DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1926 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Zakon o Šumama


skresaka« jedva ostao živ — premda su se prekršaji pustošenja sastojine
u tim zemljama kaošto naročito i u Dalmaciji i dosada redovno kažnjavali,
i ako nije bilo nikakvih odredaba, kako da se tome našem narodu inače
pomogne, a koje odredbe naš nacrt predvidja. A znamo iz vlastitog
iskustva, da se je tim sredstvom slomila »poduzetnost« mnogog
narodnog krvopije, koji je eksploatišući neupućenost i naivnost naroda
uništavao osnovne uslove njegovog opstanka, šumu. Pri tome su očito
previdjene načelne, originalne i važne odredbe čl. 102. našeg nacrta, po
kojima je u dovoljnoj meri poskrbljeno ne samo za citirana dva slučaja,
već za sve izuzetne slučajeve, ali samo po faktičnoj, neminovnoj
dokazanoj potrebi, utvrdjenoj po narodnom
stručnjaku, ujedno savetniku i učitelju naroda.


To, držimo, nije nikakav šumarski ekskluzivizam. »Zakoni se ne pišu
i ne stvaraju za ljude savršene i bez greške, već za obične smrtnike,
za njihove dobre i zle čine. Oni samo onda polučuju cilj, ako ostanu na
tlu potpune realnosti«. Samo da se njihovo provodjenje ne sukobljuje
sa okrutnim načelom: fiat jiustitia, pereat mundus. A toga se u našoj
nacionalnoj i demokratskoj državi ne treba bojati, nikako. »Zakoni treba
da pomognu dići čovjeka. No to dizanje ne može izvršiti sam zakon
Ono može ići uporedo sa prosvjetom«. (Reci g. kritičara, koje i mi potcrtavamo).
No — Zakoni su uvjek i posvuda, ako su bili to dobri zakoni,
preticali prosvetu široke poprečnosti, udarali i zacrtavali joj temelje
i smerove, a to isto mora pogotovo i naš Zakon o Šumama da radi, koji
ima da obradi ogromne još nedotaknute zapuštene i zanemarene ledine.
To je bistvo svake zdrave politike pa i naše šumarske politike.


Harni smo drugu i prijatelju, da je od mnogih ideja citirao valjda
ponajljepšu: »naša je želja da i Makedonija i Crna Gora i Dalmacija,
što pre postanu, a one koje jesu, da ostanu takvim parkom« — kakva je
Slovenija. Nije li to i njegova želja — a i kruta potreba naroda našeg.


Načelo: »Lex posterior derogat priori« mi poznajemo, no držimo,
da moramo doduše time računati i biti oprezni, ali da nam se ne treba
već unapred suviše bojati, jer je teže menjati već uveden dobar zakon
nego li izrabiti njegovu suviše veliku liberalnost i popustljivost. A pogotovo
takav strah po našem mišljenju nije opravdan kad imaju stručnjaci
da daju savete nestručnjacima, koji imaju Zakon da donesu.


0 obimu Zakona stvar je posve raščišćena i u tome ima — namerne
razlike u našem nacrtu gotovo samo tamo, gde ostali projekti dotične
materije nisu obradili. Nažalost ima vrlo mnogo takvih predmeta. To su
svi oni kolege, koji se za predmet ozbiljnije zanimaju, već opazili te ne
trebamo da gubimo reci. I sa interpretacijom »specijalnih zakona ili Uredaba
prema čl. 94. Ustava, koji će biti podredjeni ovom glavnom Za