DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1925 str. 52     <-- 52 -->        PDF

750 Pravo žitelja pravoužitnika Krajiških Imovnih Općina.


Uz to je tu s vida pušteno, da .* selišni pripadak + % selišni pripadak
nije nipošto jednako "/´ selištnom pripadku. i da je u tom slučaju B. prikraćen.


Nejasna je i rješidba ... zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove od
lu. X. 1905. broj 48.135, po kojoj: »Pravoužitniku, koji prikupi vakantni posjed,
pripada veći stupanj pi avoužitničke kompetencije, ako njegov cjelokupni sehštni
posjed imade, površinu, koju zakon traži za taj veći stupanj kompetencije«.


Ta se rješidba dade u sklad dovesti sa cit. § 14. naputka A. samo tako,
da se pod većim stupnjem kompetencije, u gornjem primjeru kod B-a smatra
kompetencija od dva . se´lišna prlpadka. A to se može, pošto u tom slučaju ima
cjelokupni B-ov selištra posjed površinu, koju zakon traži, za taj stupanj kompetencije,
jer mu površina leži unutar granica 1[H° — 24 (odnosno 34) rali. odnosno
jer površina . selišta iznosi 1[]0 — 12 (odnosno 17) rali.


Očito je, da su u navedenom primjeru B-a morala zapasti oba (do sad postojeća)
pripadka, t. j. : .* + % selišta, jer jedino tim pr-većanjom ne bi bio po.
vređen zakon.


d) Rješidba kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove od 4. III.
1914. broj 8695 odlučuje, da se molitelj, koji potiče iz obligatne krajiške zadrugeima
uvrstiti u pravoužitnički kataster Imovne Općine, kompetencijom
jedne polovine od jednog četvrt selišta, jer je u polovini vlastnik


Kako prva stavka § 15. .... A. izrijekom propisuje, da: »dio uživanja jedne
četvrtine selišta nije nipošto djeljiv«, — ta je rješidba u očitoj oprijeci sa zakonom.


e) Konačno neka nam je dozvoljeno naglasiti, da su administrativne odredbe,
glede nadležnosti rješavanja sporova o pravoužitništvu Krajiških Imovnih
Općina u 2. i 3. molbi u eprjeci sa zakonskim propisima.


Propisa, po kojima bi bile nadležne rješavati uto-ke podnesene proti odlukama
prve molbe, vlasti koje nisu predpcstavljene onoj vlasti, koja je izdala
odluku prve molbe neima, — niti je u kojem zakonu propisano, da su gospodarstvenim
uredima Imovnih Općina pretpostavljene vlasti i Županijski Upravni
Odbori i bivši Odjeli za Narodno Gospodarstvo.


Pravoužitničko pravo Krajiških Imovnih Općina zasjeca u područje prava
i šumskog gospodarstva, pa je po tom očito, da u tim pitanjima mogu vrhovna
rješenja izdavati samo vrhovne pravne i šumarske vlasti sporazumno.


Sve to nas vodi, do zaključka, da propisi 0 pravoužitništvu
Krajiških Imovnih Općina upravo traže što s k o r i i u i
što radikalniju reviziju samih sebe