DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1926 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Treći šumarski fakultet Mi razumijemo trgovačko-obrtničke komore, koje smatraju svojom dužnošću da pokreću pitanja, koja su kadra da unaprijede interese trgovine i obrta njihove oblasti rada. Mi razumijemo nastojanja jedne korporacije, koja ide za tim, da se ožive ekonomski i privredni interes grada, u kojem je njeno sjedište i interesi gradjana, čiji su predstavnici u toj korporaciji. Mi razumijemo i narodne poslanike, koji će se lako zagrijati za ovakove nove ideje, naročito onda ako oni od ostvarenja te ideje očekuju izvjesne koristi za—mandate i partiju. Ali ne možemo da propustimo da mi kao stručnjaci, koji nismo vezani nikakovim obzirima, osim onih prema otadžbini i struci, ne progovorimo u ovako krupnom pitanju. Nije to samo naše pravo, već je to upravo i naša dužnost. Mi nikako ne vjerujemo, đa će državna vlast, rješavajući ovaj predlog, moći da zastane na sitnom gledištu pokrajinskih, korporacijskih i drugih užih interesa. Mi ne vjerujemo da će državna vlast ući u rješavanje ovih pitanja a da nije konzultovala današnje predstavnike šumarske nastave i nauke — fakultete — i najjači stručni forum šumara-praktičara — Šumarsko Udruženje. Državna će vlast moći i morati da pristupi k riješenju ovog pitanja samo na taj način da drži na umu isključivo najviše i faktične državne interese i da operiše sa stvarnim razlozima. Da podizanje treće šumarske visoke školo nije za nas opravdani državni- interes — o tome ne treba trošiti riječi. Ta nedavno smo donijeli članak iz širih stručnih krugova, da su već dva današnja šumarska fakulteta za nas priličan luksus. A sad se evo diže novi fantom — Ireća šumarska visoka škola. O pravdavanje podržavanja triju šumarskih fakulteta ili davanje pristank i za podizanje trećeg šutnjom šumarske javnosti značilo bi — stručnu neuračunljivost. Ishodište, sa koga je pošao predlog sarajevske komore, posve je kri vo. Gledište, da je šumovit ost nekoga kraja odlučna kod odabiranja sjedišta neke visoke šumarske škole, posve je p o g r e šn o. Za nastavu nisu potrebne što veće površine šuma već što veća mogućnost lakog upoznavanja svih biljno-geografskih regija, svih vrsti drveta, svih vrsti uzgoja, svih načina podizanja, iskorišćavanja, uredjivanja i uprave šuma na različnim kategorijama posjeda. Dakle ne radi se o šumi — prašumi, već o šumi, na kojoj se vide i rezultati dugogodišnjeg rada šumara-uzgajaca, -uredjivača, -eksploatatora, -upravnika. U prvom su redu te šume od vrijednosti po nastavu. Da u tom smjeru — dakie kao objekti nastave — bosanske šume uprkos velikog procenta šumovitosti Bosne, ne stoje na prvom mjestu, poznato je ne samo nama šumarima ,već i široj javnosti. Šavremena šumarska nastava treba da se razvija na univerzitetima, a ne izolovanim visokim ško |