DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Eksproprijacija velikoga posjeda kaže: Maksimum, koji ostaje neopterećen velikom posjedniku itd., ne može biti odredjen na onom mjestu, koje radi blizine sela dolazi u obzir za namirenje potreba tog sela«. Iz ovcga slijedi, da bi sela mogla dobiti same mlade za sječu nedorasle šume, pak bi od eksproprijacije bila slaba korist kroz mnogo godina. U protivnom slučaju ako vlasnik dobije samo mlade za sječu nezrele sastojine nema cd njih mnogo godina nikakovog prihoda već jedino izdatke oko čuvanja i uzgoja, a tim on gubi prihod kapitala investiranog u šumsko gospodarstvo. Dakle veliki posjed, koji je dužan iz svojih guma — bilo slobodnom prodajom bilo uz propisani cjenovnik — da namiruje potrebe okolišnog žiteljstva, voditi će o tome brigu, da bilo iz redovitih svojih godišnjih sje čina, bilo iz sastojina, koje se proredjuju, ili pako leževinom iz starijih šuma, namiri svu potrebu. Zato držimo da je glavno, da se zemljorad niku, koji drvo treba, osigura samo mogućnost podmirenja njegovih potreba iz onih šuma. koje su mu na dohvatu, a da je manje važno vezati tu mogućnost snabdijevanja baš na stanoviti kompleks. U vezi s time, a u interesu normalnog razvoja naših šumsko gospo darskih prilika na objektima naših velikih posjeda, držimo ne samo štet nim po cpće gospodarstvo, nego prema gornjem i nemogućim , a i ne potrebnim, da se pri donašanju odluke o odobrenju gospodarskih os nova i drvosječnih planova — to odobrenje čini ovisnim o tome, da li su uzete u dovoljni obzir odredbe ove, t. j. »da se odvojeno tre tira i z 1 uč e n i d i o« a »o d v o j e n o n e i z 1 u č e n i dio« (član 9). Sve mane izlučivanja, koje ranije navedosmo. tim se postupkom samo umnažaju i povećavaju. Ta odredba, koja se postavlja kao uvjet odobrenju g os p o d a r s k i h osnova i d r v o s j eč n i h piano v a, upravo je kao stvorena zato. da obustav i cijeli gospodarski život jednim mahom — jednim potezom pera. U čk 11. naredbe se kaže, da se »ovom odredbom ne prejudicira zakonskom riješen ju ovoga pitanja«. Ali tko znade, da je donošenje gospodarskih osnova — ako je sa vjesno proveden rad, -- jedan ogroman i ozbiljan posao, koji zahtijeva da sastavljač sa svom bistrinom svoga duha gleda u daleku budućnost od sto i više godina, tko zna, da svom operatu mora dati podlogu, koja će barem u prvoj, recimo stogodišnjoj ophodnji odgovarati jednom stal nom i tvrdom načelu, taj neće moći, da kod donošenja odobrenja jedne »gospodarske osnove«, učini svoju odluku ovisnom o nečemu, što još ne postoji, i što će bog zna u kojem obliku, opsegu i kada, da nastupi. U času donošenja i odobrenja, svaka gospodarska osnova postaje za sva |