruženje zastupao predsjednik g. dr. D j o k a J o v a n o v i ć.
Donosimo kratak referat o tom vrlo uspjelom predavanju.


Profesor dr. Petračić , nastavnik uzgoja šuma ukratko prikazuje istorijat
sušenja hrastika. Sve do godine 1906. sušenje hrastika katastrofalnog karaktera
nije se zapažalo. Pojedina stabla sušila su se odavna, ali sušenje cijelih hrastovih
sastojina opaženo je tek godine 1909. Uzročnikom sušenju bile su gusjenice.
S proljeća je gusjenica obrstila list, ali stabla su nanovo prolistala. listina je,
stabla su gubila na prirastu, ali su ostala na životu. Dakle tek godino 1909.
počelo je sušenje hrastovih sastojina poprimati katastrofaln
i karakter . Sušenje opaženo poglavito na hrastu4užnjaku. Izvidima je
ustanovljeno, da se sušenje javlja i u mladim i u srednjim i u starijim i u čistim
i u mješovitim sastojinama (mješovite sastojine trpe nešto manje). Hrast se suši
i u šumi gustog i rijetkog sklopa, na suhom i na vlažnom tlu, na gredama i po
udolicama, u poplavnim područjima i van njih. Ne suše se sva stabla na nekoj
površini, već ih dobar dio raste i dalje normalno.


Pad istraživača na polju proučavanja prilika staništa i naročito tla nije
doneo onih rezultata, što ih je polučio prof. Stebut. Naime g. prof. Stebut tvrdi,
da je uzročnikom sušenja hrastika tlo, odnosno njegovo »opodzolovanijec Pretpostavka
g. prof. Stebuta, da slavonski hrastici rastu na granici mogućnosti opstanka


— na lošem tlu, jer da je šuma na boljem tlu odavno posječena, — nije se pokazala
opravdana. Hrast-lužnjak u Slavoniji je u svom optimumu. Tlo je još uvijek