DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1926 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Sušenje hrastovih šuma Stare hrastove sastojine (200 godina) i više su mješovit e i lijepoga podrasta. U n j i m a se ne javlja nikako abnormalno o b a m i r a n j e. Uzro k sušenja u pomenutim starijim kulturama treba nesumnjivo pripisati zajedničkom učinku gubara, medljike i č i n j e n i c i, da su velike površine zašumljene čistim hrastovim sastojinama. Da su tima sastojinama bile primješane i druge vrsti, bila bi se mogla nevolja ako ne zapriječiti, a ono bar ublažiti. Tačno se razabire, da stanje zdravlja ovih hrastova sa njihovom starošću biva sve slabije. Tako da osamdesetgodišnje sastojine, kad se iz njih povade šušci, daju tužnu sliku. Obrast ovih sastojina više ne zadovoljava. Krošnje su se proredile, pojedine grane posušile duž stabla pojavili se jedno do dvo-godišnji živici. Ukratko stanje je bolećivo. Iz današnjih lijepih mladih krastovih kultura, koje još bujno rastu, postaju nakon izvjesnoga vremena bolesne sastojine kakve smo gore opisali. Tečaj oboljenja je jasan. Gubar se u našem kraju javlja svake godine i nastaje ogrizanje do čista. Pored toga trpi ona svake godine više ili manje i od medljike. Otporna snaga stabala slabi, krošnje postaju sve redje i počinje obamiranje pojedinih stabala. U svoje vrijeme pokušavali smo, da se protiv gubara branimo na razne načine (mazanje ljepilom, očetkavanje guba, katranisanje itd.) no nismo tim polučili nikakvog očitog uspjeha. Protiv medljike nije uopće bilo nikakovog sredstva. Oprašivanje sumpornim cvijetom nije provedivo, a pitanje je da li bi uopće imalo uspjeha. Voćku može vrtlar da održi raznim sredstvima, no šumar ne može da se posluži tima sredstvima u oboljeloj šumi. Prema tome možemo ustvrditi, da su naše hrastove sastojine, što smo ih vještački podigli osudjene na propast. Kad će ih ta zadesiti, to je samo pitanje vremena. Radja se pitanje: Što da radimo. Za šumare Jugoslavije nema važnijeg pitanja ali nema ni težeg pitanja. O njegovoj važnosti ne treba da trošimo riječi, jer svaki od nas zna, da se ovdje radi o velikim vrijednotama. Teškoća je u tome, što se sastojine srednje dobe ne mogu popraviti. One su u ostalom već propale u toliko, da mi odnosno naši nasljednici nećemo moći da iz njih dobijemo toliko vrijednijih trupaca kao što ih dobivamo danas iz naših starih sastojina. Preostaje da se riješi pitaaje kako da se postupa sa mladjim hrastovim kulturama i kako da se pošume današnja sjecišta. Moje je mišljenje, da se do 6 godišnjim kulturama još mogu iako velikim trudom primješati druge vrsti drveta. Starijih nećemo moći pretvoriti u mješovite sastojine. |