DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Eksproprijacija velikog posjeda Ing. Petar Rohr [Našice] : Eksproprijacija velikog šumskog posjeda, (Predlog JŠU. za izmjenu naredbe od 8. IV. 1925. broj 12.449). Kako smo spomenuli u izvadku iz zapisnika II. sjednice glavne uprave J. Š. U. održane u Beogradu dana 18. i 19. decembra 1925. pozabavila se glavna uprava spomenutom naredbom naročito iz razloga, što se po toj naredbi unatoč njene nejasnosti i kontradikcije već počela u nekim oblastima vršiti eksproprijacija velikog šumskog posjeda, a da se nije znalo na kojem temelju se eksproporcija vrši i kome se eksproprisane površine predaju. J. Š. U. donijelo je nakon svestrane debate jednoglasan zaključak, kojim se usvaja rezolucija i obrazloženje užeg odbora, sastavljeni na temelju pomnog proučavanja pomenute naredbe, kao i posljedica, i;oje bi n. stale kada bi se po toj naredbi eksproprijacija zaista i vršila. To obrazloženje i rezolucija glasi : Gospodine ministre ! Povodom naredbe koju je izdao gospodin Ministar Šuma i Rudnika sporazumno sa gospodinom Ministrom za Agrarnu Reformu pod brojem 12.449 od 8. aprila 1925., a kojom se odredjuje izručenje potrebitih šumskih površina iz objekata velikih šumskih posjeda, u svrhu snabdjevanja zemljoradnika drvom i popašom, prema odredbama čl- 41. Ustava, uslobodjuje se, JŠU., da iznese ovime svoje mišljenje, u cilju, da svrati pažnju gg. Ministara na one štetne mogućnosti, koje bi mogle po naše opće šumsko gospodarstvo i privredne naše prilike da nastanu, kada bi se ta naredba doslovno provodila. Glavna misao te naredbe jest trajn o osiguranje onih zemljoradnika drvom i popašom, prema odredbama čl. 41. Ustava, koji žive na dohvatu privatnoga velikog šumskog posjeda. Držimo, da je gotovo isključeno, da baš oni zemljoradnici, koji žive tako reći u šumi, trpe toliku oskudicu na drvetu i popaši, da se državna vlast mora tim pitanjem baviti kao nekim naročitim socijalnim problemom, pa se nabacuje samo po sebi pitanje, što li će tek biti sa onim zemljorad |
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Eksproprijacija velikoga posjeda 3! ničkim življem koji živi u nešumovitim ili kršnim dijelovima države, ili odaljeno od šume. Nemogućnost bezgraničnog ili besplatnog drvarenja ili pašarenja u bilo kojemu šumskom objektu, još uvijek ne znači ono, što se u običnom govoru naziva nuždom i oskudicom. Dok je pašarenje vezano isključivo uz šumsko-uzgojne obzire i mjere, to je jeftino drvarenje u velikim šumskim kompleksima gotovo uvijek moguće — bilo da se u tu svrhu uzima razna leževina (u starijim šumama), bilo da se provodjenjem proreda u mladim šumama, (koje su prorede i sa šumsko-uzgojnog gledišta apsolutno potrebne) — namiruje lokalna ekonomska potreba pučanstva, koje živi na dohvatu takovih šuma. To je i do sada bio običaj a imade svoje prednosti u tome, što je to drvo vrlo jeftino a nikada ne može da dodje u obzir za prevoz i u dalje, izvan do hvata tih šuma ležeće krajeve. Ne zato što kvalitetom ne bi odgovaralo već zato što poradi svoje niske prodajne cijene ne podnosi nikakovih transportnih troškova. Svaki šumoposjednik naprosto je prisiljen, da za ovakove sortimente nadje svoga konsumenta po mogućnosti u samoj bližoj okolici. Gotovo isto to vrijedi i za manje vrijedne drvne sortimente (sječenice) iz redovitih sječina. Takovo drvarenje cijeloga okolišnoga pučanstva, ne samo da je uvijek moguće, nego je dapače za šumoposjednike i poželjno. Razumije se uz primjerenu pravednu odštetu. Ako je dakle uopće potrebno, da državna vlast pitanje snabdjevanja zemljoradnika uredi naredbenim ili zakonskim putem, onda je poželjno, da kodifikacija toga pitanja ne segne bez izričite potrebe, predaleko u samu »šumu« kao glavnicu. Zakonsko uredjenje toga pitanja treba da se ograniči samo na to, da se interesentu zemljoradniku osigura mogućnos t nabavke potrebitoga mu drveta uz uvjete, koji ne mogu i ne smiju da budu pretjerani. Slično je i sa pašom. Da se pako mogućnost namirena tih potreba pučanstva u opće, a time i zemljoradnika, trajno osigura, imademo dostatne garancije u Zako nu o Šumama koji — kako je poznato — odredjuje, da se šumsko zem ljište ima trajno pod šumom održati, da se nakon posječe imade šumsko tlo opet — odmah ili u primjerenom roku — ponovno zagajiti, da se bez dozvole državne vlasti ne može ni jedno šumsko tlo pretvoriti u drugu vrst kulture itd. Dakle to je stvar, koja — u koliko bi sam vlasnik možda i drugačije htio — leži u rukama šumarskih organa državne vlasti. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Eksproprijacija velikoga posjeda. Ona je uvijek u mogućnosti, da prisili svakoga šumoposjednika na striktno vršenje zakonom ili naredbama ustanovljenih dužnosti. Osiguranjem mogućnosti nabavke, i kontrolom prodajnih cijena u glavnom je pitanje snabdijevanja i riješeno. Svaki drugi način suvišna je komplikacija, a može da bude i od nedogledno loših posljedica po gospodarstvo onoga šumskog objekta, koji bi bio time — promatrajući ga kao objekat od opće nacionalno-ekonomske važnosti — pogodjen. Propisima Zakona o Šumama, osigurana je i potrajnost produkcije i onih jeftinih šumskih vrjednota, koje su za lokalno namirenje potreba zemljoradnika od važnosti. Ustanovljivanjem pako savremenih cjenovnika za takove šumske proizvode zaštićen je konsumenat od eventualnog neopravdanog iskorišćavanja po producentu-šurnovlasniku. Pitanje snabdijevanja zemljoradnika drvetom i popašom počelo je aa rnuči muku neposredno nakon našeg narodnoga i državnoga ujedinjenja Prva ministarska naredba u tom pitanju, ona od 12. 9. 1921. broj 20.100 od 1921. samo zato jer nije pošla sa gledišta gore istaknutoga najjednostavnijeg, najbržeg i najpravednijeg riješenja ne samo da je promašila svoj cilj, nego je izazvala poradi svoje nejasnoće i komplikovanosti, ogromnu zabunu i kod interesenata-zemljoranika, (koji su tamo taksativno kaiegorisani), jer su ovi u toj naredbi vidjeli dozvolu neograničenoga uživanja, kao i kod samih posjednika šuma, kojima se činilo da su izgubljeni u poremećenosti sklada kod dosada još uravnoteženog pravnog shvatanja. Zabuna je unesena i kod samih onih šumarskih vlasti, kojima je bilo naredjeno provodjenje te naredbe, jer se one nisu mogle odhrvati ogromnim potraživanja interesenata, predvodjenih po neodgovornim licima, stranačkim demagozima, ili eksponentima, dok su opet strukovnjaci šumari vidjeli da će tim načinom naši tada usčuvani šumski objekti jednostavno stradati. Uslijedila je predstavka za predstavkom, anketa za anketom, borba kadikad žešća kadikad blaža, tumačenje za tumačenjem, u svakom kraju države drugačije, dok se konačno nije iskrastilizovalo mirnije i stvarnije shvatanje kao osnovica za provodjenje te naredbe. Ona se u glavnom drži ranije istaknutoga načela, navodeći tko i kojim redom ima drvo da dobije. u kojem slučaju i uz koju odštetu. Iako ta naredba — onako kako je u zadnjem njezinom stadiju interpretirana (na pr. odlukom g. velikog župana osječke oblasti od 18. septembra 1924.) broj- 5085 od 1924) — nije zadovoljila u svim tačkama principu najjednostavnijeg, najlakšeg, najstvarnijeg i najprvednijeg rješavanja, ipak je umirila duhove, odstranila prvobitnu zabunu i obnovila vjeru u postojanje pravne zaštite svojine, te omogućila da i zemljoradnici, koji na to pravo imadu, dolaze |
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 35 <-- 35 --> PDF |
1 Ekspropricija velikog posjeda do svoga drveta. Vlasnici šumskih posjeda nastavili su svoje gospodarenje pod dojmom uspostavljenog pravnoga stanja, a šumarske vlasti zaštićene autoritetom svojim i svojih predpostavljenih viših vlasti, počele su gotovo nesmetano da provode one intencije, koje su bile načelno mjerodavne kod donošenja te naredbe. Posljednja naredba od 8. aprila 1925. broj 12.499 načinje ponovno to pitanje, ističući odmah u uvodu, a i kasnije, one momente, koji su bili odlučni za njeno donošenje t j. : »da se zemljoradniku trajno osigura drvo i popaša u šumama privatnog velikog posjeda«; »da se ustanovi broji svih interesenata te ukupna količina njihove potrebe «; te se u tu svrhu imadu: »prikupiti potrebiti podaci« ; »da se nadalje ustanove i tačno označe, a po tom izluče, oni dijelovi velikih šumskih privatnih posjeda s kojima bi provodjenje tih propisa osigurano bilo »trajno«, i tako da se dodje do odredjenog stanja u tom pitanju i konačno : »da se spriječi devastacija i potpuno uništenje šuma, kako sa strane velikih posjednika tako i sa strane interesenata«; Ova i ovakova je naredba, po shvatanju JŠU., u stanju, da izazove novu suvišnu zabunu u redovima interesenata, u redovima zemljoradnika i šumoposjednika, kao i u redovima onih vlasti, koje su po toj naredbi zvane da ureduju i odlučuju. Ta okolnost može da urodi nepopravljivo zlim posljedicama u dosada često uzorno gospodarenim velikim šumskim privatnim posjedima, promatrajući ih kao objekte od opće narodno-gospodarske važnosti. Da je tome tako, slobodni smo, da istaknemo one momente, koji su za to shvatanje odlučni. U uvodu se ističe potreba pribiranja svih podataka, dakle podataka, po kojima bi se imao ustanoviti i provjeriti: a) broj interesiranih lica i kućanstava, b) količina i vrst potreba, nadalje: c) opća mogućnost namirenja tih potreba iz vlastitog šumskog i pa šnjačkog posjed, koji su svojina tih interesenata, d) ina mogućnost namirivanja tih potreba; te konačno: e) one objekte privatnog velikog šumskog poosjeda, koji bi u tu svrhu u obzir doći mogli; i f) ustanoviti da li su po svojoj strukturi ti privatni šumski ob jekti, obzirom na dosadanji i budući način gospodarenja, kao i obzirom na faktično stanje i prilike toga gospodarstva u času tog prosudjivanja, a i po veličini njihovoj sposobni, da udovolje postojećoj potrebi, itd. Dok je to jedan čisto t e h n i č k o-p r i p r a v n i, statistički r a d, to se . |
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Eksproprijacija velikoga posjeda odmah u nastavku dalje govori o potrebi točnoga označivanja i izlučivanja pojedinih dijelova, tako da se ve ć sad a po postojećim zakonima i naredbama iz tih šumskih kompleksa interesenti podmiruju, i to kako 51. 8. iste naredbe kaže »t r a j n o«. Ova i ovakova naredba unosi već samom svojom nedosljednosti ponovno zabunu medju sve interesovane faktore, jer zemljoradnik, koji zbu njen povodom ranijih nejasnih naredaba, povodom raznovrsnog tumačenja tih naredaba na raznovrsnim mjestima, te raziičnom provedbom u praksi, jedva što se izmirio sa konačno iskristalizovanim interpretisanjem, nailazi na ponovni poticaj, da uzteži za onim, što se možda nije ni htjelo. Unosi zabunu medju privatne posjednike šuma, koji u provedbi te naredbe gledaju komadanje svog posjeda, stavljajući pojedine dijelove njegove »izva n zako n a«. Unosi ponovnu zabunu i u redove šumara strukovnjaka, koji su teškom mukom jednom već riješili isti problem snabdijevanja zemljoradnika drvetom i pašom, i ttoje nena.lano ponovo pred tim problemom u jcš težem obliku. Svaki pripravni rad iziskuje ne samo mnogo truda nego i mnogo vremena. Što teži je problem, kojemu taj pripravni rad treba da posluži, to valja da je i posao savjesniji. Svi, koji su odredjeni i zvani, da taj ili takov pripravni rad vrše, znaju da su za njega i odgovorni. Stoga je vrijeme jedan nerazdruživi pojam u provodjenju toga posla. Stupanjem ove naredbe na snagu »već sada«, obnovila bi se — a b strahirajući na čas ostalu njenu sadržinu — poradi nedostatka dovoljnoga vremena za sabiranje svih potrebnih podataka koji tačno odgovaraju istini i prvomu stanju stvari, ona ista griješka, koju smo već toliko puta doživjeli kod donošenja raznih drugih, inače i dobrom intencijom prožetih naredaba — kako je to bilo baš i kod donošenja prve naredbe o snabdijevanju zemljoradnika drvetom i pašom. Pa i sam čl. S naredbe od 8. aprila 1925. broj 12.449 kaže: »kada se potrebiti podaci priberu izlučiće se ... itd.« pa se taj pripravni rad ne može logički dovesti u sklad sa čisto kontradiktornom i stanovom iste naredbe, u kojoj kaže, da se »već sada« iz tako izlučenii: šumskih kompleksa po postojećim zakonima i naredbama zemljoradnici. koji su interesenti, podmiruju.« Držimo, da nam je dužnost upozoriti na ovu kontradikciju koja bi, ako je pregledamo, mogla izazvati katastrofalno rješavanje našeg općeg šumsko-gospodarskog problema. Podaci, koji treba da posluže kao csnovica u prosudjivanju tih važnih pitanja, moraju biti apsolutno istiniti i po mjerodavnom objektivnom |
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Eksproprijacija velikoga posjeda šumarskom stručnjaku provjereni, a ne kako se to na brzu ruku više puta dogadja, posve šablonski, površno i neobjektivno sastavljeni »popisi«. Tek na temelju tako pribranih i tačno proradjenih, istinskih podataka, moglo bi se pristupiti konkretiziranju same stvari. Ali s obzirom na neke važne momente, koji govore u opće proti v na s i 1 n o g izlučivanja pojedinih šumskih kompleksa iz velikih šumskih objekata, slobodni smo slijedeće primijetiti: Valja zamisliti samo jedan uzorno gospodaren šumski objekat, koji je i u šumarsko-uzgojnom, kao i u eksploatacionom, industrijskom i uredjajnom pogledu stabilizirao oblik i smjer svoga gospodarstva, osnovanog na recimo strogo potrajnoj bazi! To znači, da je u tom šumskom cbjektu, za — recimo — sto i više godina gotovo tačno unaprijed označeno, koje i kakove sastojine mogu u izvjesnome roku da se sijeku (eksplcatišu) i dakakako pomladjuju. Tako uredjeno gospodarenje teče, recimo, već dugi niz godina na tom «objektu. Gotovo je nemoguće zamisliti, da se iz ovakovog cjelovitog objekta, koji ne bi mogao da udovolji svim do sada na nj stavljenim zahtjevima o snabdijevanju zemljoradnika drvetom itd., najednom istrgne jedan ili vige njegovih dijelova. Cijelovitost takovog objekta bila bi nasilno narušena, kontinuitet, uredjajnim operatom učvršćenih gospodarskih smjernica prekinut, cijeli sistem uredjajne strukture oštećen. Svi nacrti, iskazi, površina itd .okrnjeni. Medjusobni odnos dobnih razreda poremećen. Osnovica za račun etata a time i podloga cijeloga gospodarsko-i´inanci;skog problema za taj ob jekt poništena Sve to zlo postaje to izrazitije, što je objekat bolje uredjen ; što je go spodarsko uredjenje objekta starije, i što su investicije učinjene na objektu veće. Ako se dakle pitanje snabdijevanja zemljoradnika iz šuma velikog pri vatnog posjeda može drugim načinom riješiti — a da se može to znade mo — neka se po mogućnosti ne uništavaju onakovi šumski objekti, koji služe na korist našeg općeg šumsko-gospodarskog — dakle i narodno gospodarskog života. Tu mogućnost priznaje i sama ta najnovija naredba u svom Ll. 6, u kojemu se kaže, da: »objekti, sa pretežno tehničkim drvetom. naročito za industriju, ne će se po mogućnosti odredjivati za te svrbe«. Tim članom treba da se osiguraju onakovi objekti od sakaćenja, koji daju produkte našoj doma ćoj industriji, te koji daju onakove vrijednote, kakove se u inostranstvu cijene. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Eksproprijacija velikoga posjeda Dobro uredjeni i gospodareni privatni veleposjed, i ne može drugačiji da bude. U tome i leži baš i n.egova opća nacionalno-ekonomska važnost za državu, baš zato, što je takove g karaktera. Ali i taj član ne izražaje to kategorički i imperativno, nego ostavlja tek mogućnost, da se takovi objekti poštede od izlučenja. Prihvatom onoga načina snabdijevanja zemljoradnika drvetom. kakav je dosada postojao, dalo bi se udovoljiti potrebama interesenata, a da se takovi objekti u´suštini svo,oj ne diraju. Tim više. što svaki dobro uredjenii šumski objekt, i . ade s v o j u g c s p o d a r s k u o s . o v u, koja ne bi bila potpuna,, kada ne bi predvidjala i opskrbu okolišnog pučanstva sa svojim proizvodima. Time bi se dala stilizacija toga člana (6) u toliko promijeniti — (imperativno uvjetovati), — što bi posjednici velikih šumskih objekata biii primorani voditi račun i brigu o tome, (u koliko to već ne čine), da svojim šumama onako gospodare kako će biti što bolje osigurana produkcija što ljepših, tehnički sposobnih sastojina — što konačno, kako rekosmo, i treba da jest konačni, glavni cilj i svrha svakog velikog šumskog posjeda. Još jedan argumenat, koji je od velike važnosti za ovakovo tumačenje i shvatanje, jest činjenica da bi izlučenjem pojedinih šumskih dijelova iz cieline nekoga šumskoga objekta, jedva bilo moguće udovoljiti intencijama pomenute naredbe, jer je više nego sigurno, da je u svim takovim slučajevima eksploatacija vršena u velikim suvislim povi šinama.. koje su sada već penovno razumno pomladjene ili u opće neporiiladjene. Taj princip eksploatacije važi jednako kod dobro uredjenog, a još više kod nevaljalog šumskog gazdinstva, jer ga diktiraju tehnički obziri,, koji su u tijesnoj vezi sa izgradnjom transportnih srestava. Dok bi dakle žiteljima, koji se s I u čajn o na dohvatu starijih još neeksploatisanih šumskih sastojina, mogla izlučenjem takovih dijelova biti možda podmirena petreba. to bi onim drugima, koji su slučajno na dohvatu samo posve mladih sastojina, tek pomladjenih, ili možda čak ; nezasadjenih sječina, bilo izlišno svako izlučivanje. I kod starijih još neeksploatisanih sastojina kažemo takođjer samo možd a zato jer znamo, da se u takovim sast)jinama gctjvo uvijek radi — barem kod visokog šumskog uzgoja — samo o starim za pilanu spo., sobnim stablima. Takovi izlučeni dijelovi sami za sebe nemogu da osiguraju potrebu okolice u onoj mjeri u kojoj bi to vršio cijeli posjed, u kojemu su zastupani svi dobni razredi. Ovdje bi član 4. naredbe od S. aprila 1925. broj 12449 došao u ne milu opreku sa zbiljnim stanjem nakon eksproprijacije. Taj član naime: |
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Eksproprijacija velikoga posjeda kaže: Maksimum, koji ostaje neopterećen velikom posjedniku itd., ne može biti odredjen na onom mjestu, koje radi blizine sela dolazi u obzir za namirenje potreba tog sela«. Iz ovcga slijedi, da bi sela mogla dobiti same mlade za sječu nedorasle šume, pak bi od eksproprijacije bila slaba korist kroz mnogo godina. U protivnom slučaju ako vlasnik dobije samo mlade za sječu nezrele sastojine nema cd njih mnogo godina nikakovog prihoda već jedino izdatke oko čuvanja i uzgoja, a tim on gubi prihod kapitala investiranog u šumsko gospodarstvo. Dakle veliki posjed, koji je dužan iz svojih guma — bilo slobodnom prodajom bilo uz propisani cjenovnik — da namiruje potrebe okolišnog žiteljstva, voditi će o tome brigu, da bilo iz redovitih svojih godišnjih sje čina, bilo iz sastojina, koje se proredjuju, ili pako leževinom iz starijih šuma, namiri svu potrebu. Zato držimo da je glavno, da se zemljorad niku, koji drvo treba, osigura samo mogućnost podmirenja njegovih potreba iz onih šuma. koje su mu na dohvatu, a da je manje važno vezati tu mogućnost snabdijevanja baš na stanoviti kompleks. U vezi s time, a u interesu normalnog razvoja naših šumsko gospo darskih prilika na objektima naših velikih posjeda, držimo ne samo štet nim po cpće gospodarstvo, nego prema gornjem i nemogućim , a i ne potrebnim, da se pri donašanju odluke o odobrenju gospodarskih os nova i drvosječnih planova — to odobrenje čini ovisnim o tome, da li su uzete u dovoljni obzir odredbe ove, t. j. »da se odvojeno tre tira i z 1 uč e n i d i o« a »o d v o j e n o n e i z 1 u č e n i dio« (član 9). Sve mane izlučivanja, koje ranije navedosmo. tim se postupkom samo umnažaju i povećavaju. Ta odredba, koja se postavlja kao uvjet odobrenju g os p o d a r s k i h osnova i d r v o s j eč n i h piano v a, upravo je kao stvorena zato. da obustav i cijeli gospodarski život jednim mahom — jednim potezom pera. U čk 11. naredbe se kaže, da se »ovom odredbom ne prejudicira zakonskom riješen ju ovoga pitanja«. Ali tko znade, da je donošenje gospodarskih osnova — ako je sa vjesno proveden rad, -- jedan ogroman i ozbiljan posao, koji zahtijeva da sastavljač sa svom bistrinom svoga duha gleda u daleku budućnost od sto i više godina, tko zna, da svom operatu mora dati podlogu, koja će barem u prvoj, recimo stogodišnjoj ophodnji odgovarati jednom stal nom i tvrdom načelu, taj neće moći, da kod donošenja odobrenja jedne »gospodarske osnove«, učini svoju odluku ovisnom o nečemu, što još ne postoji, i što će bog zna u kojem obliku, opsegu i kada, da nastupi. U času donošenja i odobrenja, svaka gospodarska osnova postaje za sva |
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Eksproprijacija velikoga posjeda koga šumara gledom na stanoviti objekt, za koji je osnova učinjena i za vrijeme za koje je učinjena, — pisanim pozitivnim »zakonom «, o koji se ne smije nitko ogriješiti, dok on vrijedi. Ni posjednik, ni nadzorna vlast! Pošto je to zakon, štiti on od svega i svakoga tako dugo. dok ne bude promijenjen, a u dobro uredjenom gospodarstvu takova se promjena ne može provesti — obzirom na stalnost gospodarstvu postavljenih smjernica — prije nego isteče barem onaj rok (ophodnja), na kojemu je cijeli račun osnovan. S razloga tih nije moguće donositi ni takove nove gospodarske uredjajne operate, u kojima se u meritornoj stvari, donose tek uvjetno takove sankcije, koje mogu da poruše stabilitet osnovnoga gospodarskoga temelja. To vrijedi za osnove (operate), koje će se imati tek da donesu, a u još pojačanoj mjeri, za osnove (operate), koje već dugo vremena postoje. Kako su generalni drvosječni planovi zapravo stvarni, sastavni dio svake osnove, svakog operata, to ni za njih ne postoji mogućnost uvjetnog priznanja, kada se radi o suštini same stvari, koju poznajemo pod pojmom redovitog etata. Svaka gospodarska osnova, te drvosječni i ogojni planovi, mogu da računaju samo sa pozitivnim objektima, dakle stalno raspoloživim površinama i masama i to već u času njihova utvrdjenja. I to je baš taj fakat i najodlučniji razlog, da se već prije samog zakonskog rješavanja onih pitanja, koja se tiču velikog privatnog posjeda, ne može i ne smije naredbenim putem suspendovati pravo viastnosti na pojedinim dijelovima šumskog velikog posjeda. Taj je fakat ujedno i najodlučniji dokaz, da je ustanova čl. 9. ove naredbe nemoguća. Stoga svaki drugi način snabdijevanja zemljoradnika drvom, osim onoga, kojemu smo mogućnost ranije priznati, nije ni pravno ni socijalno opravdan, niti je ekonomski potreban, a pogotovo nije on šumarski strukovno moguć. Shvatamo intenciju, koja ide za tim da se neki šumski objekti ili dije lovi osiguraju za potrebe zemljoradnika ili drugim riječima, da je toni na redbom trebalo stanovite objekte spasiti od onog uništenja, od deva stacije, o kojoj naredba uvodno govori. Ali prema tome izgleda, kao da je bila potrebna tek ova naredba, da se naše šume očuvaju od devastacije. Odnosno izgleda, kao da nema nilakovih drugih zakonskih mogućnosti, da šume očuvamo od uništenja, te da je bila potrebna tek ova naredba, samo da se očuvaju od devastacije barem oni izručeni dijelovi. Ali naprotiv mi znamo dobro, da postoje i te kakove mogućnosti za očuvanje svakog šumskog, na i onog velikog privatnog š svake devastacije, te je to samo stvar sanîe državne vlasti, da pribavi dužno poštovanje postojećim propisima. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Eksproprijacija velikoga posjeda Poznato je konačno i to, da je kod nas baš privatni šumski posjed prednjačio svojim izvrsnim gospodarenjem, a u koliko to možda nije, i danas kod svih tih posjeda slučaj, smatramo, da je kriv u glavnom nedo voljni nadzor vlasti i raznim suvišnim eksperimentima poljuljana vjera u jakost zakonom zajamčenog pravnog poretka i zakonom zaštićenog prava privatne svojine. Naprotiv znamo, da su osim nekih spomena vrijednih izuzetaka baš šume, koje su u vlasnosti naših zemljoradnika, iako su gotovo sve pod direktnom upravom šumara stručnjaka, najvećma opustošene, devastirane, i najmanje uredjene. čast iznimkama. Mi kao šumari strukovnjaci odsudjujemo svaki pokušaj direktne ili indirektne devastacije, dolazio on makar sa koje strane, te vjerujemo, u to da su dosadanje zakonske mjere posve dostatne, da se spriječi svaka devastacija i bez ove naredbe. Iz svega ovoga stvaramo naš zaključak da je pitanje snabdjevanja zemljoradnika (interesenata) drvetom i pašom iz guma velikog šumskog posjeda, uz naplatu cijena prema cjenovniku za državne šume najjednostavniji način riješenja toga pitanja, te ujedno molimo gospodina Ministra za Šume i Rudnike kao i gospodina Ministra za Agrarnu Reformu da: 1. Uvaži ove naše primjedbe s obzirom na ustanove pomenute naredbe »O snabdijevanju zemljoradnika sa drvom i popašom«, koju je izdao gospodin Ministar za Šume i Rudnike u sporazumu sa gospodinom Ministrom za Agrarnu Reformu« od 8. aprila 1925. broj 12.449. t. j. da se provodjenje njezino preinači i ograniči jedino na pripremni rad oko sakupljanja potrebnih podataka u rečenom smislu. Ovo je potrebno u toliko prije, što se ni članom S. naredbe, ne naredjuje ni jednoj vlasti.da izlučivanje površina vrši na licu mjesta u terenu, a ipak nekoje oblasti to već u praksi na terenu provode i time prejudiciraju zakonskom riješenju : Da se kod toga sabiranja podataka svrati naročita pažnja na one šume i pašnjake te šumska zemljišta, koja su danas veo u rukama zemljoradnika kao pojedinaca, općina ili zera. zajednica, a kao njihova vlasnost, i to tako da se pri tom uzme u obzir cjelokupna takova p rodukci´ona površina njihova. Skrećemo naročitu pažnju, na to s razloga, što je na žalost činjenica, da mnoga sela, zemljišne zajednice itd. raspolažu danas već sa razmjerno velikim takovim šumskim i pašnjačkim površinama, koje su nemarom tih interesenata u tako jadnom stanju, da ne odbacuju niti jedan dio onolikog prihoda na drvetu i na paši (travi), koliko bi uz veću pažnju, odbacivati mogle i morale, i da se odredi za te objekte onaj način gospodarenja i uzgoja, kojim će potrebe zemljoradnika biti najbolje, najbrže i najtrajnije osigurane. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Eksproprijacija velikoga posjeda 2. da do konačnog zakonskog uredjenja toga pitanja gospodin Ministar za Šume i Rudnike izdade novu jednu jasnu i pravednu naredbu kojom bi se nedvoumno označilo: a.) tko imade pravo na tu pogodnost b.) u kojem slučaju c) koliko tko može da dobije i d) kojim radom i putem bi tko mogao doći do potrebnog drveta i paše. a n a osnovu načela kupa i prodaje, uz ci jene cijenovnika, koje bi se cijene same imale periodično da dovedu u sklad sa srednjim ili najnižim stavkama dnevnog trga. 3. Uzimajući prvenstveno u obzir raznu leževinu te razni proredni materilal, koji ne podnosi nikakove ili vrlo malene transportne troškove, i konačno takav materijal iz sječina, koji ne može da služi eksportu. Dok bi se za eksport sposobni sortimenti isključili od pogodovnih cijena u opće. Ovim načinom izbjeglo bi se potrebi izlučivanja pojedinih kompleksa, auvadjanju novoga se r v i t u t a. Glede gradjevnog drveta (čl. 5) mišljenja smo, da jednokratna ukupna, a možda tek slučajna potreba na gradjevnom đrvetu ne koga recimo sela, ne mož e bit i mjerodavni m m j e . i- 1o m za odredjivanje trajnoga godišnje g e t a t a potrebe . Faktična potreba je jedino mjerilo za tu ustanovu, 4. Da se i državne šume, koje leže na dohvatu zemljoradničkog pučanstva obavežu na dužnost snabdijevanja drvetom i popašom. jednako kao i svaki drugi veliki šumski posjed kao i svaki momentani posjednik etata. 5. Da se omogući slobodan sporazum-kup i prodaja- onih i onakovih šumskih i pašnjačkih dijelova, koji neće gospodarstvu velikog šumskog posjeda onemogućiti normalni razvitak i rad, te da se omogući nakon odobrenja ugovora po nadležnim za to vlastima .gruntovni prenos takovih površina sa imena veleposjeda na ime kupca, sela, zemljišne zajednice, općine itd. Mišljenja smo, da bi ovakav sporazuman prekup, odnosno prodaja stanovitih šumskih i pašnjačkih dijelova interesovanim zemljoradničkim krugovima, imao najbolji uspjeh. 6. Da se kod izdavanja dozvola za pretvorbu cijelih velikih šumskih objekata u oranice- kako se to zna dogoditi u ravnicama na terenu bivših velikih posjeda — uzme dolični obzir na buduće potrebe tamošnjega zemljoradničkoga naroda, koji bi takovim pretvaranjem |
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 43 <-- 43 --> PDF |
Eksproprijacija velikoga posjeda šume u oranicu »na veliko« mogao ostati bez šume i došao iz obilja u oskudicu na drvetu, te time dospio onamo, gdje se danas nalaze ostali naši krajevi, koji na daleko i široko šume u blizini nemaju, a koje od oskudice spašava santo željeznica. Ne može i ne smije se dogoditi, da takav /jvalj padne onda na teret onoga šumoposjednika, koji je svoju šumu valjano i dalje uzdržavao, odrekav se unosnije špekulacije, pretvaranje šume u oranice. 1 ravnice trebaju svoje šume, ako se želi uzeti u obzir potrebe svoje okolice. Stanoviti dio šume i na relativnocm šumskom tlu mora da ostane u svakom slučaju netaknut. OPASKA : Glavna uprava je u audijenciji kod g. Min. Šuma i Rudnika, razložila i usmeno svoje stanovište prema toj naredbi, predočila sve štetne posljedice» koje bi nastale, ako bi se po toj naredbi, postupalo i umolila je gosp. Ministra Šuma i Rudnika, da tu naredbu povuče ili preinači u smislu našega predloga. Gosp. Ministar je obećao, da će učiniti sve, što će biti u interesu pravilnog postupanja u provedbi člana 41. Ustava. Pri završetku lista možemo već našim čitaocima priopćiti da je gosp. Ministar Šuma i Rudnika brzojavno obustavio svako daljnje izvršivanje eksproprijacije po toj naredbi. To naredjenje već su primile sve niže područne oblasti. Mi zahvaljujemo gosp. Ministru na tako brzom uredovanju, jer je tim aktom zapriječio, da u provodjenju eksproprijacije velikog šumskog posjeda đodje do posvemašnjeg kaosa. Tajnik : Čeović. „La reforme agraire". Une suggestion du bureau de . Union Forestiere lougoslave concernant le reglement de cette question. „ . . ., 4 Rédaction. |