DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Bro[ h „Šumarski List" Godina 50. Na pragu pedesete. „Anda vu morje vre vekivečno Jedno nam leto kapnulo srečno". I opet jedna kaplja utonula u more zaboravi, nepovrata i vječnosti. S njom je prividno nestalo i brojnih energija, što ih je čovječanstvo kako svake tako i prošle godine utrošilo za održanje onih velikih zajednica, koje se zovu država i narod, a konačno i za održanje pojedinih individua. Tek što je jedna utonula već je druga na pomolu. Tek što je Staroj otkucao dvanaesti sat njene posljednje noći, diže glavu — Nova. Dočekivana milijonima, pozdravljena smijehom i pokličima radosti, vedra lica sluša oria čestitare što je slave u — dolini suza. A za dan, dva nastavlja ona opet svoju igru vječnosti. Počinje darivati. Nekom bol, nekom razočar, nekom kruti bič borbe za život a malo kome miloštu. Ovo je ravno pedeseta, što je dočekuje naše Gore List. Njom ćemo da navršimo ravno pola vijeka našeg nastojanja i rada. Pedeset godina. Kako je to malo i bijedno u istoriji čovječanstva. No nije tako malo u prošlosti jednog udruženja i njegova rada. Mi ne treba da budemo preuzetni, no pored sve čednosti možemo da ipak budemo ponosni, što smo dočekali pedesetu obljetnicu našeg stručnog glasnika, Šumarskoga Lista. U istinu rijetke su naše stručne i privredne revije, koje su premašile ovu starost. Mi smo malen narod, naša je kultura posve mlada. Ta mi smo tek nedavno stvorili prvi uslov našeg života i raz vitka, mi smo tek nedavno stekli svoju — slobodu. Mi sad tek možemo i moramo da pravo počnemo iskorišćavati snagu naše rase i izgradjivati našu kulturu i privredu. I šumarstvo je sitna čest toga velikoga zadatka, pred kojim stojimo. Izvršujući taj zadatak treba da upremo pogled u ideale, koje želimo da dosegnemo. No upirući naše poglede u budućnost treba da svrnemo okom i na prošlost. U njoj treba da potražimo sve što je svijetlo, drago i toplo. Na toj |
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Na pragu pedesete toplini treba da se ogrijemo, oduševimo i osnažimo za rad i borbu u budućnosti a treba da odamo poštovanje onima, koji su biii nosioci te borbe i rada u prošlosti. * Na pragu pedesete godine Šumarskog Lista vrijedno je da stvarne zagledamo u njegovu prošlost. Teško je ulaziti u prikazivanje istorije Šumarskog Lista, a da kod toga ne udjemo i u istoriju današnjeg našeg Udruženja. Zato će se istorijat Šumarskog Lista moći potpuno da obradi tek onda, kad se bude prikazivao istorijat Udruženja. Današnji Šumarski List kao organ Jugoslovenskog Šumarskog Udruženja nastao je zapravo stapanjem dvaju listova: Šumarskog Lista, kao organa Hrvatskog šumarskog Društva u Zagrebu i ......... ........, organa Srpskog Šumarskog Udruženja u Beogradu. Stari Šumarski List rodio se u isti čas kad i Hrvatsko-Slavonsko (kasnije Hrvatsko) Šumarsko Društvo. Već godine 1871. (Gospodarski List 1871. str. 58.) izlazi prvi javni proglas Kereškenjijev, kojim on propagira osnivanje zasebnog šumarskog društva i stručnog lista. Tek u oktobru 1876. održana je prva skupština Hrvatsko-Slavonskog šumarskog društva a 1. januara već izlazi prvi broj Šumarskog Lista. Od njegovog postanja zadatak Šumarskog Lista je dvojake prirode. On je bio stručna i privredna revija, koja je raspravljala sva pitanja šumarstva kao privredne grane i kao struke. On je ujedno bio i organ udruženja, koji je kao takav donosio i sve vijesti Udruženja. Po obimu svagda je prevladavao onaj prvi dio. Uredjivanje bilo je svagda u ruci jednog urednika iako si je upravni odbor društva pridržavao izvjesno pravo da upliviše na osnovni smjer lista. Od godine 1877. do 1926. bilo je u svemu sedamnaest redakcija i to: prije ujedinjenja: Vrbanić (1877—1880), Kesterčanek (1881—1886), Vrbanić (1887—1891) Rački (1892, 1893), Dojković(1894), Rački 1895,Kozarac (1896—1898), Partaš (1899—1904), Partaš-Kesterčanek (1905), Kesterčanek (1906—1908), Kern (1909—1911), Kosović (1912—1916), Petračić (1917—1919), Petračić—Levaković (1920—1921), poslije ujedinjenja: Marinović (1922, 1923), Marinović—Čeović (1924), Ugrenović (1925....) Dakle jednu veću polovinu redaktorskog rada iznijeli su na svojim ledjima šumari praktičari (Vrbanić, Rački, Dojković, Kozarac, Kern, Kosović, Marinović, Čeović), a drugu manju šumari — nastavnici (Kesterčanek, Partaš, Petračić, Levaković, Ugrenović). Najdulje je uredovao Kesterčanek (deset godina), od toga jednu dijelio sa Partašem, i Vrbanić |
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Na pragu jjedesete 3 (devet godina). U dva maha bili su urednici Vrbanić (1877—1880, 1887— 1891) i Kesterčanek (1881—1886, 1905—1908), Račkoga je za vrijeme bolesti zamijenio Dojković. Svi su urednici vršili uredničke poslove pored svojih zvaničnih dužnosti. Neki su od njih (Vrbanić, Kesterčanek, Kosović, Rački, Marinović, Čeović) vršili još i tajničke radove Udruženja. Samo jedan od urednika, koji je bio poslovni tajnik (Marinović), bio je riješen zvaničnih dužnosti. Redovno je preopterećenost ili slabost zdravlja bila povodom., da je došlo do promjene uredništva. Najveći aktivitet razvijaju oni urednici, koji su bili ujedno i tajnici. To je razumljivo iz osnovnoga zadatka samoga lista, što smo ga već izložili. Zaista se jedan dio uredničkih radova izvještaji o sjednicama i zborovima, predstavke, predloži, saobraćaj sa članovima itd.) poklapa s agendama tajnika. No gledana u perspektivi sadašnjice na j š i r a bila je koncepcija Kesterčanekova. On se nije ograničio samo na to, da Šumarski List bude na izvjesnoj stručnoj visini, nego je tačno uočio kakovu važnost igra šumarska privreda ne samo u užoj njegovoj domovini Hrvatskoj već na čitavom Slovenskom Jugu. Mi koji smo kao njegovi djaci dobro poznavali i visoko poštivali Kesterčanekov nesalomljivi patriotizam, radi koga je bio gonjen čitavoga života, moramo da to i sa ovoga mjesta napose naglasimo. Kesterčaneku je po njegovim riječima do »rada i pregnuća na polju šumarstva sviju hrvatskih krajeva u opće a J ug o s 1 avenskog plemena napose.« (Š. L. 1882/251). On se raduje, što mu je pošlo za rukom sklonuti na saradnju »odlične izvrsne saradaičke sile za susjedne i pobratimske zemlje kao Kraljevinu Srbiju, Dalmaciju i Istru« (Š. L. 1882/252). On je posve tačno obuhvatio, gledajući daleko u budućnost, sve zemlje, u kojima je i ako tada pocijepan živio naš narod. Već u prvom broju, koji izlazi pod njegovom redakcijom, donosi članak »Šumarstvo u kneževini Srbiji« (prema „.....-." 1881 br. 41.). Loji počinje klasično: »Kako je jur priznano, da smo mi Hrvati i Srbi jedan te isti narod . . .« Pored toga on donosi vijesti iz Dalmacije, Slovenije i Bosne. Naročito vidimo toplu uzajamnost, koja se razvija izmedju Zagreba i Beograda Beogradski „....." propagira zagrebački šumarski List (Š. L. 1883./38) i obrnuto Šumarski List preporuča „....." i prenosi iz njega radove (Š. L. 1884798). Dakle u vrijeme Kesterčanekovo počinju u Šumarskom Listu izlaziti prvi radovi iz Srbije (Novaković, Jekić, Lapčević, Todorović). Naročito je mnogo toga preneseno !2„......" Gotovo bi mogli reći, da u to vrijeme postaje Šumarski List u neku ruku zajednički organ hrvatskih i srpskih šumara. U znak priznanja Kesterčanek bude izabran i začasnim članom Srpskog Poljoprivrednog Društva u .Beogradu. Razumljivo je, da je ovaj odnos postao |
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Na pragu ... dese te tješnji još i radi veza, što ih je Kesterčanek već otprije kao nastavnik Križevačkog Zavoda imao sa omladinom iz Srbije. Ova veza izmedju hrvatskog i srpskog šumarstva koju je priveo u život Kesterčanek, ostaje u Šumarskom Listu živa i nadalje (Obradovi ćLičanin, Pančić, Divjak, Manojlović, Jovanović) te se može reći da je u njemu sadržana znatna literatura o šumarstvu Srbije. Šumarski List izlazio je isprva kao četvrtgodišnjak (1877-1880), zatim kao dvomjesečnik (1881.—1884.) Kao mjesečnik izlazi on od 1885., pa do 1921. odnosno sve do danas. Prve četiri godine izlazilo je i jedno njemačko izdanje. Ova je pojava razumljiva iz činjenice što se u to vrijeme nalazio u šumarskim vrstama velik broj stranaca, koji nisu potpuno vladali našim jezikom. A i naši rodjeni ljudi, studirali su vani, te nijesu bili u položaju da savladaju šumarsku terminologiju na materinjem jeziku. Kesterčanek, primivši uredništvo, prekinuo je sa ovom dvojezičnom edicijom. Već prve godine izlaženja Šumarskog Lista nacionalni ljudi oštro su prigovarali ovome njemačkome izdanju a naročito je ustao protiv toga Kački (Primorac br. 39 od IV. 1877.). Od 1905. izlazio je zaseban prilog — Lngarski Vjesnik. Ovu je misao bio pokrenuo već Kesterčanek, no nije je mogao privesti u život, jer je tadanja vlada uskratila pomoć. Pored redovnih brojeva lista izašla je prilikom otvaranja Šumarskog Doma. muzeja. te Šumarske Akademije (1899.) Spomenica a povodom smrti Kesterčanekove svečani broj »Slava Kesterčaneku« (1915). Sva uredništva od postanja Šumarskog Lista ovamo tuže se na istu bolest — na slabu saradnju. Nije dakle pojava slabe saradnje samo bolest sadašnjice, već je to boljetica, kojoj je upravo toliko godina koliko i šumarskom Listu. ........... mladji je brat »starog« Šumarskog Lista. Njegovo rodjenje pada u isto vrijeme kad i osnutak „.... ......... ........" u Beogradu. Prva kretanja šumara kralj. Srbije u cilju promicanja šumarstva odnosno osnutka jednog šumarskog udruženja, padaju u početak dvadesetog vijeka. Godine 1900. (21. XI.) sastaje se prvi zbor srbijanskih šumara, koji raspravlja čitav niz važnih šumarskih pitanja (Š. L. 1900./107). Njegova je važnost u tome što su tom prilikom srpski šumari odlučno i javno digli svoj glas u zaštitu šumarstva. No na tom prvom zboru nije bilo jcš pokrenuto pitanje zasebnog šumarskog udruženja i njegovoog stručnog organa. Tek godine 1904. (polovinom maja) sastaje se ponovno zbor srp skih šumara (Š. L. 1904. 404.) On puna četiri dana raspravlja važna stručna pitanja predlaže svoje rezolucije Ministru Poljoprivrede i zaključuje da osnuje Šumarsko Udruženje. Ovome će biti cilj, da po svom stručnom listu raspravlja pitanja o boljem i racionalnijem postupanju sa šunama i utrinama, da obavještava širu javnost o važnosti šume v njenoj koristi, da držanjem svojih zborova upoznava i zbližava šumarske stručjake te ih bodri na istrajan zajednički rad. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1926 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Na pragu pedesete 5 Za 11. III. 1907. sazvan je treći zbor srpskih šumara u Kragujevcu Proglas izlazi u ............ ........" a kao sazivači potpisuju ga g. dr. Djoka St. Jovanović, današnji predsjednik našeg Udruženja i g. Petar Manojlović, koji se u to vrijeme kao »prečanin« nalazio u državnoj službi u Kruševcu. Šumarski List popratio je ovaj proglas izražajem radosti, što će »Hrvatsko Šumarsko Društvo dobiti u nedalekoj skorašnjosti iskrena brata Srpsko Šumarsko Udruženje«. (Š. L. 1907./159). Zbor je održan u zakazano vrijeme, te je zaključeno pored brojnih drugih zadataka, (sastanci, knjižnica, muzej, veza sa šumarskim društvima, nagrade, opiti, predloži državnoj vlasti, stručna pitanja) — da Udruženje pokreće i svoj stručni tehnički list pod imenom „........ ......." te da će izdavati stručne knjige. Pored konstitucije (predsjednik dr. Jovanović) izvršen je izbor i urednika (dr. Vasić). »........ .......« počeo je da izlazi u januaru 1900. kao mjesečnik. Faktični urednik bio je dr. Djoka Jovanović- Prva četiri godišta i šesto uredio je g. dr. Jovanović, peto g. Bukovala a sedmo i osmo g. Ćirković. Balkanski rat omeo je izlaženje »......... ........«, a za vrijeme svjetskoga ratamorao -e on daprestane izlaziti. „........ .......-´ vršio je kao i Šumarski List dvojaki zadatak. On je bio i organ Udruženia i organ struke. Pored toga on je donosio još i radove u cilju popularizovanja šumarstva. Da su prilike, pod kojima je »........ .......« počeo da izlazi, bile teške, razabire se iz programa što ga je razvio predsjednik i urednik dr. Jovanović u prvom broju. I »........ .......« sadržava mnogo gradje o našem šumarstvu, koja će dobro doći svima onima, koji se budu hvatali zadatka da prikažu razvoj naših šumarskoprivrednih prilike te istoriju šumarstva naše otadžbine. Od god. 1922. prestaje da izlazi Šumarski List kao organ Hivatskog Šumarskog Društva i »........ .......« kao organ Srpskog Šumarskog Udruženja. Privodjenjem u život jedinstvenog Jugoslav. Šumarskog Udruženja stapaju se ova dva organa u jednu cijelost i pridržaje se starije ime. Iz dvije bratske duše, koje su rukom tudjinca bile rastavljene, počinje da se gradi jedna nova. Mi, koji smo se sakupili u krilu našega današnjega udruženja, tvrdo vjeruiemo, da će samo zajedničkim našim radom današnji Šumarski List kao organ istih mislih, istih želja i istih pregnuća donijeti ploda otadžbini, koja to od nas s pravom i očekuje. S tim željama i nadama stupamo na prag pedesete godišnjice Šumarskog Lista. Ugrenović „Au seuil du cinquantenaire" La Revue Forestiere entre en sa cinquantieme année. Le rédacteur en chef ébauche a cette occasion . histoire de la revue, actuelle et de ses prédécesseurs. Rédaction. |