DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1926 str. 36 <-- 36 --> PDF |
188 Sušenje hrastovih šuma Ing. Karlo Mahr [BeljeJ: Sušenje hrastovih šuma na državnom dobru Belje.1) Pišem ovaj članak u nadi, da će moja mnogogodišnja opažanja doprinijeti raščišćavanju ovoga vrlo važnoga pitanja. Slobodan sam da posve ukratko pred gospodu drugove iznesem svoje mišljenje o kalamitetu sušenja šuma na državnom dobru Belje. Šume državnog dobra Belje mogu se s obzirom na stanište po dijeliti na tri skupine: 1. L u g o v i, to će reći one šume, koje su od korita Dunava i Drave toliko udaljeni, da ih ne zahvataju poplave ovih rijeka, te da podzemna voda ne vrši nikakav upliv sa strane ovih rijeka. 2. Šume po ritovima, to će reći šume, koje su nasipima zaštićene od poplava. 3. Šume u poplavnom području Dunava i Drave. To su one, koje u vrijeme poplave bivaju više ili manje pod vodom. Svoja ću opažanja o poboljevanju i umiranju hrastova (Quercus pedunculata) opisati prema ovim skupinama. To iz razloga, jer se pobo ljevanje i umiranje hrastova različno odigrava u tim područjima a od česti tomu su i različni razlozi. P o 1 u g o v i m a tlo je duboka pjeskovita ilovača. Izuzetak čine neke manje parcele. Po svom bonitetu tlo je prvoklasno. U tim se šumama nalaze hrastove kulture od 1—80 godina i stare hrastove sastojine umješane sa grabom, lipom, brestom itd. Mlade 1—30 godišnje hrastove kulture u svakom su pogledu besprikorne. Oboljenju ili obamiranju nema ni traga. Hrastove kulture srednje starosti (10—80 g.) pokazuju lijep podrast (grab, brest itd.), koji dobro zaštićuje tlo. U njima se paša neizvršuje nikako. Pa ipak stanje tih sastojina za oko šumara, koji pomno posmatra, ne zadovoljava. Odstranjivanjem sušaca sklop je toliko isprekidan, da je ukupni utisak upravo žalostan. Samo nekoliko stabala dosiže starost turnusa (120) godina. Moguće je, da će se ponoviti stanje iz godine 1915,1916, kad je gubar do čista ogrizao sastojinu, a sjeseni medljika poništila druge izbojke i list. Slijedećeg proljeća jedna osamdesetgodišnja hrastova sastojina od neko sto jutara nije uopće više potjerala. ») Sravni u ovom pitanju još i referat o pred ivanju profesor zagrebačkog šumarskog fakulteta odnoso istraživača „Zavoda za šumske pokuse" u ovom broju. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1926 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Sušenje hrastovih šuma Stare hrastove sastojine (200 godina) i više su mješovit e i lijepoga podrasta. U n j i m a se ne javlja nikako abnormalno o b a m i r a n j e. Uzro k sušenja u pomenutim starijim kulturama treba nesumnjivo pripisati zajedničkom učinku gubara, medljike i č i n j e n i c i, da su velike površine zašumljene čistim hrastovim sastojinama. Da su tima sastojinama bile primješane i druge vrsti, bila bi se mogla nevolja ako ne zapriječiti, a ono bar ublažiti. Tačno se razabire, da stanje zdravlja ovih hrastova sa njihovom starošću biva sve slabije. Tako da osamdesetgodišnje sastojine, kad se iz njih povade šušci, daju tužnu sliku. Obrast ovih sastojina više ne zadovoljava. Krošnje su se proredile, pojedine grane posušile duž stabla pojavili se jedno do dvo-godišnji živici. Ukratko stanje je bolećivo. Iz današnjih lijepih mladih krastovih kultura, koje još bujno rastu, postaju nakon izvjesnoga vremena bolesne sastojine kakve smo gore opisali. Tečaj oboljenja je jasan. Gubar se u našem kraju javlja svake godine i nastaje ogrizanje do čista. Pored toga trpi ona svake godine više ili manje i od medljike. Otporna snaga stabala slabi, krošnje postaju sve redje i počinje obamiranje pojedinih stabala. U svoje vrijeme pokušavali smo, da se protiv gubara branimo na razne načine (mazanje ljepilom, očetkavanje guba, katranisanje itd.) no nismo tim polučili nikakvog očitog uspjeha. Protiv medljike nije uopće bilo nikakovog sredstva. Oprašivanje sumpornim cvijetom nije provedivo, a pitanje je da li bi uopće imalo uspjeha. Voćku može vrtlar da održi raznim sredstvima, no šumar ne može da se posluži tima sredstvima u oboljeloj šumi. Prema tome možemo ustvrditi, da su naše hrastove sastojine, što smo ih vještački podigli osudjene na propast. Kad će ih ta zadesiti, to je samo pitanje vremena. Radja se pitanje: Što da radimo. Za šumare Jugoslavije nema važnijeg pitanja ali nema ni težeg pitanja. O njegovoj važnosti ne treba da trošimo riječi, jer svaki od nas zna, da se ovdje radi o velikim vrijednotama. Teškoća je u tome, što se sastojine srednje dobe ne mogu popraviti. One su u ostalom već propale u toliko, da mi odnosno naši nasljednici nećemo moći da iz njih dobijemo toliko vrijednijih trupaca kao što ih dobivamo danas iz naših starih sastojina. Preostaje da se riješi pitaaje kako da se postupa sa mladjim hrastovim kulturama i kako da se pošume današnja sjecišta. Moje je mišljenje, da se do 6 godišnjim kulturama još mogu iako velikim trudom primješati druge vrsti drveta. Starijih nećemo moći pretvoriti u mješovite sastojine. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1926 str. 38 <-- 38 --> PDF |
190 Sušenje hrastovih šuma Kod pomladjivanja današnjih sjecišta treba izbjegavati osnivanje čiste hrastove sastojine. Dalje treba preći prirodnom pomladjivanju. Tim će se najlakše podići mješovita šuma, a hrastu će se kao glavnoj vrsti moći dati potrebna njega. U našim lugovima provodim ovu metodu ondje, gdje ima lijepog podrasta od graba, lipe, bresta i javora. Iza dvije do tri godine poslije sječe pomnjivo se sade hrastove sadnice tako da ih od prilike sto komada dolazi na jutro. Na našim današnjim površinama stoji samo 50 do 60 hrastova po jutru, no oni su zdravi, čisti od grana i lijepe krošnje. Ostalo je drveće grab, brest i lipa. Ondje, gdje se prirodno zašumljavanje ne može tako lako ili možda uopće provesti, neće preostati drugo, nego da se latimo druge vrsti drveta. U našem je kraju zato podesna akacija u turnusu od 30 godina ili jasen, brest i amerikanski crni orah sa turnusom od 80 godina. Šum e drug e grup e rasprostranile su se u izvjesnoj udaljenosti od nasipa. Stanje njihove vode temeljnice ovisi o stanju vode Dunava. Kod trajne poplave diže se voda temeljnica do površine tla ili malo ne jednu do dvije lopate ispod površine. Tlo je različno: čisti pijesak, ilovasti pijesak, ilovasto tlo, pa čak i baruština. 0 toj grupi ima hrastovih kultura u starosti od 10 do 80 godina. Mlade kulture lijepe su i zdrave. One od 60 do 80 godina strahovito se suše. Sušenje hrastova i ovdje je prouzrokovano istim prilikama kao po lugovima: čiste hrastove sastojine, Liparis dispar i Oidium. U ovim dijelovima šuma javlja se još jedno drugo zlo, a to je visoko stanje vode temeljnice. Hrastova srčanica u izvjesnoj dobi dosiže vodu temeljnicu, obamiranje se izvršava ovdje bržim tempom po lugovima. U ovim šumama neće biti moguće prirodno zašumljavanje. Zato je i zamišljeno, da se uzgoj hrasta napusti posvema i da se kao glavna vrst drveta odabere kanadska topola, amerikanski crni orah i amerikanski jasen. Po spoljašnom licu pojedinih stabala i sastojina razabire se, da stanište dobro odgovara pomenutim vrstama. Šume treće grupe leže u poplavnom području Dunava i Drave. Hrastovi se nalaze samo po gredama. Poplava onemogućuje hrastove kulture. Sklopljenih hrastovih sastojina nema ili ih ima u vrlo maloj mjeri. Abnormalnih sušenja hrastovih šuma ovdje nema. Naši su predšasnici — a i mi stari šumari — podigli lijepe hrastove hulture. I naši predšasnici a i mi bili smo ponosni na te svoje kulturne radove. No nismo slutili da će gubar i medjika moći da svojim razornim radom ponište tu našu nadu, kojom se zanosimo već 30 do 50 godina. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1926 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Sušenje hrastovih šuma Da ne bi naši nasljednici bili mučeni istim jadom, te pošto nema efikasnog sredstva u borbi protiv gubara i medljike, preporučamo: d a se ne uzgajaju čiste hrastove kulture, već mješovite. Konačno hoću da se dotaknem i pitanja jačeg proredjivanja kao sredstva za razvoj snažnije krošnje a po tomu polučivanja i većeg stepena otpornosti pojedinih biljaka J a ne bi ovu metodu u borbi protiv sušenja naših hrastika nikome preporučio. A to iz razloga, jer se granica jake prorede teško da odrediti. Ako se vadi premalo cilj se ne polučuje Ako se vadi suviše i sklop prekida ubrzo se pokazuju štetne posljedice. Na tlu se javlja trava, stabla se granaju već u visini od 1 do 3 metra. U mjesto vrijednog tehničkog drveta produciramo ogrijev. Pa ipak cilj ne bi bio polučen. To svjedoče stabla na ivici 60—80 godišnje sastojine Njihova je krošnja dobro razvijena (do duše samo jednostrano) no ona u prkos toga brzo pogibaju. „Le dépérissement des chenaies". „Les observations sur le dépérissement des chenaies dans la foret doma |