DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 30     <-- 30 -->        PDF

28 Kultura crnog oraha


linstva. Prema dobivenim informacijama uspijeva crni orah na Pohorju i
u Belju vrlo dobro. Kod vukovarskog vlastelinstva stare su najstarije orahove
sastojine tek 27 godina, no uspijevaju vrlo dobro. Prema dosadašnjim
lijepim rezultatima, očekuje se, da će i budućnosti uspijevati tako sve do
sječne zrelosti, a neke sastojine još i bolje, jer postoje svi uslovi za to.


Šef šumarstva kod Vukovarskog Vlastelinstva, šumarski savjetnik g
Julio pl. Prandstetter, zainteresovao se je za kulturu crnog oraha i počeo
godini 1899. sa pokusima. Prvo sjeme nabavilo se je kod bivše šumske
uprave današnjeg državnog velikog posjeda Belje. Postojali su svi uslovi,
da crni orah, koji je činio tamo već u ono doba lijepe i dobro uspijevajuće
sastojine, i ovdje dobro uspije. Tamošnji klimatski a donekle i terenski
odnošaji dosta su slični ovdašnjim, gdje se otprilike jedna trećina vlastelinskih
šuma nalazi u Dunavskoj ravnici, dok se ostale dvije trećine nalaz?
na sremskoj visoravni, omedjašenoj crtama Vukovar — Vinkovci —
Tovarnik — Ilok i Dunavom od Iloka do Vukovara. Nadmorska visina
ovog predgorja Fruške gore iznosi 100 — 145 m dok nadmorska visina
dunavske ravnice, na kojoj se nalaze vlastelinske šume iznosi 84—91 m.


Prvi pokusi sa crnim orahom dobro su uspjeli i zato se nastavilo
s njima. Medjutim nije ostalo samo kod pokusa, jer je nastupio važan
momenat, uslijed kojega se otpočelo kod Vukovarskog Vlastelinstva sa
kultiviranjem crnog oraha u većem opsegu.


Kod sastavka prve gospodarstvene osnove za vlastelinske šume god.
1905. uzeto je u program, da se imaju pretvarati mješovite visoke šume
manje vrijednih vrsti drveća u čiste sastojine skupocjenog hrasta lužnjaka
i da se nastavi sa osnivanjem mješovitih sastojina crnog oraha. Faktično
se je i radilo u tom pravcu. Medjutim prije 15 godina počela se je pojavljivati
i u vlastelinskim šumama na hrastovim sastojinama u većoj mjeri
hrastova medljika (Oidium quercina). Kasnije pojaviše se u njima u velikom
mnoštvu i gusjenice leptira gubara (Liparis dispar), često u društvu
sa zlatokrajkom (Liparis chrysorrhoea) i hrastovim prelcem (Cnethocampa
processionea). Osobito godine 1915., 1916., 1917., 1919. i 1920. one su
nastupile u silnom mnoštvu i u nekojim predjelima potpuno obrstile ne
samo hrastove sastojine nego i sve drugo drveće, dapače žderale su i travn.
Nakon što su obrštene sastojine u prvim proljetnim mjesecima, istjeralo je
drveće mjeseca juna ponovno, ali na mladom hrastovom lišću opažena
je hrastova medljika. Ako se ona pojavila u tolikoj mjeri, da je uništila
sve mlado lišće, onda je stablo uginulo. Ako se pak pojavila jedna i druga
šteta, u manjem opsegu, odnosno ako hrastova stabla uslijed samog
žderanja gusjenica ili uslijed nastupa medljike sama ne propadnu, bude
njihov prirast znatno umanjen.


Radi ovih kalamiteta stradale su mnoge hrastove šume, u prvom red»!